Iako je znala da neće biti novinarka, završila je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Odabrala je smjer odnosa s javnošću, završila i grafički dizajn, što ju je odvelo prema marketingu i poslu u jednoj IT tvrtki. Ipak, kako to u životu zna biti, želja za novim izazovima, kreativnim izražavanjem i drukčijim stilom življenja vodi ju prema Barceloni i keramici. Što vidi u keramici i kako će ju pozicionirati u svoj, ali i naše živote, otkriva nam Tena Mutnjaković.

Krenuti dalje

Studij u Zagrebu, edukacija u Barceloni, a na kraju je ipak pao odabir na Osijek kao mjesto življenja. Jeste li uvijek znali da ćete se vratiti u Osijek ili se to nekako usput dogodilo?

- Iskreno, ne. Zapravo sam dugo odbijala tu opciju, ipak, vratila sam se zbog posla. Mislila sam da je privremeno, ali dan po dan shvaćala sam koliko je prednosti ovdje. U nekoliko sam navrata živjela u Španjolskoj, zamalo i ostala tamo, ali obitelj, prijatelji i miran život u Osijeku ipak su me vratili.

Studij vas je odveo prema Zagrebu i političkim znanostima, no znali ste, kažete, da se time ne želite baviti. Zbog čega onda baš taj studij?

- Svakako sam znala da želim studirati izvan Osijeka. Nisam htjela biti novinarka, no taj studij nudi mnoge mogućnosti, pa je zapravo mali broj mojih kolega trenutno zaposlen u novinarstvu. Ne mogu reći da me nije zanimao, na kraju sam se zaposlila u struci, ali svi oko mene bili su iznenađeni kada sam došla s tom idejom. Većina me zamišljala na umjetničkoj akademiji, što meni tada nije izgledalo kao nešto, za mene, korisno. Da se mogu vratiti, bih li izabrala nešto drugo? Teško, nije mi žao, živjela sam u studentskom domu, upoznala prijatelje za cijeli život, naučila vještine koje su mi i sada potrebne i, najvažnije od svega, zabavila se.

Potom ste četiri godine radili u marketingu, što vam je taj posao donio?

- Radila sam na zanimljivim projektima, ostvarila prekrasne suradnje i upoznala odlične kolege, ali, ono najvažnije, smatram da mi je donio saznanje kakav život ne želim. To ne znači da je posao loš, ali znam da ne želim sjediti ispred ekrana i ne vidjeti ljude s kojima surađujem, želim provoditi vrijeme s njima, prenositi znanje i stvarati rukama.

 

Nešto je, čini se, nedostajalo. Kada ste spoznali da niste potpuno zadovoljni i koliko je hrabrosti bilo potrebno za izazak iz zone komfora?

- Prilično brzo sam to shvatila, ali držala me početnička ambicioznost, pa nisam obraćala pažnju na nezadovoljstvo. Nakon dvije godine napokon sam prihvatila da je vrijeme za krenuti dalje, ali trebalo je još toliko da odem. Da bar mogu reći da sam otišla čim sam shvatila da mi treba promjena, ali nisam. Zato bih onima u sličnoj situaciji poručila da naprave taj korak bez puno razmišljanja, jer mene je upravo to razmišljanje predugo držalo na jednom mjestu. Bolje biti u neizvjesnosti nego na sigurnom, a nesretan.

Potraga za srećom vodi vas u International Ceramics School Corrie Bain u Barceloni, zbog čega tako daleko?

- Pretražila sam internet ne bih li pronašla nešto bliže, no ponuda takvih tečajeva je malena, usprkos velikoj potražnji. Znala sam što želim od tečaja, te sam prema tome slagala opcije. Ta je škola ispunjavala sve moje uvjete i želje te je bila i jedina u koju sam se prijavila.

Recite nam više o samom tečaju, kakav je koncept, može li se svatko prijaviti, postoji li testiranje i slično?

- Radi se o intenzivnom tečaju, koji traje tri mjeseca svaki radni dan od 10 do 19 sati. U grupi je devet osoba, a tečaj vodi škotska keramičarka Corrie Bain. Uz Corrie, redovito dolaze i gosti predavači, uspješni umjetnici koji rade s keramikom i porculanom. Također, jedan je dan tjedno rezerviran za odlazak u muzeje, a na kraju tečaja organizira se izložba završnih radova polaznika. Može se prijaviti svatko, ali prednost imaju kandidati koji se namjeravaju profesionalno baviti keramikom. Također, u prijavi je potrebno priložiti fotografije dotadašnjih radova i proći dva kruga intervjua.

