Doista, nije lako biti vjernik. Evo, ako se netko u školi uistinu trudi, rezultat ne može izostati. Ako je netko odan prijatelj, to se ipak ovako ili onako jednako uzvraća (ako izostavimo iznimke). Slično su stoljećima i tisućljećima razmišljali vjernici: ako vršim Božje zapovijedi, Bog će me nagraditi. Ne može se dogoditi da Bog dopusti da grešniku u životu sve dobro ide, a da pravednik trpi strašne nevolje. I onda, znamo, često se baš tako i ne dogodi. Pravedan čovjek počesto stradava, a bahati ljudi napreduju u svojim naumima…

U Knjizi mudrosti čitamo proroštvo u kojem Crkva prepoznaje Isusovu muku: "Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta… Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje." Isusa su njegovi protivnici mrzili baš zbog toga što je otvoreno upozoravao na njihovo licemjerje i na njihov loš život. Bilo je očito da je on pravednik. Zato su mu htjeli postaviti zamku. I uspjeli su ga lažno optužiti i poslati na križ. I evo njihova izopačenog razmišljanja. Oni će ga poslati u smrt. Ako je kriv, smrt je zaslužio. Ako je pravednik, Bog će ga već izbaviti. I u jednom i u drugom slučaju oni zapravo ne bi učinili nikakav zločin. Nadalje, ako ga Bog ne spasi, to će biti znak da Isus uopće nije Božji čovjek. Zato su neki pod križem pakosno govorili: "Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje!"

Doista, tko je u tome trenutku i dalje vjerovao da je Isus Sin Božji? Ta Bog ga je ostavio na križu! Okrenuo se od njega! Međutim, trećega dana, Bog je Krista stvarno izbavio. I, evo, kršćani vjeruju da su spašeni upravo po Kristovoj smrti, te da im je on otvorio vrata vječnosti po svome uskrsnuću. Rekao bih, dragi prijatelji, da ono dobro koje činim, ostaje uvijek neuništivo, vidjeli to ljudi ili ne, priznali to ljudi ili ne. Istina ne ovisi o "broju ruku" u Saboru, istina ne ovisi o grlatosti onih na stadionu, kao što istina nije ovisila o urlanju onih koji su u rimskim arenama gledali kako divlje zvijeri ubijaju nedužne ljude. Zato je važno ustrajati u dobru. To nas ispunja dubokim mirom. Kršćani idu još dalje. Vjeruju ovo: ako su Kristu slični po njegovu križu, bit će pridruženi i njegovu uskrsnuću. Ta ih nada nosi. Veli Isus: "Tko ima uši, neka čuje!"