U jednoj od najkraćih osječkih ulica u Gornjem gradu, Školskoj, nalazi se jednokatna historicistička kuća obitelji Schmidt. Kuća je sagrađena na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće kao dio kompleksa od tri jednokatnice od kojih je srednja uglovnica, a investitor njihove izgradnje bila je češka osiguravajuća banka Slavija. Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije banka je nacionalizirana te je postala Slavija jugoslavenska banka sa sjedištem u Ljubljani, a njezin je direktor u osječkoj podružnici bio Vjekoslav Štepansky.

Grgur Marko Ivanković

Kuću u Radićevoj ulici od banke je kupio dr. Julije Bathory, a kuću u Školskoj ulici Antun i Margareta (Greta) Schmidt, dok je u uglovnici i dalje poslovala podružnica banke Slavija. Bračni par Greta i Antun Schmidt krajem 1928. naručili su projekt rekonstrukcije i preuređenja kuće. Izvorni je ulaz u kuću bio kolni ulaz u krajnjem desnom dijelu pročelja, a iz haustora se ulazilo u dvorište, iz kojega se ulazilo u stubište do stanova na katu. Projekt rekonstrukcije kuće povjerili su osječkom graditelju Franji Dlouhyju, koji je u studenome 1928. isprojektirao zatražene izmjene. Kolni je ulaz zazidan, nasipan do visine poda prizemnoga stana, a jedan stan u prizemlju preprojektiran je tako što su mu porušeni pregradni zidovi dviju soba kako bi se dobila prostrana veža iz koje se, od onda, ulazi u kuću i prema asimetrično pozicioniranom stubištu. Prostor haustora pretvoren je u dvije sobe, a na katu je pregradnjama kreiran iznimno veliki stan u kojemu su stanovali vlasnici kuće. Novoformirana je ulazna veža u kuću popločena mozaičnim keramičkim pločicama proizvedenim u slavnoj tvornici keramike i pirogranita Zsolnay u Pečuhu, a u predvorju i stubištu te stubišnim podestima pločice su složene poput tepiha različitih formata. Posebnu zanimljivost i iznimnu rijetkost u ovoj kući predstavlja projektirana tamna sobica, isprojektirana između djevojačke sobe, zahoda i kuhinje koja je služila kao tamna komora za razvijanje fotografija jer je Antun Schmidt bio strastveni amaterski fotograf.

Velika je rijetkost u našim krajevima, zbog velikih migracija, konfiskacija i nacionalizacija, da u kući predaka i danas stanuju njihovi izravni potomci, a jedna je od njih je i kuća Schmidt. Još je veća rijetkost da se u tim stanovima i kućama pronađe autentični ambijenti s izvornim namještajem, lusterima i drugom opremom. Kuća Schmidt također je i u ovom slučaju fenomen, jer se u odvjetničkom uredu odvjetnika Antuna Schmidta nalazi sačuvan crno bojeni namještaj Herrenzimmera njegova djeda. I ovdje posebnostima nema kraja, naime, sedmerokrilni ormar za knjige s ostakljenim vratnicama i drvenim krilima i ladicama nastao je prema zamisli Antunove supruge Grete, koja je nadahnuće za njegov nastanak pronašla u Buchschranku svoga oca, dr. Josipa Haladija Dietza, doktora veterinarske medicine. Taj je sjajan primjer art deko namještaja proizvela, prema idejnoj zamisli Grete Schmidt, poznata tvornica pokućstva Josip Kruljac iz Nove Gradiške. Tvornica Josipa Kruljca i sinova, nakon završetka Drugog svjetskog rata, konfiscirana je i u razdoblju socijalizma nastavila raditi pod imenom Drvna industrija Stjepan Sekulić.

Inače, od današnjeg smo vlasnika kuće saznali da je u prošlosti u jednom prizemnom stanu stanovao vlasnik poznate osječke ciglene Franjo Plazzeriano, a u drugom stanu gospođa Gulnerić, vjerojatno udovica Franje Gulnerića, vlasnika trgovine parfumerijske robe i fotografske manufakure Moderna u Kapucinskoj ulici. U razdoblju između dva svjetska rata u kući je stanovao i vlasnik umjetničke tvornice pokućstva Josip Grünhut, tvorničar pokućstva Oto Grünhut.

Danas u prizemlju kuće Schmidt stanuje i svoj odvjetnički ured ima unuk Antuna i Grete, također Antun Schmidt. Osim pravničkog posla velik dio života posvetio je streljaštvu, gdje je postigao brojne sportske uspjehe, a istaknuo se i u organizaciji brojnih streljačkih natjecanja te sudjelovao u ostvarenju ideje izgradnje suvremene osječke streljane koja je dovršena 1985. godine.