Jedna od dvije vile u ulici koju još zovu Drapšinovom

Vlasnik Ljudevit Zimmer bio je istaknuti član Hrvatske republikanske seljačke stranke Stjepana Radića

16. September, 2024.

Istočnom stranom Krežmine ulice nižu se samostojeće vile i Dom narodnog zdravlja koje flankiraju dvije poluugrađene uglovnice, dvokatna na lijevoj - sjevernoj i jednokatna na desnoj - južnoj strani uličnoga niza. Prve su kuće u ovoj ulici sagrađene u razdoblju secesije, no glavnina je kuća podignuta nakon završetka Prvog svjetskog rata, kada je ulica od početnog naziva Ulica III. postala Ulicom Franje Krežme, a u razdoblju socijalističke Jugoslavije, do uspostave suvremene Republike Hrvatske, nosila je naziv Ulica Petra Drapšina.

Vila Zimmer u Krežminoj, nekad DrapšinovojGrgur VremeplovacOsijek, 15. rujna 2024.Snimio:Grgur Marko Ivanković

Vila Zimmer u Krežminoj, nekad Drapšinovoj

 

GRGUR MARKO IVANKOVIĆ

Ulica je nezaobilazna u životu Osječana zbog Doma narodnog zdravlja, koji je sagrađen u razdoblju od 1924. do 1926. godine, za vrijeme gradonačelnika dr. Vjekoslava Hengla, koji je shvatio značenje težnji za očuvanjem narodnoga zdravlja dr. Andrije Štampara, a imala je za svrhu promicanje svijesti o značenju javne higijene. U tome je nizu od šest samostojećih zgrada pet kuća među kojima su dvije vile. Jedna od dvije vile u ovoj ulici, vila Kahm, sagrađena je kao jedokatnica, a druga je sagrađena kao skladna visokoprizemnica. Ovu monumentalnu, no istovremeno diskretnu, visokoprizemnu vilu, od ulice odvojenu širokim predvrtom, projektirao je slavni osječki secesijski graditelj Ante Slaviček. Projektnu je dokumentaciju, tlocrte po etažama, presjeke, pročelje, situaciju i prateće vanjske nusprostorije, Slaviček potpisao 1923. godine, a iste je godine bila dovršena i dobila je uporabnu dozvolu.

Slaviček je vilu projektirao za osječkog posjednika Dragutina Zimmera, koji je rođen 18. siječnja 1894. u Osijeku. Godine 1920. oženio se Ivanom Rozom Altgayer, kćeri Aloisa Altgayera i Elise Altgayer rođene Schneider, s kojom je imao kćeri Ernu Mariju i Teu Elizabetu, koje su rođene u Osijeku 1921. i 1922. godine. Zimmerovi su kao mnogočlana osječka obitelj imali više pustara u osječkoj okolici, od kojih su neke danas postale predgrađem Osijeka s istočne i jugozapadne strane. Jedan je od članova ove obitelji, Ljudevit Zimmer, bio istaknuti član Hrvatske republikanske seljačke stranke Stjepana Radića te je 1923. kao nositelj liste bio izabran za člana Gradskog zastupstva grada Osijeka, a 1925. dr. Ante Trumbić prepustio mu je svoj osvojeni osječki mandat, tako da je Ljudevit Zimmer postao narodni zastupnik u Narodnoj skupštini u Beogradu.

MEĐU STANARIMA I STJEPAN PL. ZSILLE

U vili Zimmer je tijekom Drugog svjetskog rata stanovao osječki industrijalac i poduzetnik Stjepan plemeniti Zsille, član tvrtke Maxo Neurath i drug, koji je rođen 2. srpnja 1867. u selu Harasztin u okolici Szigetvára. Stjepan pl. Zsille bio je istaknuti osječki sportski aktivist, suosnivač i prvi predsjednik osječkog veslačkog kluba Neptun, te član prvog osječkog nogometnog kluba. Njegov potpis stoji na spomen-spisu temeljnog kamena osječkog kina Urania, gdje je kao slobodnozidarski pomoćnik 1912. godine bio i suutemeljitelj osječke lože Budnost. Svoju veliku biblioteku, namještaj, brojne umjetničke predmete i slike, koji su se nalazili u ovoj vili, uime svoje pokojne sestre Adele pol. Adlow, rođene pl. Zsille i svoje ime, darovao je 1943. godine tadašnjem Hrvatskom državnom muzeju u Osijeku, današnjem Muzeju Slavonije. Mramorni obelisk na grobnici plemićke obitelji Zsille na gornjogradskom Aninu groblju još je pun oštećenja od krhotina granata ispaljenih na Osijek tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku 1991. godine.

Visokoprizemna vila obitelji Zimmer, sagrađena u stilu art decoa, ima tri etaže - podrum, prizemlje i mansardu, a u vilu se ulazi stubištem kroz arkadno oblikovan trijem smješten na lijevoj strani pročelja. Prizemljem dominira erker s četiri prozora kroz koji je omogućen pogled na ulicu i bočno, na dvije strane, u predvrt prepun bujnog zelenila i cvijeća. Zidna ploha prizemlja je decentna, a jedini su naglasak tri okomito postavljena kvadratna polja s centralno smještenim ovalima kakve je Slaviček znao postavljati na pročelja nekoliko osječkih kuća sagrađenih u razdoblju secesije. Iz četverostranog se mansardnog krova izdiže, na svakoj strani pročelja, zidna ploha s dva prozora koje nadvija zajednička nadstrešnica. Krovni se pokrov sastoji od limenih i eternit-ploča, a vrh mansardnog krova krase gromobrani i centralno postavljen prekrasno oblikovani dimnjak izveden od fasadne cigle i natkriven krovnom konstrukcijom nad kojim su također dva gromobrana.