Što vam je tečaj donio u kontekstu tehnika i vještina? Približite nam tehnike koje su vas najviše oduševile.

- Tečaj je završio prije šest mjeseci, a još unisam uspjela probaviti sve što smo prošli. Na tjednoj smo bazi učili po nekoliko različitih tehnika, koje bismo potom isprobavali i prezentirali. Paralelno s usvajanjem novih tehnika radili smo i na završnom projektu, koji smo predstavili na zajedničkoj izložbi. Iako je službeno vrijeme tečaja bilo do 19 sati, nitko ne bi otišao iz studija prije 21 ili kasnije, vikende smo također provodili u studiju jer je svima cilj bio iskoristiti vrijeme i naučiti što više. Teško je izabrati najdraže tehnike, jer svaka donosi nešto, ali najviše pamtim karatsu. U pitanju je tradicionalna japanska tehnika izrade posuđa, a jedna od najvažnijih karakteristika je način na koji se zadržava osjećaj gline a da ne izgleda pregrubo. Koriste se posebne tehnike crtanja motiva poput ptica, škampa ili travki. Najpoznatiji su karatsu-komadi zdjelica za čaj koje se koriste u ceremonijama ispijanja čaja.

Sada ste u Osijeku, a s vama i nova poslovna ideja. Recite nam više o projektu koji ste pokrenuli.

- Otvaranje vlastitog keramičkog studija dugo je moj san, a sada mogu reći da se i ostvaruje. Najveća mi je želja približiti keramiku ljudima, a pogotovo djeci, potaknuti ih na stvaranje i možda nalazak nove najdraže aktivnosti ili buduće karijere. Nadam se da ću otvaranjem studija proširiti i obogatiti kulturološku i umjetničku stranu u Osijeku.

Radionice za svakoga

Postoji puno zdravstvenih i psiholoških prednosti izrade predmeta od keramike, možete li nam reći nešto više o tome?

- Osim što pomaže u razvijanju kreativnosti, stvaranje vlastitim rukama jača fokus. Dok se boriš s komadom gline koja ti bježi na lončarskom kolu, nemaš vremena razmišljati o rokovima na poslu, što kuhati sutra i slično, moraš se prepustiti trenutku u kojem jesi i pokušati kontrolirati glinu. Glina reagira na svaki pokret, što znači da, ako smo mi nemirni, i ona je, pa tako rad s glinom zahtijeva opuštanje, a samim time smanjuje stres. Rad s glinom je nježan, ali u isto vrijeme jača zglobove i ruke što može pomoći kod bolnih stanja, također je taktilna aktivnost, što je vrlo korisno za djecu, te poboljšava i razvija motoriku.

Kome su vaše radionice namijenjene, u kojim ćete intervalima primati nove grupe ili pojedince i, naravno, kako se može doći do vas?

- Radionice su namijenjene svakome, bez obzira na to je li se ikad susreo s glinom. U ponudi su radionice za one koji se žele zabaviti i isprobati nešto novo, ali i edukacije za one koji žele ozbiljnije pristupiti toj vještini. Moguće je birati između rada na lončarskom kolu i ručne izrade, a smatram da je oboje jednako zanimljivo. Veselim se što ću u studiju ugostiti i one najmanje, koji tek počinju istraživati svijet. Djeca od tri godine moći će sudjelovati na radionicama u pratnji roditelja, a malo stariji, od šest godina i više, moći će samostalno biti dio radionice. Radionice će biti dostupne nekoliko puta tjedno, a sve je detalje moguće provjeriti na Instagramu i Facebooku studija Mater keramika.

Za kraj nam preporučite nekoliko stručnih naslova vezanih uz keramiku koje bi, prema vašem mišljenju, trebalo konzultirati. Naravno, dobrodošle su i preporuke za naslove uz koje se opuštate.

- Kada čujem riječ stručni, odmah pomislim na nešto teško i dosadno, no svijet keramike je nepresušan i svaka knjiga donosi neki trik koji niste znali, ali jedva ga čekate isprobati. Trenutno čitam Wild Clay Levyja i Shibate te Rogersov Ash Glazes. Prva govori o načinima prikupljanja i obrade gline u prirodi, a druga o uporabi pepela u glaziranju keramike. Članica sam dva book cluba, što mi je donijelo odlične naslove posljednjih godina, ali bih u duhu ove priče i ostvarivanja snova preporučila naslov Posljednje predavanje Randyja Pauscha.