Zakoračili smo u ljeto, doba godine kad su autobusne linije krcate putnicima željnih zasluženog ljetovanja. U teoriji putovanje autobusom može biti posve idilično. Udobno se smjestiš u svoje sjedalo, staviš slušalice u uši pa odvrneš Nine Inch Nails, Cohena ili Pearl Jam i sanjivo se uljuljkaš u promatranje pitoresknih krajolika koji se izmjenjuju kroz prozor. Još ako nitko oko tebe ne posegne za sendvičem s parizerom iz kućne radinosti, od čijeg se mirisa diže želudac svima u autobusu, ili ako se na sjedalo pokraj tebe ne ugnijezdi čovjek koji je posljednji put stao pod tuš u prošlom stoljeću, na konju si. Kažem, putovanje autobusom uistinu može biti idilično. Kao i romantično putovanje vlakom, osim kad je riječ o domaćem željezničkom prometu.

Premda se među hrvatskim pukom situacija sa željezničkim prometom već odavno prometnula u tragikomičan vic, ni autobusne tragikomedije odviše ne zaostaju. Potrošači mi se žale na niz frustracija koje doživljavaju odluče li se upustiti u avanturu zvanu "putovanje autobusom". Dvostruka prodaja rezervacija za sjedala, za koja je prethodno već kupljena rezervacija. Nesigurnost hoće li te u autobusu dočekati tvoje plaćeno mjesto. Manjak prostora u natrpanom prtljažniku, pa vozač zahtijeva da si kofer staviš pod noge. Učestala kašnjenja u dolasku i polasku zbog kojih posljedično putnici zakasne na daljnje dogovorene termine (sastanaka, liječničkih pregleda, trajekata, letova...) na odredištu. Sumanute jurnjave vozača po cestama koje putnicima lede krv u žilama. Vozači u alkoholiziranom stanju. Pušenje vozača tijekom vožnje. Vozači koji tijekom vožnje glasno puštaju narodnjačku (ili bilo koju drugu neukusnu) glazbu. Neljubaznost djelatnika na šalterima kolodvora, netočne informacije putnicima ili njihov potpuni izostanak. Nemogućnost rezervacije konkretnog sjedala u autobusu kad kartu kupuješ fizički na šalteru. Bizarna mogućnost iste te rezervacije ako ju kupuješ preko interneta. Odbijanje vozača da u autobus uđe osoba s invaliditetom. Odbijanje prijevoznika da s vama putuje kućni ljubimac, premda ima potvrdu da je zdrav i u odgovarajućem je transporteru. Gubitak prtljage.

Jasno je da se pogreške mogu potkrasti. No jedno je povremena nehotična pogreška, a drugo su opetovani postupci prouzročeni bahatošću i nemarom prema putnicima.

Srećom, Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o pravima putnika u autobusnom prijevozu propisuje niz regula koje prijevoznici moraju poštovati na linijskom prijevozu kad se mjesto ulaska ili izlaska putnika nalazi na državnom području zemlje članice i kad je predviđena udaljenost prijevoza najmanje 250 km. Putnik tako ima pravo na odštetu za osobnu povredu i za gubitak ili oštećenje prtljage zbog nesreća koje se dogode pri vožnji autobusom, a maksimalni iznos odštete ne smije biti niži od 220.000 eura za putnika i 1200 eura za svaki komad prtljage.

Prijevoznici ne smiju odbiti rezervaciju, izdati kartu ili ukrcati osobu na temelju njezina invaliditeta ili smanjene pokretljivosti, osim ako je fizički onemogućen siguran i operativno izvediv ulazak osobe u autobus.

Kod otkazivanja prijevoza, kašnjenja u polasku dužem od 120 minuta ili prevelikog broja rezervacija prijevoznik ili uprava autobusnog kolodvora moraju o tome obavijestiti putnike najkasnije 30 minuta nakon planiranog vremena polaska, kao i o procijenjenom vremenu polaska čim je ta informacija dostupna. Putniku se odmah nudi izbor između nastavka putovanja do krajnjeg odredišta, bez dodatnih troškova, ili povrata cijene karte i, ako je primjereno, besplatnog povratnog autobusnog prijevoza do prvog mjesta polaska. Ne ponudi li se putniku navedeno, ima pravo na odštetu u iznosu od 50 % cijene karte, uz povrat cijene karte, a prijevoznik taj iznos plaća u roku od jednog mjeseca nakon podnošenja odštetnog zahtjeva.

U slučaju neispravnosti autobusa prijevoznik mora osigurati nastavak prijevoza drugim vozilom do primjerenog mjesta čekanja ili kolodvora od kojeg se može nastaviti putovanje.

Za putovanje koje traje duže od tri sata prijevoznik, u slučaju otkazivanja ili kašnjenja dužeg od 90 minuta, putnicima mora besplatno ponuditi lake obroke ili osvježavajuća pića, ako su dostupni u autobusu ili na kolodvoru, kao i hotelsku sobu ili drugi smještaj te pomoć ui organiziranju prijevoza između autobusnog kolodvora i mjesta smještaja u slučaju kad je potreban ostanak jednu ili više noći.

Za sve prigovore putnik može uložiti pritužbu prijevozniku u roku od tri mjeseca od dana kad je prijevoz bio obavljen ili trebao biti obavljen, a prijevoznik putnika mora u roku od jednog mjeseca obavijestiti je li pritužba utemeljena, odbijena ili se još razmatra. Vrijeme za davanje konačnog odgovora ne smije biti dulž od tri mjeseca od primitka pritužbe. Ne riješi li prijevoznik prigovor putnika ili ako putnik nije zadovoljan rješenjem, ima pravo prigovor izjaviti Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, koje će najkasnije u roku od mjesec dana u pisanom obliku izvijestiti putnika o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama. Nije li putnik ni tada zadovoljan, može tužbom pred nadležnim upravnim sudom pokrenuti upravni spor.

No umjesto dugotrajnih postupaka reklamacije, nadam se da će prijevoznici s vremenom shvatiti da živimo u 21. stoljeću, a da oni žive od tih svojih putnika, koji imaju pravo na sigurnu i ugodnu vožnju koju im nitko ne "daje na lijepe oči", nego da ju pošteno plaćaju, očekujući da ih se tretira s poštovanjem.