Kuća Schick u kompleksu zgrada osječkog tvorničara Josipa Povischila

Nakon što je ukinuta postaja Dunavske parobrodske agencije u blizini, kuću je kupio trgovac Hinko Schick

26. August, 2024.

Jednokatna je ugrađena stambena kuća sagrađena unutar niza kuća na Šetalištu kardinala Franje Šepera pripadala Hinku Schicku. Sagrađena je 1923. prema projektu osječke graditeljske tvrtke Spiller i Juzbašić. Nacrti za kuću nastali su 1922. godine, a uporabna je dozvola izdana 1923. Gradnja kuće počela je na gradilištu koje je prethodno pripadalo osječkom veletrgovcu namještajem Josipu Povischilu. Na tome je placu 1892. nastala prizemna zgrada koja je služila kao ured i radionica tvornice Povischil, a 1895. unutar istog zemljišta nastala je Povischilova zgrada stolarske radionice, sagrađena prema projektu osječkog graditelja Franza Wibyrala.

Kuća Schick

Kuća Schick

Grgur Marko Ivanković

Taj je kompleks tvorničara namještaja Josipa Povischila bio sagrađen u neposrednoj blizini Dunavske parobrodske agencije, u sklopu koje su bila i velika skladišta i stovarišta, među kojima i veliki drvljanici. Vjerojatno je Povischil, kupivši plac tik uz Parobrodsku agenciju i ondje sagradivši kompleks zgrada s uredom i stolarskim radionicama, olakšao pristup drvnoj građi koju je trebalo obraditi u više faza do finalnog proizvoda, stilski oblikovanog namještaja raznih fela i drvenih dijelova alata, čijom se proizvodnjom ta tvornica također bavila. U neposrednoj je blizini, samo na današnjoj Europskoj aveniji, bila sagrađena i Povischilova dvokatna stambena kuća, koju je u stilu secesije projektirao osječki graditelj Ante Slaviček, a u kojoj je obitelj Povischil i živjela od izgradnje 1904. godine do završetka Drugog svjetskog rata, kada im je, kao i tvornica i druge brojne nekretnine, oduzeta od Federativne Republike Jugoslavije. Tvornica pokućstva Povischil poslije se ženidbom Josipa Poischila za Mariju Kaiser, kćer vlasnika velike osječke tvornice pokućstva Rudolfa Kaisera, nakon punčeve smrti, a do punoljetnosti šogora, također Rudolfa Kaisera, povezala u veliku zajedničku tvrtku Povischil & Kaiser, a nakon toga obje su tvornice nastavile proizvodnju pod vlastitim imenima.

U KUĆI JE DANAS LUČKA KAPETANIJA

Graditeljski dvojac Spiller & Juzbašić, koji je projektirao i gradio kuću Schick, djelovao je zajednički tek nekoliko godina početkom 1920-ih. Nakon poslovnog partnerstva 1921. - 1922. sa Spillerom, graditelj Stanko Juzbašić je od 1923. do 1925. godine djelovao zajedno s Ljudevitom Freundenlichom. Ovlašteni inženjer, graditelj Stanko Juzbašić u Osijeku je izgradio u suradnji sa Spillerom i Freudenlichom tek nekoliko stambenih jednokatnica, koje se odlikuju velikim prozorskim otvorima, geometrijski oblikovanim balkonskim ogradama i zidnim površinama pročelja bez ikakve dekoracije. Kuća Schick svakako je lijep i primjer jednostavnosti art deco arhitekture nastao u Osijeku gotovo odmah nakon završetka Prvog svjetskog rata, kada se Osijek našao izvan svojih vjekovnih prirodnih cestovnih i vodenih putova, zbog kojih je i nastao u rimsko doba, koji su se ovdje križali od zapada prema istoku i od sjevera prema jugu.

Ukidanjem postaje Dunavske parobrodske agencije široki pojas zemljišta uz Dravu na kojemu se prostirala urbaniziran je, isparceliran i izgrađen te uređen kao park. Tako je Povischilova nekretnina, izgubivši svrhu lakog dovoza sirovine i otpreme finalnih proizvoda brodom i željeznicom, izgubla smisao, te je promijenila i vlasnika. Novi je vlasnik nekretnine postao trgovac, Osječanin Hinko Shick. Hinko Schick rođen je u Osijeku 1865. godine, a umro je 25. prosinca 1944. u rodnom gradu. Roditelji su mu bili Mavro Schick, ravnajući učitelj Izraelitičke konfesionalne škole u Osijeku i Elizabeta, rođena Mautner, koji su se u Osijek doselili iz Češke. Hinkova supruga Gizela Podhorskij rođena je 1884. u Temišvaru, a vjenčali su se 25. kolovoza 1919. u evangeličkoj crkvi u Osijeku. U Osječkim adresarima Hinko Schick zabilježen je kao stanar i vlasnik te nekretnine, a kao zanimanje mu je naznačeno - trgovac drvima i trgovački agent s drvima. Uoči Drugog svjetskog rata kao vlasnica nekretnine naznačena je Gizela Schick, a Hinko se navodi kao stanar u istoj kući.