Na sjevernoj strani Gundulićeve ulice između Županijske ulice i Slavičekova prolaza donedavno je stajala prizemna kuća koja je bila u vlasništvu prvog gradonačelnika Osijeka kao slobodnog i kraljevskog grada. Ivan pl. Baranyai bio je osječkim gradonačelnikom od 1809. do 1811., a Osijek je slobodnim i kraljevskim gradom svečano proglašen 28. kolovoza 1909. Baranyai je za gradonačelnika izabran nakon svečane svete mise u crkvi sv. Mihovila koju je koncelebrirao biskup Antun Mandić.

Nakon mise svečana je povorka iz crkve krenula prema gradskoj vijećnici, u kojoj se danas nalazi Muzej Slavonije, gdje je komesar pod baldahinom pročitao inauguracijsku diplomu, koja se čuva u Muzeju Slavonije. Nakon pročitanih povlastica i obveza koje proizlaze iz novog statusa grada održana je prva sjednica novog gradskog zastupstva, na kojoj je izabran novi gradonačelnik, Ivan Baranyai. Nakon izbora nastupilo je burno slavlje, koje dr. Josip Bösendorfer opisuje sljedećim riječima: "Ogromne mase naroda, iskupljene na trgu sv. Trojstva, vulgo Weinplatz, burno su aplaudirale izabranika, a sami vijećnici na ramenima su svoga načelnika iznijeli do njegove kočije. U gradskom vrtu održan je svečan banket za honoratiores, dok se iskupljeni purgeri veselili na livadi ispred vrta, gdje se pekla 4 vola i točilo vino."

Ivan Baranyai rođen je u malom slovačkom mjestu Hronský Benadik, nekoć Szent Benedek, u kojemu i danas žive obitelji s prezimenom Baranyai. U Slavoniju se doselio oko 1778., prvo u Srijemsku, a nedugo zatim u Virovitičku županiju, čije je sjedište bilo u Osijeku. Godine 1788. već je postao županijski odvjetnik, a 1801. županijski veliki bilježnik. Nakon provedene organizacije gradske uprave u svojstvu gradonačelnika Osijeka 1812. vratio se u Županiju, gdje je djelovao do smrti 1822. godine. Plemićku je titulu dobio od kralja Franje II. 24. kolovoza 1799. U Osijeku se u 43. godini, 6. rujna 1796., oženio 19-godišnjom Evom Heuberger, kćeri osječkog trgovca Josipa i supruge Josefine Heuberger, s kojom je imao desetero djece. Njegov je praunuk poznati zagrebački arhitekt iz razdoblja secesije i art decoa Aladar Vladimir Baranyai.

KUĆA BARANYAI

GRGUR MARKO IVANKOVIĆ

Kuća u Gundulićevoj ulici bila je dio nekretnina ove obitelji. U produžetku dvorišta nekretnina se nastavljala sve do širokog placa u Deszathyčinoj ulici, gdje se također nalazila velika kuća Baranyaijevih, a u ovoj je kući živio Baranyaijev vincilir. Kuća je tzv. Gibelhaus, Esekeri bi rekli "kiblhaus", s dva mala prozora prema ulici i pješačkim ulazom pod trokutastim zabatom, pri čijem su se vrhu nalazila dva mala tavanska prozorska otvora. Trijem se sastojao od čvrstih hrastovih stupova koji su podupirali krov. U unutrašnjosti je to bila uobičajena panonska troprostorna kuća, u koju se odmah ulazilo u središnju prostoriju, koja je ujedno bila kuhinja, a iz nje se moglo ući u veću sobu prema ulici i nešto manju prema dvorištu. Kuhinja je imala starinsko ognjište nad kojim se nalazila masivna greda što je držala polukružnu konstrukciju u funkciji dimnjaka i pušnice. Pod u svim prostorijama bio je, također tradicionalno panonski, od nabijene zemlje.

Ivan pl. Baranyai umro je 29. siječnja 1822. u 68. godini i pokopan je na gornjogradskom Aninu groblju, kao i njegova supruga Eva, koja ga je nadživjela za 17 godina, te umrla 7. srpnja 1839. Tijekom Prvog svjetskog rata taj je grob, smješten ispred barokne kapelice sv. Ane, koji je bio ograđen kovanom željeznom ogradom i na kojemu je stajao nadgrobni spomenik od ružičastog šikloškog mramora, bio uništen. Baranyaijev unuk, sin desetog djeteta kćeri Marije, koja se udala za osječkog trgovca Ignatza Waldingera, bio je slavni osječki slikar Adolf Waldinger. Marijina kći Berta, slikarova sestra, udala se za osječkog veletrgovca Karla Šamšalovića, s kojim je postala majka dr. Gustava Šamšalovića, slavnog hrvatskog germanista, leksikografa i profesora na Sveučilištu u Zagrebu, koji je autor hrvatsko-njemačkog rječnika što je i danas u upotrebi. Zanimljiva je činjenica da je Ivan pl. Baranyai kao prvi gradonačelnik slobodnog i kraljevskog grada Osijeka bio oženjen Evom Heuberger, šukununukom sestre prvog tvrđavskog gradonačelnika nakon oslobođenja Osijeka od osmanske vlasti, trgovca Daniela Ferdinanda Vesentina, koji je tu funkciju obnašao u dva mandata - od 1690. do 1694. i od 1698. do 1700. godine.