Uvijek se rado vraćam u Bogotu. Taj kolumbijski glavni grad ima dovoljnu dozu ludila potrebnu prosječnom Europljaninu kako bi se jednom godišnje vratio na "tvorničke postavke". Doduše, na krasnim se mjestima resetiram više puta godišnje i napunim baterije pa vratim u balkanski pčelinjak, baš kao Lesi.

Molitva i nada

U Bogoti uvijek ima nečega novoga, samo je aerodrom isti, autobusi i ljudi. Niču nove zgrade, otvaraju se novi hoteli, a oko La Candelarije u srcu grada i dalje prolaznike zabavlja onaj isti "Michael Jackson" plešući uz pjesmu "Bad", koji je istu stvar plesao prije mnogo godina, kada sam jednog ljeta prvi put posjetio Bogotu. Sirotinja i dalje prosi, domaćinima je sve skupo, preostaje im molitva i nada. Iz glavnog grada vikendom i praznicima ima jedan vlak koji vodi do molitve i soli – Zipaquiru. Za petnaestak eura, kolika je cijena povratne karte za dvosatno putovanje od 50 kilometara, užitak je zajamčen. Jedini je to vlak u Kolumbiji, naziva se Turistren, a nakon što je njihova željeznica bankrotirala, jer nije imala državu iza sebe – nostalgična je opcija za sve koji vole željeznicu i njihanje na starinskim tračnicama. A kad vlak krene, i sami stanovnici Bogote zatečeni u šetnji nerijetko vade mobitele i fotografiraju šarene vagone i čudom se čude muzejskoj grdosiji koja od srca trubi! U vlaku su poveće domaćice glasno prodavale empanade, pivo i sokove, a u povratku su nas zabavljali svirači i pjevači. Zipaquira je poznata po Katedrali soli, iako crkva 180 metara pod zemljom nema službeni status katedrale u Rimokatoličkoj Crkvi zbog strogih pravila. Ali sve podsjeća na katedralu, čak je i ulaznica za strance 23 eura (a za domaće 13 eura). I sami znate da se ulaz u neke znamenite bogomolje naplaćuje, samo se sjetite Venecije u doba karnevala, i zrak naplaćuju! Ta jedna od najneobičnijih crkava na svijetu nedjeljom na misi ugosti i do tri tisuće vjernika. Doista se nalazi ispod zemlje, sva je od soli (ima nešto i skupog mramora), a na dnu ima tri dijela koji predstavljaju Isusovo rođenje, život i smrt. Križevi i ornamenti su isklesani rukom, prvo svetište napravili su rudari 1932. za svakodnevne molitve u rudniku soli. Katedrala je otvorena 1954. i posvećena Gospi od Krunice, zaštitnici rudara, ali je zbog sigurnosnih razloga zatvorena 1992. Nova je crkva otvorena 1995., uređeni su hodnici, dvorane, kupola, tri lađe, križni put i 12 kapelica.

Katedrala od soli s tematskim Parkom soli danas je najveća kolumbijska atrakcija. Bilo je zanimljivo, da sam želio kupiti smaragd u trgovini pod zemljom za 45.000 američkih dolara, mogao sam, ali ipak nisam želio, jer što će mi drago kamenje?! Nešto poslije, u 17 sati, vlak u povratku već gasi motore na peronu postaje Grand Estacion u Bogoti.

SLOBODAN KADIĆ

Noćni život

Pola sata dalje počinje buran noćno-erotski život u četvrti Santa Fe, jedinoj u kojoj je u Bogoti dopuštena prostitucija. Na štajgi ordinira stotinu milih djevojaka koje svoje izazovne obline pokazuju iz obližnjih garaža dok u drugom dijelu garaže automehaničari jednom rukom popravljaju nakrivljene reklamne kalendare sa slikama golih ljepotica, a drugom šarafaju. Djevojke goste željne seksa vode u naturalističke sobičke i druženje naplaćuju od desetak dolara naviše, ovisno o "jelovniku". Tu je sve dopušteno, pa izgubite svaku nadu, vi koji ulazite!

Gay klub Theatron najveći je svoje vrste u Južnoj Americi, ljubitelji muške ljepote laku zabavu i ljepuškaste momke također mogu naći u četvrti Chapinero, doduše ne u garažama, ali nedaleko od štajge. Kako se Bogota nalazi na 2625 metara nadmorske visine, kao da to čovjeka malo lupi u glavu. I još štošta nudi taj grad, poznat po finoj hrani, ali i burnim vikendima, kada većina ljudi fešta do zore. Pisao bih još, ali moram na aerodrom, a tamo me nitko neće čekati ako ne dođem na vrijeme! Zbogom, kolumbijski marifetluci!