Najreprezentativnija se barokna građanska kuća u osječkoj povijesnoj baroknoj jezgri Tvrđi nalazi u glavnoj tvrđavskoj ulici koja danas nosi ime po slavnom Osječaninu Franji Ksaveru Kuhaču. Gotovo sučelice Kuhačevoj rodnoj kući nalazi se ovaj barokni arhitektonski dragulj našega grada. Doduše potpuno oronuo, ali unatoč tome i danas monumentalan.

Staru kuću koja je stajala na tome mjestu sagradio je Stegmayer, a kupio ju je od Ivana Heila Mihovil Kostić za onodobnih 1500 forinti, te ju od temelja obnovio. Kuća prema starinskim izmjerama prezimenima susjeda ima sljedeće dimenzije: "… od Sturma do Geggićeve kuće na ulici 12 hvati i 1 stopu širine, dužina je iza na Sturma i Fornellija u Tillovoj kući 24 hvata, 2 stope i 1 col dužine, ostrag na kuću Dasserovu i Tillovu 10 hvati, 2 stope i 4 cola širine, te pokraj stare Kostićeve i Gegićeve kuće ovamo 23 hvata, 5 stopa i 3 cola. K tomu pripadajućih 5 jutara oranice nalaze se u četvrtoj crti broj 9, na međi Donjeg grada iza Josipa Weinganga, između starog tenjskog puta i pokraj pripadajuće livade druge kuće, ostrag graničeći s hartmanom i Grožđem. Po novoj regulaciji iz 1758. godine jedno jutro ima 2.000 hvati i po novom mjerenju ova kuća ima 16 kola livada." Ovakav je pomni opis kućnih granica i pripadajućih poljoprivrednih površina danas teško upratiti, no potvrđuje nam značenje ove kuće čije su dimenzije bile izrazito velike za ono doba unutar utvrđenog gradskog središta.

Kuća Kostić

Grgur Marko Ivanković

Ova visoka ugrađena jednokatna kuća izrazito širokog pročelja ima središnje pozicioniran kolni ulaz orubljen kamenim dovratnicima i kolobranima te polukružno oblikovanim nadvratnikom koji je zaključen ključnim kamenom unutar čega je uklesano kvadratno polje. Lijevo i desno od kolnog ulaza nalaze se po tri prozora ispod kojih su smješteni prozori podruma zaštićeni željeznim kapcima. Prizemni je dio od katnoga odijeljen vijencem koji razdvaja u donjem dijelu rustikalnu, a u gornjem dijelu glatku zidnu plohu. Prvim se katom proteže sedam prozora koji su međusobno odijeljeni dvostrukim plitkim lezenama čiji kapiteli naglašavaju monumentalnost cijele kuće. Prozori su istaknuti polukružno oblikovanim nadstrešnicama koje počivaju na konzolama od plitkih voluta, a središnji prozor, koji je u osi s kolnim ulazom, naglašen je trokutastom nadstrešnicom. Široki je krovni vijenac bogato profiliran produženim lezenama te zidnim plohama dekoriranim ukladama. Zahvaljujući sondiranju pročelja u zidnoj strukturi prizemlja otkriveni su tragovi izvornih otvora lokala koji su bili oblikovani na koljeno, poput onih na dubrovačkom Stradunu. Ni u unutrašnjosti kuća ne zaostaje raskošno oblikovanim dvorišnim krilima čiji su hodnici u prizemlju zasvođeni bačvastim svodovima, a u širokom je haustoru križni svod od nekoliko traveja. Ovi su dugi hodnici duž obje etaže i u oba krila kuće osvijetljeni gustim nizom izrazito velikih prozora koji su međusobno odijeljeni nešto jednostavnije oblikovanim lezenama koje se protežu od temelja do krovnog vijenca koji na njima počiva. Svaki je prozor hodnika na katu ispunjen s 32 staklene plohe, a onih u prizemlju s 24 staklene plohe. U istočnom je krilu naknadno prigrađeno polukružno stubište čijim se drvenim stubama može iz prizemlja doći na prvi kat.

Kuću Kostić je 12. rujna 1774., prije, za nekoliko dana, točno 250 godina, kupila Fortifikacijska uprava i odonda se tijekom cijelog 18., 19. i 20. stoljeća nalazila u državnom vlasništvu u čijem je vlasništvu, sudeći po stanju kuće, i danas. Nakon završetka Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije u kući su i nadalje, između dva svjetska rata, stanovali uglavnom pripadnici vojske, od pješačkih poručnika Dragoljuba Arsovića i Stjepana Simovića preko vojnog činovnika Mihajla Sapunđića do inženjerijskog potpukovnika Milovana Stanisavljevića.

Ova najveća, najreprezentativnija i najraskošnije oblikovana barokna građanska kuća u Osijeku svakako zaslužuje primjerenu obnovu i namjenu, kojom bi se, otvaranjem izvornih ulaza lokala, oživila vizura i povećala atraktivnost ponude povijesne glavne tvrđavske ulice kojom je nekoć, od 1884. do 1926., prometovao i prvi hrvatski tramvaj na konjsku vuču.