Sposoban gospodarstvenik uvijek gleda dugoročno. Tako će svjesno uložiti znatna sredstva u neki svoj pothvat, svjesno će ići i u gubitak prve godine da bi onda svojom inovativnošću, svojom izvrsnom poslovnom zamisli počeo osvajati tržite i ostvarivati zaradu. Jasna je računica: bez ulaganja nema zarade. O tome govori i Isus. Nekom prigodom, na iznenađenje svojih učenika, on kaže: “Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.” Učenici su se počeli snebivati. Pa tko se onda može spasiti? Zar je bogatstvo prokletstvo? I onda Petar – prizemljen kakav je već bio – upita Isusa što će biti s njima, apostolima, koji su stvarno sve ostavili da bi za njim pošli. Isus im odgovara: “Nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.”

Isus ovdje govori o posebnom pozivu koji vrijedi za apostole i za njihove nasljednike. Međutim, poruka ide još dalje. Isus govori o odricanju “poradi njega i poradi evanđelja”. Nije odricanje samo sebi svrhom. Radi se o tome da Isusov učenik evanđeoski nauk stavlja iznad svega. To je nauk koji govori da čovjek ne živi smo o kruhu, da treba praštati, iskazivati milosrđe, pomagati nevoljniku i siromahu. Zato Isusovu učeniku neće biti najvažnija zarada, društveni položaj, nego život u skladu s takvim evanđeoskim zapovijedima i u skladu sa svojom savješću.

I onda se po Isusovim riječima događa obrat: što čovjek više daje, više dobiva. To nam govori obično ljudsko iskustvo: dobro koje činim ispunja me mirom i radošću. Počinjem uviđati da me više ispunja ono duhovno. Koliko god možda imali loših iskustava, ljubav koju iskazujemo ipak se na neki način nama vraća. Bit ćemo bogatiji od onih kojima je stjecanje bogatstva najvažnije. Zar bi sreća bila isključivo u stjecanju i namicanju? Ne. Veli psalmist: “Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode pšenica i vino.” I konačno – a to je najvažnije – za one koji vjeruju ostaje vjera i nada u ono vječno. Jer, po Isusovim riječima, neće nam ostati nenaplaćena ni čaša vode koju smo nekome pružili. To je ono nepropadljivo blago koje ostaje i u vječnosti.