Što bi to bila bogoljubnost? Možda pobožnost? Naravno. Ali što bi to konkretno značilo? Apostol Jakov u tome smislu daje sasvim konkretnu ocjenu. Veli: "Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost." A joj! Okruženi smo riječima, i riječima, i riječima. Televizijski dnevnik traje kao jedan školski sat. Nije čudo da drevni Propovjednik jetko kaže: "San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva riječi." Nije samo stvar u tome da netko mnogo priča. Nevolja je u tome da olako sudimo, prosuđujemo, ogovaramo, spletkarimo, klevećemo, a sve na štetu naših bližnjih. Za Jakova takav čovjek nije nimalo bogobojazan, makar svaki dan išao na misu. Rekli bi stari Rimljani da je najjači onaj čovjek koji pobijedi samoga sebe. A to je najčešće upravo naš jezik.
Nakon što je rekao što nije bogoljubnost, Jakov posve prizemljeno navodi što ona jest: "Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta." Ljubav prema Bogu pokazuje se ljubavlju prema bližnjemu, pogotovo onome koji je osobito ugrožen. U ono su vrijeme osobito ranjive skupine bile udovice i siročad, jer ondašnje društvo nije imalo nikakvih socijalnih uredbi, nego su takvi ljudi bili upućeni na ljubav i dobrotu svojih bližnjih. Istu misao Ivan ovako izriče: "Rekne li tko: 'Ljubim Boga', a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti." Čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta znači da čovjek ne dopusti da njime gospodare ružne strasti, sebičnost, samodostatnost, oholost. Duh ovoga svijeta protivi se Bogu koji je dobrota, strpljivost, ljubav, praštanje, milosrđe. Rekao bih da je sve to opomena onima koji se smatraju vjernicima. Sve vjerske obveze, zavjeti, hodočašća, redovita molitva, važne su i potrebne. Međutim, nikad ne bismo smjeli izgubiti iz vida to da se prava bogoljubnost temelji podjednako na ljubavi prema Bogu i na djelatnoj ljubavi prema čovjeku. Zbog toga veli Jakov da je "vjera bez djela mrtva." Zato je dobro i mudro uvijek iznova čitati i poslušati Božju riječ i nad njom zastati. Za nas je pisana.