Buđenje u podne i Rio de Janeiro. Nema slađega od kasne brazilske kave, sušte suprotnosti onoj bljutavoj argentinskoj. Zapravo, kada se bolje prisjetim, u Argentini dobru kavu nisam ni popio, samo nešto nalik na crnilo s mirisom krizantema. Zato sada guštam u brazilskom suncu i pogledu na Atlantski ocean.

Argentinski Chicago

Ovdje je i dalje zima, ali su hoteli puni i s popularnim cijenama. Iako se Brazilci vječno žale, cijene su ovdje pristojne, jeftinije je nego kod nas, a narod puno ljubazniji. Hladnoću sam osjetio samo u Čileu i zaključio da baš nisu pretjerano srdačni, ali sve je to subjektivno. Davno sam u Rusiji shvatio da se nikada ne treba smijati kada nije smiješno (u slučaju stjuardesa Aeroflota, koje se, za razliku od svojih kolegica Amerikanki, koje imaju lažni osmijeh – rijetko smiju bez razloga). Iz Rosarija sam odletio u urugvajski Montevideo pa onda u čileanski Santiago i danas sam u najljepšem brazilskom gradu – Riju de Janeiru.

SLOBODAN KADIĆ

Nisam dovršio priču o Rosariju (u prijevodu sa španjolskog: krunica), glavnom gradu argentinske pokrajine Santa Fe. Smješten je 320 km sjeverozapadno od Buenos Airesa i leži na rijeci Paraná. Iako mu ime ima veze s vjerom, nisam baš uočio da je pretjerano sveti grad. Rekao bih, učmala skupa provincija u koju se dolazi samo jednom u životu. Sivilo me nije pretjerano oduševilo, baš kao ni spomenici ni bogomolje u renesansnom stilu kao što je katedrala – svetište Gospe od Rosarija iz 1888. Rosario je argentinski Chicago, kolijevka argentinske zastave s monumentalnim spomenikom te rodno mjesto nogometaša Messija i revolucionara Che Guevare. Sve ostalo je dosadno, ali u životu treba vidjeti i dosadno i zanimljivo. Lokalnom su supermodernom aerodromu nadjenuli ime Las Malvinas, ili u prijevodu – Malvinski otoci, ili u prijevodu s engleskog – Falklandsko otočje. Da podsjetim, to su otočje Argentinci izgubili u bizarnom okršaju s Englezima. Argentinci su 1982. noću napali Falklandske otoke, o kojima se London brine od 1833., a onda su ih Britanci, koji su uz blagoslov željezne lady Thatcher došli miljama daleko (čak 13.000 kilometara) od kuće, dobro isprašili i potjerali natrag "osvajače" u najbizarnijem ratu u povijesti, koji je trajao 74 dana! Poprište bitaka bila su brda oko Stanleya, simpatičnog glavnog grada, s točno 2563 stanovnika. No rat je poslije pokrenuo progres, izgrađen je vojni aerodrom, a oko otoka je uspostavljena turistička zona u radijusu od dvjesto milja, što omogućuje veće prihode od ribarstva i izvoz ribe.

Sve o Riju

Međutim strasti oko Malvina (Argentinci ih zovu Islas Malvinas) ne smiruju se ni do danas. Argentina je u veljači protekle godine pozvala Veliku Britaniju na pokretanje novih pregovora o suverenitetu otoka. James Cleverly, tadašnji britanski ministar vanjskih poslova, osudio je argentinski poziv naglasivši da je Falklandsko otočje britansko jer su otočani tako odlučili na referendumu 2013. godine. Sukob koji je okončan prije četrdeset godina, stajao je života 255 britanskih vojnika, tri civila i 649 Argentinaca. Falklandsko otočje obišao sam prošle godine i družio se s pingvinima i ostalom faunom i florom. Rosarijski aerodrom sada ima prosječno tri leta dnevno i zjapi prazan. Naravno, ne znam zašto su ga nazvali Falklandsko otočje, valjda ne zbog toga, nego da se sjete svojeg glupog poraza koji i danas spominju vojni stručnjaci kao katastrofalnu argentinsku taktiku!

Ah da, da se vratim u sadašnjost i Brazil. Wikipedija će vam reći sve o Riju de Janeiru, a ja mogu potvrditi da je sve točno. Južna Amerika je pravi biser za putnike i još je ostalo nekoliko državica koje moram obići da bih kompletirao cijeli kontinent, jer uredno bilježim sve zemlje svijeta koje obiđem.

Opet kavica – pa na bazen, pa ručak, pa koktelčić, pa masaža, pa ispočetka. Čujem da su u Europi poplave, čuvajte se, ma gdje bili, a ja odoh na ćeifanje jer “sve je lako kad si mlad…” i kad oko tebe nema mirisa krizantema.