Neke su hrvatske riječi mladim ljudima danas nerazumljive. Na primjer, što je to vreteno, čunak, šilo, gumno? Ili što znači "sablažnjavati"? Veli Isus: "Ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao… I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život nego s obje noge bit bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao." Kakve su to strašne riječi? Što to Isus želi reći?

Pojednostavljeno rečeno, sablažnjava me ono što me potiče na zlo: loš primjer, neka prigoda, neke okolnosti. To dobro znaju oni koji se bave terapijom bivših ovisnika. Neće biti razborito da liječeni alkoholičar ode pod šator na Dane piva. Bivšem ovisniku o drogama preporučuje se da promijeni životne navike, ali i društvo u kojem se kretao. Nadalje, ako je u nekoj prigodi bila ugrožena bračna vjernost, mudro će biti izbjegavati takve prigode. Slabi smo ljudi.

To Isus želi reći. Evo, apostol Matej je prethodno bio carinik. Vjerojatno mu je novac bio slabost. Zato nije htio među apostolima biti rizničar. Tako je i s nama. Svi mi znamo koje su nam slabe točke, u kojim smo okolnostima u svoje vrijeme teško pogriješili. I onda smo odlučili da se to nikada neće ponoviti. Sjajno. Međutim, nakon toga je važno da ne izazivamo sreću i ponovno se izlažemo nekim prigodama i okolnostima, nekom određenom društvu… Nije problem otići s prijateljima u kafić, ali ako sam bivši alkoholičar… Ako se liječim od ovisnosti o igrama na sreću, neće biti dobro da i dalje tražim društvo u kladionici. Bit će mudro da "kukavički" u širokom luku zaobilazim takva mjesta. Staro je pravilo iz katekizma da valja "izbjegavati bližu grešnu prigodu". I Isus je jednom prilikom Petru, koji ga je htio odgovoriti od njegova puta prema križu, gotovo grubo rekao: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"

Govorimo o zaštiti na radu, o sigurnosti na cestama, o zaštiti od nesreće u kuhinji, odnosno da nije razborito iskušavati sreću rizičnim ponašanjem. To bi trebalo vrijediti i za naš ljudski i kršćanski život. Ne treba glumiti junaka tamo gdje nema potrebe. Kada za junaštvo stvarno bude potrebe, dat će Bog snage. To vjerujemo i po tome živimo.