Oh, da smo pomrli

2. August, 2024.

Židovi su više stoljeća bili u Egiptu kao robovi. Biblija pripovijeda kako ih je Bog silnim čudesima izbavio iz toga ropstva, a vrhunac je bio to što je pred njima rastvorio Crveno more, tako da su mogli umaknuti egipatskoj potjeri. Bog je pobijedio silnog faraona, najvećeg onodobnog vladara! I onda, na putu prema obećanoj zemlji, budući da je hrana bila oskudna, narod počne mrmljati protiv Mojsija i Arona: “Oh, da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje! Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!” Strašno. Ispadne da ih je Bog izveo iz Egipta s podmuklom namjerom da ih pomori glađu! Vrlo nezahvalno, da ne kažemo težu riječ. Ali, evo, Bog se nije uvrijedio. Nije dao da ti nezahvalnici stvarno stradaju. Biblija pripovijeda da je učinio čudo. Te iste večeri jato prepelica prekrilo je tabor, a sljedećega se jutra po tlu pojavilo nešto kao mraz, neka prevlaka koja je bila jestiva. Nazvali su je màna. Stvar se riješila za manje od dvadeset i četiri sata!

Pogledajmo oko sebe. Pogledajmo sami sebe. Ima ljudi kojima je sve crno i ništa nije dovoljno dobro. Država je katastrofalna, Crkva je posvema iznevjerila svoje poslanje, školstvo nam je izuzetno loše, zdravstvena skrb ne zadovoljava, a o klimatskim promjenama da ne govorimo. Nadalje, okružen sam zločestim ljudima, moja obitelj i svi oko mene misle samo na sebe i sve čine da mi život zagorčaju… Zvuči poznato? U kojoj mjeri se i ja nađem u takvim mislima? Gledano s čisto vjerske strane, ovakav stav izraz je malene ili nikakve vjere. Čovjek vjernik, Božji čovjek, duboko u sebi uživa mir. Trudi se dati svoj doprinos, a onda prepušta Bogu da svoje učini. Tako Pavao posve mirno i opušteno kaže svojim Filipljanima: “Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača!” Važan je taj optimizam, ta nada i to vedro gledanje na život. Veli Ivana Brlić-Mažuranić u “Šegrtu Hlapiću” da u svijetu zapravo ima sasvim malo zločestih ljudi, kao što i u grašku ima tek nešto pušljivih zrna. Takav stav uljepšat će nam život ovdje na zemlji te s vjerom u Boga uvesti nas u vječnost. Jer Bog se ne da pobijediti zlom.