Na svojim prvim stranicama Biblija pripovijeda kako je Bog, nakon što je stvorio muškarca, rekao: “Nije dobro da čovjek bude sâm.” I stvorio je ženu. To je ono iskonsko zajedništvo, tako duboko da Biblija slikovito kaže da su njih dvoje jedno tijelo. Međutim, i mimo toga vrijedi pravilo da nije dobro da čovjek bude sâm. Stari ljudi koji su živjeli sami i koje bih obilazio o Božiću i Uskrsu redovito su mi govorili: “Teška je samoća...” Čovjek koji je šesnaest godina nevin proveo u komunističkom zatvoru objasnio mi je da ima nešto teže i od zatvora. Što? Samica.

Naravno, od nas nitko nije u samici, većina nas živi u obitelji i rekli bismo da nismo sami. Zbilja? Kad vidimo mladića i djevojku u kafiću kako sjede i svatko tipka po svome mobitelu, jesu li oni zajedno ili sami udvoje? Digitalna tehnologija i društvene mreže daju nam privid zajedništva. Sve mi je na dohvat ruke. U biti, nitko mi ne treba. Ljudi su prije zbog siromaštva bili navezani jedni na druge, pomagali su jedni drugima u različitim sezonskim poslovima, posuđivali jedni od drugih alatke i ine potrepštine. Danas sve imamo u kući. Ja sam u svoje vrijeme neku knjigu morao posuditi od kolege, otići u knjižnicu, pitati za savjet starijeg profesora. Danas odem na internet i nađem gotovo sve što mi treba a da ne ustanem sa stolice. Sve imamo, a zapravo nemamo jedini druge. Sve se više udaljavamo jedni od drugih. To vrijedi za obitelj, za susjedstvo, za kolege na poslu, za rodbinu. Šaljemo si poruke, služimo inim digitalnim aplikacijama, ali se stvarno ne susrećemo, ne pogledamo se u oči i ne pitamo jednostavno i iskreno: “Kako si? Kako si proveo dan?” Ili pak: “Reci, ako želiš. Tu sam.”

Sve imamo, a možda gubimo sami sebe. Jer, što je čovjek sâm? Stari su Grci rekli da je “čovjek društvena životinja”, a Bog nam veli kako “nije dobro da čovjek bude sâm.” Čovjek je čovjeku najveći dar. Čovjek može ispuniti srećom drugoga čovjeka, voljenu osobu. Ljudima smo okruženi. Zastanimo. Odložimo mobitel. Podignimo oči. Pogledajmo se. Mi smo kadri jedni drugima ispuniti život. Djed i baka unucima, unuci djedu i baki. Brat bratu, sestra sestri. A tek muž ženi i žena mužu! Čovjek je slika Božja. Zato možemo i trebamo biti neizmjerno velik dar jedni drugima. Jer, ne zaboravimo: “Nije dobro da čovjek bude sâm.”