Argentinu nije lako shvatiti! Ništa tu nisu naučili na starim pogreškama i opet im se ponavljaju davni scenariji financijske krize kada najviše, dakako, pate ljudi. Tečaj pezosa, nacionalne valute, svakodnevno se mijenja s cijenama, uglavnom u korist američkog dolara, a plaće ostaju iste.

Šarene zgrade

Službeni je tečaj tridesetak posto manji od crnog, turisti u nevjerici, Argentinci s tristo dolara prosječne plaće - također. Skupa hrana, jeftino vino, simpatični ljudi, posljednji dani zime… La Boca (u prijevodu sa španjolskog – usta) – meni najljepši dio Buenos Airesa. Dok ispijam lošu kavu koju sam platio pet eura, mislima mi leti ljeto dok se iz daljine čuje melodija tanga koji za turiste plešu znojni ulični plesači. Malo dalje od mojeg stolića lokalni vatrogasci skupljaju dobrotvorne priloge, a ubogo djevojče prodaje svete sličice. Još samo nedostaje časna sestra koja vozi kabriolet Citroen Dyane pa da scena bude milenijska. Ne, to nije Šuma Striborova, samo su akteri slični. Pokušavam se koncentrirati na šarene zgrade sklepane od starih brodova, ljepotu vidika, sintezu povijesti i sadašnjosti, a ometa me žamor nestašnih turista koji se guraju kako bi se u ulici Caminito fotografirali s kipom Messija na balkonu. Da, Messi je ovdje božanstvo, ali ne veće od Maradone koji je veće božanstvo. Iako La Boca od davnina kada su tu dolazili doseljenici iz Italije, Španjolske pa i iz naših krajeva, živi svojim sporijim tempom, živost joj daje stadion Boca Juniorsa na čije se utakmice ide sa skupim kartama koje znaju koštati kao prosječna argentinska mjesečna plaća. Argentinci se ne bune, samo nek je kruha i igara, iako je ovog prvog sve manje. Koliki su nogometni fanatici, pokazali su kada su napunili stadion prošlog nogometnog Svjetskog prvenstva u Kataru. Prodali su sve što su mogli, digli kredite i odletjeli u Dohu, jednom se živi, njihov je moto! Tango je proslavio Argentinu, iako su taj erotski nabijeni ples u početku plesale prostitutke u barovima La Boce uz luku. Tango je energičan, strastven, rekao bih ljubavna predigra nakon boce finog malbeca. Ah to je vino prava čarolija, zamašnjak svakoj ljubavi, pa i žalosti. Argentinci su temperamentan narod, vesele se i plaču, piju u svakoj prilici, a ni govedina im uz Dionizijeve sladosti nije mrska.

Messi na balkonu u Buenos Airesu

SLOBODAN KADIĆ

Buenos Aires ima dvije zračne luke, obje su međunarodne, Ezeizu Ministro Pistarini i Jorge Newbery-Aeroparque. Ezeiza je nešto udaljenija, Uber do centra je dvadesetak eura, a autobus jedan euro. Pritom treba kupiti transportnu karticu, vole Argentinci komplicirati, ali sve u svemu, gradom je lako putovati uz razgranatu mrežu autobusa i metro linija. SIM karticu je lako kupiti već na aerodromu, a što se novca tiče, treba ponijeti američke dolare jer su najviše cijenjeni. Izbjegavajte podizanje gotovine na bankomatima jer je tečaj nerealan, a isto tako plaćanje karticom u trgovinama, iako je pravilo da na sve kartične transakcije učinjene u Argentini, kartične kuće vrate 21 posto poreza. To mi se dogodilo prošle godine, a nema razloga da automatski povrat ne stigne i sada. Stranci preferiraju i slanje novca sami sebi Western Unionom. Sa svoje kartice besplatno pošaljete novac i podignete pezose po fantastičnom tečaju 1450 pezosa za euro, a službeni je 1050 pezosa. Boca vrhunskog vina stoji četiri dolara, baš kao i hamburger ili loša pizza, a cijene roštilja su otišle u nebesa. Nedavno sam probao goveđe srce sa salatom, lokalni specijalitet, ali baš nisam fasciniram jer ne znam sa srcima.

Visoke cijene

Ako planirate u Argentinu i ne volite vrućine, početak listopada je pun pogodak. Naravno, Patagonija je druga priča, tamo se isplati unajmljenim automobilom ili zrakoplovom. Kad je proračun u pitanju, desetak dana Buenos Airesa s aviokartom i hotelom, teško može biti jeftinije od tri tisuće eura. Iako je standard niži, cijene su basnoslovno u nebesima. Skupo je sve što je američko, od Cole do McDonaldsa. Argentina nije zemlja u koju bih se često vraćao, unatoč svojim prirodnim ljepotama i srdačnim ljudima. Iako se tu osjećam sigurno, lokalci vrata zaključavaju s tri ključa, žive skromno i limitirani su jer nema jeftinih putovanjima u druge države. Sve sam aviokarte za Južnu Ameriku kupovao preko europskog Skyscannera te poprilično uštedio jer Argentinci sve plaćaju dvaput skuplje, što doista ne razumijem. Ostatak dana prošetat ću do glavnog trga Plaza de Mayo, a predvečer se opustiti u izlasku uz koju čašu malbeca. Vrijeme brzo prolazi, a kada si na putovanju – još i brže. Sljedeći vas tjedan vodim u Rosario, rodno mjesto Messija i Che Guevare. Navodno, tamo su ljudi opušteniji, provincija često ponudi novi pogled na stvarnost. Vamos Argentina!