Jesen je moje godišnje doba, miljenik s posljednjih stranica kalendara. Kad su ulice prekrivene senfastožutim lisnatim sagovima, a reski je zrak ispunjen mirisnim tragovima kestenja koje poskakuje pod garavim prstima gradskog kestenjara. Nije li tad srce ušuškano u tu neku osobitu ugodu, smiraj, toplinu sjećanja na dane djetinjstva, kad se u bakinoj pećnici zlatila pita od jabuka, a opojne dunje bile prigodno poredane na ormaru? Ne znam kako vi, ali i moja se duša ujesen razlista!

Osobita su mi radost Svi sveti. Radost, da, nisam pogrešno napisala! Prije svega spomenut ću da sam zakleta ljubiteljica starih groblja, koja rado posjećujem na svojim putovanjima. Jednako sam uživala šećući veličanstvenim londonskim grobljem Highgate Cemetery kao i, primjerice, sićušnim grobljem na ulazu u istarski Grožnjan. Nije važna veličina, nego da groblje ima patinu starih vremena, koja neobično ispunjava tu moju razlistanu dušu. Divim se arhitekturi starih nadgrobnih spomenika, volim čitati imena pokojnika i intimne natpise na njima, pri čemu, maštovita kakva jesam, zamišljam kakvi su bili svi ti ljudi i kakve su živote živjeli. Groblja me ne plaše, ne izazivaju u meni jezu, tugu, nelagodu ili jad, već neobjašnjivi mir, možda zato što ne vjerujem u smrt, već u vječni život koji na grobljima nalazim. Neovisno o grandioznosti pojedinih spomenika, to su, na kraju, jedina mjesta na svijetu gdje smo, htjeli - ne htjeli, baš svi jednaki.

Dođu tako i Svi sveti, blagdan kad od najranijeg djetinjstva posjećujem "svoje" groblje u Čepinu, ono gdje počivaju svi moji najmiliji. Uistinu je posebno šetati onim dragim stazicama, ukrašavati ovozemaljska počivališta svježim krizantemama i moliti za duše pokojnika promatrajući umirujući, treperavi plamen svijeće na jesenjem vjetru, koji je svakog novog studenog nekako sve manje mrzao.

No zabrinjava li i vas ono što zabrinjava mene: enormne količine plastike na grobljima? I inače, a osobito u vrijeme Svih svetih, kad se na hrvatskim grobljima prikupi, pazite sad, oko 20 tisuća tona plastičnog otpada! Hej, 20 tisuća tona! U Europskoj uniji Hrvati i Poljaci najveći su potrošači nadgrobnih lampiona po broju stanovnika, pri čemu se 50 % ukupne količine otpada od lampiona prikupi upravo u vrijeme Svih svetih. Ljudi pohode groblja nakrcani golemim aranžmanima od plastičnog cvijeća i s plastičnim vrećicama u rukama, prepunim također plastičnih lampiona. Zapitamo li se ikada gdje završi sva ta plastika jednom kad se umjetno cvijeće pohaba i dogori plamen. Na mnogim se grobljima otpad ne razvrstava. Klasični su lampioni sastavljeni od plastičnog kućišta, parafina, držača fitilja i metalnog poklopca te su nerazgradivi, a zbrinjava ih se nerijetko na neadekvatan način. Ukratko, riječ je o jednokratnoj plastici, koja je ekološki i klimatski problem te je suvišna prijetnja prirodi, koju bismo trebali njegovati i tretirati sa zasluženim poštovanjem.

Znam, teško je ljudima, osobito onima starije životne dobi, odreći se običaja koje generacijama održavaju, no zabrinjavajuće je što ni mladi nisu, koliko vidim, osobito skloni promjenama. Tu je, dakako, i nezaobilazno pitanje svih pitanja: "Što će ljudi reći?" Ne'š ti sablazni vidi li netko da grobovi tvojih najmilijih nisu načičkani desetcima plastičnih lampiona i cvjetova! Zar su groblja postala natjecateljska igrališta? Zar, u konačnici, manje voliš svojega pokojnika pojaviš li mu se na grobu čak i praznih ruku? Ljubav i poštovanje ne pokazuju se gomilanjem plastike, nego održavanjem grobnog mjesta urednim i, ono najvažnije, sjećanjem na pokojnika koje njeguješ u svojoj nutrini.

Kako doskočiti gomilanju nadgrobne plastike? Evo mojih deset ideja:

1) Morate li već kupiti plastični lampion, kupite samo jedan pa taj jedan zapalite za duše svih svojih pokojnika.

2) No zašto ne biste plastične lampione zamijenili trajnim staklenim ili keramičkim lampionima u koje sami umetnete svijeću po izboru?

3) Znate li da postoje i ekološki lampioni napravljeni od negorivog papira, koji su biorazgradivi i u cijelosti pogodni za reciklažu, a k tomu proizvedeni u Hrvatskoj?

4) Možete i sami napraviti svoje lampione od običnih staklenki koje ćete maštovito ukrasiti i staviti im metalni poklopac od već iskorištenih lampiona.

5) Lijepo je i sa sobom na groblje ponijeti običnu svijeću pa ju samo zapaliti tijekom molitve i ponijeti natrag kući – bitan je vaš intimni čin molitve, a ne da "selo" poslije vidi da ste bili na groblju.

6) Umjesto umjetnom dajte prednost prirodnom cvijeću, osobito onome u lončanicama, koje će svakako trajati duže.

7) Cvijeće na grobu možete i posaditi, dopuštaju li vam prilike da se za njega brinete na odgovarajući način.

8) Pokušajte sami napraviti prirodne aranžmane na cvjećarskoj spužvi, a zanimljivo bilje možete potpuno besplatno pronaći u svom okolištu (samo pripazite da podloga ne bude od plastike).

9) Pripazite, plastika se može potkrasti i na nadgrobnim ukrasima.

10) Pronesite ideju o smanjenju plastičnog otpada na groblju među sebi bliskim ljudima; uspijete li bar jednu osobu inspirirati da slijedi vaš primjer, učinili ste veliku stvar.

Za kraj, kad se u petak budete spremali za obilazak groblja, imajte na umu da vam vaši pokojni neće zamjeriti pojavite li se bez punih ruku jednokratne plastike, a budući će vam naraštaji itekako biti zahvalni.