Šedevri su remek-djela, a Finska ih ima oho-ho. Rijeka Oulujoki u Ouluu dom je brodića/platforme na kojem se nalazi sauna na drva! Ništa nema ljepše od opuštanja u sauni u polugolom stanju. Znam to dugi niz godina jer sam dobar dio života proveo u istočnoslavenskom svijetu, u kojem su baš sauna i ruska kupka neizostavni dio svakodnevice.

Muzej na otvorenom

A ako netko zna uživati u životu, to su – Finci. Tko bi se sjetio napraviti plutajući saunu, a onda nakon izlaska iz užarene izbe u kojoj se pare i muški i ženski omogućiti skakanje u uvijek prohladnu rijeku? Bože, kakav je to osjećaj. Goste s kopna do broda prevozi mala skela, ulaz se plaća pet eura, uvijek je gužva i cijeli projekt vode nadobudni volonteri! Kupaće gaćice i toplesi su obavezni, tuševi su sa strane broda i nemaju sapun, kako bi se zaštitile ribice (ne zaboravite da smo na rijeci i svaka ribica je bitna). U sauni se uvijek može čavrljati s gostima, a plivanje u prohladnoj rijeci nakon astronomskih temperatura neprocjenjivo je iskustvo. Volontere treba podržati u njihovom naumu da ta Kesän Sauna dugo poživi, a potrudili su se da nam boravak u njihovu domu bude fantastičan i bili nam prekrasno društvo. Ako posjetite Oulu, a znam da hoćete, nipošto nemojte zaboraviti na taj šedevr. I dok je s rijeke sukljao dim, divili smo se Turkansaari muzeju na otvorenom te razgovarali o arhitekturi, kućama i povijesti. Grad Oulu osnovao je 8. travnja 1605. švedski kralj Karlo IX., a već pet godina poslije dobiva gradska prava, koja nalažu da ima tri kovača, krojača i postolara, dva zlatara i kožara, jednog stolara, slikara i šeširdžiju te pekara i mesara prema potrebi. S manje od tisuću stanovnika, nastupa razdoblje ekonomskog rasta, trgovine lososom, ali i brodogradnje te proizvodnje katrana. Biciklom smo se provozali gradom i kušali jela iz Arktičkog Lab jelovnika u Sokeri Jussi taverni. Spomenuti će jelovnik biti potpuno spreman za 2026., kada će Oulu biti ponosni Europski grad kulture.

Finska 2024

SLOBODAN KADIĆ

Otišao sam na otok Hailuoto (trajektom dakako, jer je most tek u planiranju), te posjetio protestantsku crkvu iz 1972. koju su projektirali arhitekti Irma i Matti Aaltoned. Građena je od armiranog betona i djeluje prilično u špic i futuristički, a zamijenila je negdašnju crkvu, koja je 1968. stradala u požaru. Restoran Hailili uz svjetionik osvježio nas je i dobro pripremio za kućni posjet umjetnici Eiji Rantala (uz bezbrojne dosadne komarce koji su nam zujali oko glava jer umjetnica živi doslovno u šumi), ali i u privatnu pivovaru organskog piva Hailuodon Panimo. Iako nisam pivoljubac, stavio sam jezik u čašu da okusim organsko, i već se kao u snovima našao u privatnom brodiću prema središtu Oulua, u kojem su nas nudili čašom neorganskog pjenušca! Odlučili su da se ne vraćamo trajektom, nego brzom linijom, a kako bi nam pokazali da sve to savršeno funkcionira i ako se čovjeku žuri, eto brzog morskog taksija! Pola sata prekrasne vožnje u potpalublju i na palubi natjeralo nas je da opet ogladnimo, pa smo radosna srca nakon okrepe u hotelu Lasaretti produžili do Alfred Kitchen & Bara, u kojem nas je dočekao Samu Forsblom, programski direktor Oulu kulturne fondacije. Uz hranu i vino razgovarali smo o kulturi jer kultura, isto kao i ljubav, ide kroz želudac.

Nordijska kuhinja

Nekoliko puta spominjani "Arctic Food Lab by Oulu2025" jelovnik je kojeg su usvojili brojni lokalni restorani i koji slavi nordijsku kuhinju. Hrana je način pružanja iskustva i demonstriranja gostoljubivosti, a baš tako promoviraju lokalna jela sa sastojcima svojeg kraja. Kad bolje razmislim, zašto se i naši turistički mozgovi ne bi mogli sjetiti nečeg sličnog, te strancima ponudizi ono najbolje što Slavonija i Baranja nude. Nije najveći uspjeh što se kulen jeo u zrakoplovima nacionalne aviokompanije, treba tu ponudu nekako i zadržati i sve poučiti otkud to slavonsko remek-djelo dolazi. Dakako, mislim i na sve ostale delikatese koje bi se moglo objediniti u Slavonski Lab.

Sve što je lijepo kratko traje, pa i uživanje u finskim šedevrima, od prirode, kulture, umjetnosti pa do fine kuhinje. I nekako sam se osjećao potišteno jer sam iz ugodne klime uskočio u slavonski kotao s čvarcima. Temperature su nemoguće, u mislima mi Botnički zaljev, kajak i bicikl, ali i drage prijateljice Satu i Ulla. Zbogom, Finska, ili simpatičnije - Suomi, näkemiin!