Posljednjih godina nema te konzerve paštete iz koje ne iskaču samoprozvani lifestyle gurui, life coachevi i motivacijski govornici, "treneri života" koji zarađuju vrtoglave svote na ljudskoj nesigurnosti, uvjeravajući ih, u osnovi, da samo moraju nešto silno željeti, pa će im se to nešto i ostvariti. Kako da ne. Da je tako, Zemljani bi već odavno živjeli u ovozemaljskom eldoradu, gdje se čarobnim štapićem ostvaruju želje, dok pastelni jednorozi uokolo trčkaraju s pletenim košaricama iz kojih prosipaju šljokičasto blagostanje.

Pozitiva je poželjna osobina, njezina sam strastvena zagovornica. Ali u mojem svijetu, u Dunjozemskoj, pozitiva se ne sastoji od pukih želja, već od konkretnog - djelovanja. Želiš li promjenu? Želiš li pomak? Želiš li zaradu? Želiš li ljubav? Želiš li pravdu? Djeluj! Pokreni se. Mrdni. Zakorači. Posegni. Zahtijevaj. Isplaniraj. Nauči. Učini. Naćuli uši. Reci. Vikni, pobogu! Ništa ti neće tek tako pasti s neba, a i padne li, vrlo će se brzo rasplinuti zbog tvoje pasivnosti.

Isto ponavljam i potrošačima. Djelujte! Nebrojeno sam puta čula rečenicu krcatu gorčinom: "Ma, neću ništa ni poduzimati, nema tu pomoći oko moje reklamacije!" Istina, nema. Ako ne djeluješ! Ali nisu ljudi krivi. U kakvoj državi živimo, ne čudi da su njezini građani pesimisti, naviknuti na to da je pravda na vrlo niskoj cijeni, dok se trule vrijednosti uzdižu na društveni pijedestal. Država ne radi gotovo ništa u pitanju osvještavanja potrošača, pa oni i ne znaju da svoja prava, uz prstohvat znanja i upornosti, ipak mogu ostvariti.

Zato je tu "Dobra vijest za potrošačku svijest", rubrika koju sam davnih dana započela na svojoj Facebook stranici "Prava potrošača", a u kojoj objavljujem stvarne reklamacije potrošača koje su se, uz besplatnu pomoć moje malenkosti, pozitivno riješile, uštedjevši pojedincima čak i desetke tisuća eura. Cilj mi je da građani pročitaju te istinite priče i uvide da zakon nije samo mrtvo slovo na papiru. Navodim tek nekoliko meni osobito dragih priča.

Gospodin Ivan kupio je u autosalonu novi novcati automobil koji je već u prvom tjednu korištenja pokazao zabrinjavajuće kvarove. Odvezao ga je na servis, gdje mu je rečeno da će biti popravljen o njihovu trošku s obzirom na to da je pod jamstvom. Nakon popravka zaredala su se dva nova kvara i novi servis, opet u trajanju od desetak dana. Ivan je u međuvremenu izgubio povjerenje u kvalitetu vozila koje je više vremena provelo na servisu nego kod njega, a nisu mu odviše značili ni besplatni popravci jer se zbog prirode kvarova počeo bojati za sigurnost sebe i svoje obitelji, što nikakav novac ne može nadomjestiti. Zatražio je zamjenu za novo vozilo, što je trgovac odlučno odbio. No Ivan se nije dao smesti, pa su uslijedili daljnji usmeni, ali i pisani prigovori potkrijepljeni zakonskim odredbama, prema mojoj uputi. Rezultat? Autosalon je na kraju napravio presedan, odobrivši zamjenu za novo vozilo! Gospodin Ivan sada bezbrižno vozi svoju obitelj, a od kvarova ni traga.

Prije koju godinu dočekao je gospođu Evu u poštanskom sandučiću jedan od mjesečnih režijskih računa u iznosu od 20.000 tadašnjih kuna! Eva stanuje sama, prima skromnu mirovinu, a taj iznos ne može potrošiti ni za nekoliko godina, a kamoli u mjesec dana. Obratila mi se na rubu očaja. Prema mojim savjetima Eva je tvrtki uputila pisani prigovor koji nije urodio plodom. Poslala je potom drugostupanjski prigovor povjerenstvu za pritužbe potrošača koje djeluje pri tvrtki, ali i njihov je odgovor bio negativan. Preostala joj je jedino sudska parnica u koju se hrabro upustila, bez odvjetnika, zastupajući samu sebe i pozivajući se na zakonske odredbe iz svojih prigovora. Rezultat? Sud je presudio u njezinu korist, a astronomski iznos nije morala podmiriti.

Svojedobno mi se obratio mladi bračni par s tek rođenom bebom. Kupili su stančić, opremili ga kutnom garniturom, osnovnim namještajem, tekstilom, sanitarijama, bijelom tehnikom, uz narudžbu kuhinje po mjeri. Vjerujete li da je gotovo sve od navedenog imalo neki nedostatak, a riječ je o novogradnji i novim proizvodima poznatih proizvođača? Strop u kupaonici promočio je od susjeda iznad, a počela se skupljati i vlaga na unutarnjem zidu pokraj lođe; garnitura se udubila već nakon nekoliko sjedenja; posteljina je pustila boju prilikom prvoga pranja; otkazao je hladnjak; na ekranu televizora bilo je mrtvih piksela; a kuhinja… majstor je zeznuo sve što se moglo zeznuti, odbivši izdati račun, a na reklamaciju se potpuno oglušio. Bračni par bio je izvan sebe, razočaran u kvalitetu svega kupljenoga, kao da je novac netom bacio u vjetar. Ipak… uspjela sam ih smiriti te smo, korak po korak, rješavali jednu po jednu reklamaciju - s investitorom, trgovcima i majstorom - ne bi li se naposljetku sve riješilo. Vlaga u stanu je sanirana o trošku investitora, garnitura i hladnjak zamijenjeni, za televizor i posteljinu dobili su povrat novca, a majstor je, pod prijetnjom prijave Poreznoj upravi, ipak izdao račun i ponovno izradio sve što u kuhinji nije dobro premjerio.

Ovo su samo tri od tisuća uspješno riješenih reklamacija. Mnoge zadovoljne potrošače i danas srećem na osječkim ulicama, pa se uz smijeh prisjetimo njihovih mučnih reklamacija koje im tada nisu bile nimalo smiješne. "Vi ste vjerovali u pobjedu, čak i kad mi nismo", često mi kažu. Umjesto pesimizma i pukog lamentiranja o nepravdi, zapravo sam samo vjerovala u moć djelovanja. To je ono najvrjednije, prenijeti potrošačima spoznaju da je - moguće.