Rijetki su gradovi koji pružaju toliko spokoja kao srednjovjekovni Labin. Kao da se čovjek nalazi u mjestu koje nije ucrtano u Google karte, ali ga istovremeno na turizam podsjećaju zauzeta parkirališna mjesta na glavnom gradskom trgu, koji je doista "zbit na brdu", i čiji se zvonik poput svjetionika vidi nadaleko i naširoko.

“Crno zlato"

I nije daleko od mora, obližnje turističko naselje Rabac s hotelima Valamar udaljeno je nekoliko kilometara, oh da, potreban vam je automobil jer autobusne linije i nisu tako česte. Autobusni promet je u Hrvatskoj u prilično opskurnom stanju (kao i prometne veze s Labinom, ali to ne smanjuje ljepotu doživljaja), a sve to dok nas oko podneva na hedonizam mami grešni morski povjetarac i miris finog maslinova ulja, mekog kruha i domaćeg vina iz obližnjeg restorana. Labin je pod imenom Albona ili Alvona još u 2. stoljeću prije Krista spomenuo antički pisac Artemidor iz Efeza, a bio je pod upravom raznih "gospodara". Višestoljetna mletačka uprava od 1420. posebno je važna za njegov razvoj zbog arhitekture i početaka rudarske proizvodnje ugljena, baš kao i austrijska i talijanska uprava, koje su modernizirale grad. U prvim poslijeratnim godinama "crno zlato" iz Raše dalo je velik doprinos izgradnji tadašnje Jugoslavije, a od njezina raspada cijeli se kraj sve više okreće turizmu. I uspjeli su! Ponosno to spominje gradonačelnik Valter Glavičić (poznat i po tome da u ormaru ima kravatu s cvjetnim motivom glicinija, koje spominjem nešto poslije) kada mi u svojem uredu priča o uspjesima labinskog gospodarstva i budućim projektima, konkretnije, rudniku u Labinu, koji postaje podzemni grad po uzoru na poljsku Wieliczku. Ako ljetujete u blizini ili Istru planirate obići ciljano, odvojite vrijeme i odmorite dušu i tijelo razgledanjem Starog grada (pripremite dobre tenisice, strmo je), dva nestašna stabla glicinije (malo su se opustila) koja prave hladovinu restoranu Velo kafe i koja su zaštićena kao spomenik parkovne arhitekture te Narodnog muzeja, koji se nalazi u palači iz 17. stoljeća.

SLOBODAN KADIĆ

Ako ste gledali britansku seriju Portofino, muzej je "odglumio" luksuzni hotel u Portofinu. Posjetite atelijer Vinka Šaina (Labin je grad umjetnika, ima tridesetak akademskih i, ako ne zaborave, sudjeluju u manifestaciji Labin Art Republika), degustirajte ulja i vina u art&gastro galeriji Negri ili obližnjoj vinariji Juričić (poznatoj po malvaziji i teranu, lavandinu i maslinovu ulju te octu od crnih sorata grožđa pet godina spavanom u barrique bačvama, a ako volite magarce i rijetko ih vidite, vašem zadovoljstvu neće biti kraja, jer na imanju imaju te plemenite životinje po kojima pejorativno nazivaju navijače Hajduka!

Ako ste baš prava umjetnička duša i potajno spavate s kipom Sokrata ili Afrodite, a ponad glave vam ne vise uobičajeni gobleni balkanskog podneblja - Ciganka s gitarom ili Žena koja čita - neka vam ne bude mrsko obići i keramičarske radionice Merania i Allegro, a onda u smiraj dana uživati u lokalnim delikatesama restorana Markus.

Frizbi golf

Labinjonski krafi, tijesto koje se puni slatkim sirom (poput raviola), poslužuju se kuhani s pečenom kokoši i slatkastom mrkvom ili drugim povrćem. Mogu se poslužiti i kao slastica flambirani u karamel-umaku ili prženi u ulju, a Grad ih želi zaštititi. A kada sam se prejeo, pokušao sam zaigrati disc golf ili frizbi golf, bez palice i loptice, u Hrvatskoj novi sport, a u Americi se igra već šezdeset godina, ipak su oni napredniji! Sličan je običnom golfu, igrači bacaju posebno dizajnirane leteće diskove i trebaju pogoditi disc golf koš. Sport se može igrati na otvorenom, u šumi, na kamenju, pijesku ili zemlji, a u Labinu se igra na nekoliko terena. Iako je riječ o zanimljivom sportu, nakon nekoliko pokreta, odmah sam se zaželio kozlića, zgrčke, raznoške i ostalih omiljenih gimnastičkih disciplina, ako me razumijete, ali tko voli – nek izvoli!

I dok ispijajući popodnevnu kavu na trgu slušam kako mještani fino razgovaraju na "labinskoj ili labinjonskoj cakavici", koja ima status zaštićenog nematerijalnog dobra, razmišljam kako ću svom snagom zaplivati prekrasnim bazenom hotela Valamar Sanfior, koji se također može pohvaliti finom hranom, koju rado kušaju i domaći gosti, kojih je sve više. Svaki rastanak je težak. Odlazim s brda na kojem se rađa svjetlost i s kojeg puca prekrasan pogled na Kvarner. Ali vratit ću se!