Dolaze Isusu braća Ivan i Jakov, obojica apostoli, i pred očima ostale desetorice otvoreno traže poseban tretman. Vele: “Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.” Ni manje ni više. Žele biti prvi ministri u njegovu budućem kraljevstvu! Naravno da su se ostali apostoli razgnjevili na tu dvojicu. Isus ne ulazi u svađu, nego onu dvojicu mirno pita: “Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?” Oni brzopleto odgovore da mogu. Naravno da nisu znali što u tom slučaju znači “piti čašu” i “krstiti se krstom”. A Isus ovdje govori o svojoj muci i smrti.

Pogledajmo. Isus je doslovno prošao svijetom čineći dobro: siromasima naviještao radosnu vijest, bolesne je liječio, mrtve uskršavao, gladne hranio, čak je spasio jednu svadbenu večeru pretvorivši vodu u vino. Sve je to bilo veličanstveno Božje djelo. Međutim, apsolutno najviše što je Isus učinio jest to da je samoga sebe predao za ljude, da je umro na križu. Kako veli Izaija, njegova smrt bila je žrtva naknadnica. Umro je da bismo mi živjeli za vječnost. To je ona gorka čaša koju je ispio, to je ona krvava kupelj kojom je bio kršten. Upravo po svojoj smrti i po uskrsnuću koje je slijedilo Isus ljudima otvara vječni život. To je temelj kršćanske vjere.

Nadalje, Isus govori da se njegovi učenici imaju njemu pridružiti tako da i oni s njime piju iz njegove čaše i krste se krstom kojim se on krsti. Jednostavno, nema drugoga puta. U životu nekih ljudi to je bilo posve očito. Kardinal Stepinac je doslovno žrtvovao svoj život za Crkvu u hrvatskom narodu. Majka Terezija je doslovno svoj život položila služeći siromasima. Međutim, ne moramo govoriti samo o svecima. Evo. Toliki obični, a opet veliki ljudi pokazuju svakodnevno što znači žrtvovati se za svoju djecu, za svoju obitelj, za ljude s kojima rade, za susjede, za sve one kojima mogu pružiti lijepu riječ i malu ljudsku uslugu. Naravno, onaj tko tako “gubi” svoj život, zapravo ga nalazi, zapravo ga obogaćuje. Konačno, onima koji tako čine, Isus jamči da će biti dionicima i njegova uskrsnuća. To je radosna kršćanska nada i konačni smisao života. To je evanđelje – radosna vijest.