U neposrednoj blizini franjevačke crkve, u baroknoj osječkoj Tvrđi, nalazi se jednokatna uglovnica koja se stražnjom stranom naslanja na zid novog franjevačkog samostana. Kuća je od 1712. do 1733. bila u vlasništvu Justa Pantaliera, a nakon njegove smrti naslijedio ju je njegov sin Jakov Pantalier, koji je s 1500 forinti isplatio ostalu svoju braću. Kuću je od Jakova Pantaliera ženidbom stekao Johann Georg Stieglitz, a nakon njega vlasnik je, također ženidbom, 13. rujna 1741. godine postao Adam Piell.

Prema Zemljišnoj knjizi osječke Tvrđe, ta se kuća do stare franjevačke kućice, prije izgradnje novog franjevačkog samostana, do ugla protezala na 8 hvati, 3 stope i 6 cola, a od ugla prema jugu, do Keimbove kuće, bila je široka 8 hvati i 8 cola, s pravom na dvorište prema franjevcima od 8 hvati i jedne stope. Kući su bila dodijeljena tri jutra oranice dobre zemlje, većinom s lijeve strane nove tenjske ceste. U prošlosti nije bila rijetka pojava da se između dvije kuće gradi jedan zajednički zid, a u slučaju izgradnje ove kuće zid prema susjedu Keimbu pripadao je samo Piellovoj kući, pri čemu Keimb nije imao pravo nikakvih potraživanja, niti je imao pravo koristiti se tim zidom. U Zemljišnoj je knjizi navedeno kako, u slučaju da vlasnici kuće Keimb budu željeli nešto dograđivati, moraju sagraditi vlastiti kućni zid. Naravno da je Keimb potkopao zid susjedne kuće, zbog čega je prosvjedovao još sin prvog vlasnika kuće Jakob Pantalier. Kada je 1741. ženidom vlasništvo nad kućom stekao Adam Piell, ubrzo je staru kuću ili temeljito preuredio ili je na mjestu stare kuće sagradio novu, kako nam danas sugerira datacija na zaglavnom kamenu glavnog ulaza u kuću, na kojem stoje inicijali A. P. i godina 1746. Inicijali A. P. su inicijali Adama Piella.

Kuća Piell u Tvrđi

GRGUR MARKO IVANKOVIĆ

Kuća je zatim u drugoj polovini 18. stoljeća, također ženidbom, prešla u vlasništvo gradskoga bravara Matije Leckera, koji se oženio Piellovom sestrom Terezijom, a zatim ju je kupio Ignatz Zanckl, te ju je 26. studenoga 1801. za 2400 forinti kupila Magdalena Fölcke. Sredinom 19. stoljeća kuća je bila u vlasništvu Antonije Collognath, koja je bila vlasnica i susjedne katnice, koja se u spisima vodila kao kuća Tri sjekire. Ista je vlasnica bila i 1878., a na prijelazu iz 19. u 20. stoljeća kuća je bila u vlasništvu Zaklade za obskrbilište u Novom gradu. Godine 1911. vlasnik kuće bio je Slobodni i kraljevski grad Osijek. Kuća je imala devet soba, tri kuhinje i osam nusprostorija unutar jednog jednosobnog, jednog trosobnog i jednog peterosobnog stana, a u kući je živjelo osam osoba. U razdoblju između dva svjetska rata na ovoj su kućnoj adresi, u tada Kohlhoferovoj ulici, stanovali brijač Josip Ribarić, radnica Ana Hinterschit, trgovkinja Marija Jurašek, frizerka Amalija Kaminsky i kućevlasnica Anica Ivaniš sa suprugom, poreznikom Mihajlom Ivanišem.

Danas ova barokna jednokatna uglovnica u unutrašnjosti skriva terakotnim pločama flastrovani pod u ulaznoj veži, iz koje nadesno vode uske drvene stube prema velikom stanu, a po jedna vrata iz prizemlja u jedan veći i jedan manji stan. Ulazne vratnice u podrum izvedene od željeza i danas su u izvornoj funkciji, a tek nekoliko četvornih metara veliko dvorište otkriva nam niz polukružnih baroknih lukova, od kojih su neki s vremenom zazidani. U širokoj ulaznoj veži u svod su uglavljene dvije kovane željezne alke za vješanje motke, o koju se moglo objesiti suho meso ili voće na sušenje na propuhu u hladu.