Na prvim stranicama Biblije čitamo: “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.” Tve su riječi pisane oko tisuću godina prije Krista. Navodi ih i Isus, a poslije i Pavao. Na toj je crti i psihologija: po svojoj naravi jača je veza između muža i žene nego što bi bila ona između roditelja i djece. Čovjek (ili žena) ostavlja oca i majku i prianja uza svoju ženu (svoga muža). Ako to u nekim slučajevima nije tako, onda psiholozi govore o “Edipovu kompleksu”, odnosno o poremećenom odnosu roditelja i djeteta.

Po naravi je bračna veza isključiva i trajna. Trajna? Ne zvuči li to previše katolički? Uopće ne. Vjerojatno vam je poznato da ima nekih mostova za čije ograde mladi parovi stavljaju katanac, zaključaju ga, a ključ bace u rijeku. To bi trebao biti znak njihove trajne ljubavi. Trajne. Ne ljubavi po načelu “dok ide – ide”. Kada se dvoje ljudi istinski zavoli, oni nužno razmišljaju o vječnoj ljubavi. Onaj drugi postaje kao dio njegova vlastitog tijela. Jednom sam to doživio. Bakica je imala tešku demenciju: na mahove je zaboravljala i tko je, i gdje je, i koliko godina ima. Kad joj je muž umro, ona je bila u ustanovi i nisu joj o tome govorili da je ne uznemiruju. I znate što je ona rekla svojoj kćeri: “Ne znam što mi je. Kao da je pola mene umrlo...”

Ništa se na ovome svijetu ne podrazumijeva. Za sve što vrijedi, valja se boriti. I za urednu kuću, i za uspjeh u poslu, i za zdravlje, i za očuvanje prijateljstva, ali i za brak. Ne bih htio nikoga povrijediti, ali iz mog iskustva mi se čini da su se mnogi brakovi raspali zbog toga što se supružnici nisu osobito trudili. Živjeli su u zabludi da se brak podrazumijeva, da je svrha braka da onaj drugi ispuni moja očekivanja... A rezultati takve lakomislenosti? Svaka je rastava bolna za supružnike, a osobito za djecu. Socijalni radnici o tome bi mogli puno pripovijedati.

Božja mudrost veli da su muž i žena jedno tijelo. Ako je moj supružnik dio moga tijela, to ne mora značiti da je taj dio nužno zdrav. Ali je dio moga tijela. Pazim ga i njegujem. Kada bi se ljudi bar napola brinuli za supružnika koliko se brinu za djecu, mnogi bi brakovi opstali. Naravno, dragi prijatelji, nipošto ne želimo upirati prstom ni u koga. Želim samo istaknuti tu drevnu biblijsku riječ koja je za dobro i supružnika i djece, ali i cijelog društva.