Preskupo je! Čujem kako na srodnom slavenskom jeziku uzdiše plavokosa Slovakinja dok se u duty free shopu na budimpeštanskom aerodromu ne može odlučiti hoće li kupiti viski ili votku. Na kraju je izabrala konjak, a onda nestala iza police s mađarskim ljutim kobasicama i sirom egzotičnih koza.

Račun nije stigao

Dok je ona birala, i sam sam bio u dvojbi što od alkohola ponijeti u Egipat. Naime, kad putujem u muslimanske zemlje, u kojima je do alkohola teže doći ili nisam siguran da je onaj pravi, ponesem bocu nekog žestokog pića za lijek, a i da počastim domaćine. Oh te loše europske navike. Izabrao sam votku, valjda zato što mi je prirasla srcu nakon šest dugih godina u Moskvi, a to me zadovoljstvo koštalo 17 eura. Ali neću danas lamentirati o religijama. Na prvi pogled, to nije preskupo, ali već na drugi – itekako jest! Trgovine koje se zovu "djutići", ili bezdažbinarnice (novotvorenica), prema zdravom bi razumu trebale prodavati robu bez dažbine, tj. poreza, a kako bi dobile taj odbitak, od putnika pri kupnji traže ukrcajnu propusnicu. Odavno su ti "djutići" u zračnim lukama skuplji od robnih kuća u središtu najskupljih gradova i više ne služe svojoj svrsi, već nekoj trećoj, koju ću poslije objasniti. Sjećam se lude kupnje po Karibima (a prije dosta godina), kada sam za 150 američkih dolara i u pet minuta kupio dva Tommy Hilfiger sata, nekoliko boca kubanskog ruma i još neke slastice. Platio sam American Expressom i potpisao se na plavi slip, a tada nije bilo POS aparata, nego su se kartice prevlačile takozvanom peglom (mlađi sigurno ne znaju što je to, baš kao što ne znaju što je gramofonska ploča ili manastir). Račun na naplatu nikada nije stigao, valjda se izgubio poštom od Kariba do Hrvatske, pa ispada da sam robu dobio besplatno. Ruma odavno nema, a satovi rade kao da su pravljeni u Švicarskoj. I još je bilo takvih zgoda, ali o tome ću u knjizi, da baš ne otkrijem sve detalje.

SLOBODAN KADIĆ

Sad na aerodromu kupuje doista samo onaj tko mora nešto kupiti a da to nije stigao nabaviti po normalnim cijenama. Kupuju se pokloni djeci, bračnom drugu, ljubavnicama, ljubavnicima... Bože moj, sve je to za žive ljude. A najsmješnije su mi reklame na kojima oglašavaju kako je to najpovoljnija cijena i na taj način mame putnike, koji, zamislite, na aerodrom dolaze dva ili tri sata prije leta. Jeste li se pitali zašto je propisano da se na let dolazi ranije? Pa zato da se na aerodromu što više potroši! Oslobođenje od poreza nemaju samo "djutići" nego i restorani i ostale božesačuvaj trgovine. Najskuplji McDonalds i Burger King valjda su na aerodromu, toliko o povoljnoj kupnji. Na aerodromu jede samo onaj tko je doista gladan, inače će istrpjeti glad bar do leta ako putuje nekom normalnom kompanijom s pristojnim jelovnikom ili do dolaska na cilj. A još ako ste i žedni i želite počastiti društvo koje vas je došlo ispratiti, cifra se penje u nebesa. Pogledajte samo cjenik pića na zagrebačkom aerodromu, ali, naravno, nikada nije isti euro u džepu bogataša i čovjeka s prosječnim primanjima, pa je teško tako paušalno govoriti o skupoći i jeftinoći...

Zagreb je jeftin!

A koji su najjeftiniji duty free shopovi? Nećete vjerovati, zagrebački je među njima, ali i dalje karipski aerodromi za rum i pića, a mnogi europski za kozmetiku i parfeme. Kuala Lumpur u Maleziji možda je najjeftiniji za sve. Odlične cijene odjeće CK vidio sam na brazilskim aerodromima, a najskuplji je, kako mnogi tvrde, Santorini u Grčkoj i Dufry u Beogradu. Davno nisam letio s poljoprivrednog aerodroma u Osijeku (to ja odmila), nisam siguran imaju li oni i dalje duty free shop ili ne, nekad je bio simpatičan sa zanimljivim osječkim proizvodima.

Lude su cijene na zemlji, a još su luđe u zraku. Ostalo je još nekoliko aviokompanija koje robu prodaju i za leta. Tako sam nekada znao kupovati kravate Croata i parfeme na letovima Croatia Airlinesa jer se isplatilo. Sada se na nebu mogu kupiti parfemi i hrana/piće na letovima Ryanaira, Wizzaira, Aviance, Croatia Airlinesa, Air Serbije...

Čiča-miča, gotova je priča, vrijeme je za novi egipatski dan. A Vi, nemojte se zlurado smijati i pomišljati da uživam u alkoholu jer pijem prvu današnju tursku kavu. Kada vidite natpis "duty free shop" i veliku naljepnicu "sale", dobro se sjetite i mojih riječi i pobjegnite glavom bez obzira. Neke stvari se ne mogu kupiti novcem, za sve ostalo tu je plastika!