Pozdrav iz (nekadašnjeg) Osijeka: Promenada je bila čest motiv na razglednicama
Spajanje je dviju šetnica prilika i za nastavak prakse postavljanja skulptura cijelom duljinom promenade
Na području grada Osijeka na više su mjesta sačuvani tragovi postojanja života iz svih prapovijesnih razdoblja, a početak urbanizacije današnjeg Osijeka seže u antičko doba, kada je, zahvaljujući povoljnom mjestu za prelazak preko rijeke Drave, nastalo rimsko vojno uporište, koje je s vremenom preraslo u trgovište, a 133. godine rimski mu je car Hadrijan dodijelio status kolonije.
Uređenje obaloutvrde
Antička, rimska, Mursa bila je smještena na području Donjega grada, gdje je u rimsko doba bio sagrađen i kameni most za nesmetano odvijanje prometa duž granice Rimskoga Carstva. Srednjovjekovni je Osijek podignut na blago povišenom terenu, na mjestu današnje Tvrđe, a ostala su dva gradska središta - Gornji i Donji grad - nastala pretkraj 17. stoljeća, također uz dravsku obalu.
Oduvijek se, radi zaštite od poplava, ali i pristajanja brodova, putovanja putnika i pretovara roba, obala uređivala. Osobito se nakon izgradnje Tvrđe, krajem 17. i početkom 18. stoljeća, obala nastavila regulirati kako bi se izbjeglo podlokavanje kompleksnog baroknog obrambenog sustava. Radovi na uređenju obaloutvrde u Donjem i Gornjem gradu tijekom prve polovine 19. stoljeća odvijali su se sporadično, a od sredine 19. stoljeća započeli su sustavniji radovi na njezinu uređenju. Obala se od urušavanja spašavala postavljanjem drvenih pilona, oko kojih bi se polagale fašine granja, čime se osiguravalo zapunjavanje pijeskom i muljem, a time se utjecalo i na tok rijeke Drave. I Donjograđani i Gornjograđani imali su velikih problema s odronima obale, pa je 1860-ih Grad Osijek započeo sustavnije radove uređenja obale, pri čemu je 1867. formiran Odbor za učvršćenje dravske obale, za čije su članove imenovani: gradski mjernik Aleksander Lužinki, Josip Veichinger, Marko Aksentijević, Mile Tačković, Ignatz Florschütz, Josip Krizmanić i Franjo Wagner stariji. Stanje obale duž cijeloga grada bilo je i dalje loše, pa se 1872. Kraljevski riječni mjernički ured u Osijeku zauzeo kod Visokoga kraljevskog ugarskog Ministarstva za javne radove i komunikacije u Budimpešti da se uređenje osječke dravske obale izvede o državnom trošku. Slijedilo je izvlaštenje dijela potkućnica kako bi se osigurao kolni put duž cijele dravske obale, što je trebalo omogućiti bolju organizaciju održavanja obale i pristaništa.
Slavna promenada
Najveći je infrastrukturni projekt na uređenju dravske obale u 19. stoljeću bio podizanje lukobrana Zimske luke, koji je u duljini od šesto metara izveden 1897./1898. godine. U 20. stoljeću, nakon dviju katastrofalnih poplava, 1925. i 1965. godine, pristupilo se, 1967. godine, sustavnom uređenju dravskih obala, što je začetak slavne osječke promenade kakvu je znamo danas. Uz gornjogradsku je šetnicu porušen niz stoljetnih platana i posađen drvored lipa, a među žardinijerama ispunjenim cvijećem i grmljem podignut je 1976. godine spomenik narodnom heroju Veljku Vlahoviću, djelo akademskog kipara Mire Vuce. Godine 1982. na osječkoj je promenadi postavljen i spomenik katalonskom kiparu Pablu Picassu, djelo akademskog kipara Ivana Sabolića.
Spajanje je dviju šetnica uz desnu obalu Drave prilika i za nastavak prakse postavljanja skulptura cijelom duljinom promenade, pa bi donošenjem takve strategije šetnja osječkom promenadom, na obje njezine obale, bila puno atraktivnija i Osječanima i sve brojnijim turistima, čime bi se ne samo oplemenio taj dio grada nego i trajno sačuvalo sjećanje na brojne zaslužne građanke i građane, zahvaljujući kojima smo ponosni na prebogato osječko kulturno-povijesno i umjetničko nasljeđe.
Zahvaljujemo Muzeju Slavonije u Osijeku što nam je ustupio za objavu razglednice iz svoje Zbirke razglednica.
