Na istočnoj strani današnje Franjevačke ulice nalazi se mali obiteljski hotel Maksimilijan. Ova je kuća 1712. godine bila u vlasništvu Georga Hartla, a nakon njegove smrti vlasnikom je postao, ženidbom 1729. godine, Johann Michael Schedler. Nakon Schedlerove smrti vlasnik kuće postao je, također ženidbom, Joseph Gerupp.

Joseph Gerupp bio je prvi poznati osječki kipar baroknog razdoblja. U Osijek se doselio iz Maribora te je već 8. travnja 1726. godine primljen za osječkog građanina, a 9. ožujka 1738. izabran je za gradskog vijećnika. Ubrzo nakon toga, u srpnju 1738., postao je član, gradski senator, unutarnjeg vijeća Tvrđe. Prilikom sastavljanja prve tvrđavske Zemljišne knjige 1747. godine Gerupp je bio upisan kao vlasnik ove kuće koja je nosila kućni broj 16., a toj je kući pripadalo i pet jutara zemlje u blizini nove tenjske ceste. Kako navodi dr. Kamilo Firinger, Gerupp je 1751. godine bio jedan od tri kandidata za gradskog suca, a 1755. bio je imenovan komesarom za nakup sijena i zobi, za što je iz gradske blagajne primao naknadu od 10 forinti godišnje. Godine 1770. na sjednici gradskog vijeća održanoj 9. prosinca tvrđavski su gradski vijećnici uime građanstva zaključili, sporazumjeli se i donijeli odluku da Josephu Geruppu kao jubilarcu i najstarijem gradskom vijećniku, imajući u vidu dugogodišnje obavljanje službe gradskog vijećnika, te zbog visoke starosti zahvale na dužnostima te mu doživotno, uime dotadašnjeg nesebičnog predanog rada u službi, iz gradske blagajne godišnje isplaćuju 40 forinti. Ta se odluka odvila nakon što mu je 18. veljače 1769. umrla supruga Ana Maria Gerupp.

GRGUR MARKO IVANKOVIĆ

Prvi je poznati osječki kipar i dugogodišnji gradski vijećnik i zaslužni građanin grada Osijeka Joseph Gerupp umro u Osijeku 10. siječnja 1771. godine u 75. godini života. Odmah nakon njegove smrti kuća u kojoj je živio, i čiji je vlasnik bio desetljećima, prodana je, prema Geruppovoj oporuci, 18. ožujka 1771. za 680 forinti, osječkom medičaru Matiji Davidu, od kojega ju je poslije naslijedio Pavao David, koji je vlasnikom kuće bio u razdoblju od 1798. do 1809. godine. Sredinom 19. stoljeća, konkretno 1863. godine, kao vlasnik kuće bio je upisan Maximilian Riegl koji joj je bio vlasnikom i 1874. godine. Pred kraj 19. stoljeća vlasnica kuće bila je Alojzija Hackenberg, a 1911. kao vlasnica kuće upisana je Luisa Hackenberg.

Ova prostrana katnica L tlocrta imala je sedamnaest soba, tri kuhinje i deset nusprostorija raspoređenih unutar jednog jednosobnog, jednog trosobnog, jednog šesterosobnog i jednog sedmerosobnog stana, a u kući je živjelo devet osoba. Maximilian Riegl bio je tvrđavski novčar i jedan od tvrđavskih prisežnika Suda Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka. Riegl je na obali Drave u blizini parobrodske agencije imao sagrađenu kućicu oko koje se 1878. sporio s Gradom vezano uz godišnju zakupninu zemljišta na kojemu je bila sagrađena. Između dva svjetska rata u kući su stanovali umirovljenik Miroslav Arlov, umirovljenica Ema Fischer, pukovnik u miru Josip Jerbić i činovnik elektrane Marijan Jerbić, te brijač Mato Osvaldić i činovnička upraviteljica Marija Penzinger.