Bio jednom jedan Baltazar. Službeno: jorkširski terijer od samo tri i pol kilograma. Neslužbeno: naš kućni mezimac, osobenjak, ishodište ljubavi, dobričina i duša svakog životnog trenutka. Jedno posve nestvarno biće, kao što je, želim vjerovati, svakome njegov krzneni ljubimac. Baltazar je aktivan pas koji uživa u dugačkim šetnjama, a kako je lijepo odgojen, naučen je i da ostane sam kod kuće. Ipak, izbjegavamo ga ostavljati samoga (ako baš ne moramo), pa ga vodimo sa sobom i u dućane, i u kafiće, i u restorane, a također nam je suputnik na svim našim putovanjima jer ne voli se odvajati od nas niti bismo ga mi ostavili ikome na čuvanje. U tu smo svrhu nabavili ruksak s mrežastim prozorčićima, u čijoj udobnosti ušuškan leži naš Baltazar radoznalo promatrajući svijet oko sebe.

U Zagrebu smo tako jednom ušetali u poznati trgovački centar, Baltazar je bio u ruksaku na suprugovim leđima, kadli se prema nama zaleti zaštitar zahtijevajući da iziđemo jer pas nije dopušten u njihovu objektu, osim ako nije pas pomagač. Kao da, u najmanju ruku, nosimo ruksak prepun oružja i eksplozivnih naprava. Izišli smo, izgubivši volju išta više ondje kupiti, a ja sam se potrudila napisati im i prigovor. Slijedilo je dopisivanje u kojem su se opravdavali "da su se njihovi kupci izjasnili da ne žele životinje u trgovini" i "da ima ljudi koji su alergični", kao i "da psi onečišćuju prostor oko sebe". Nije mi bilo teško odgovoriti im da mnogi renomirani trgovački centri, dućani i ugostiteljski objekti u Hrvatskoj i svijetu najnormalnije dopuštaju ulazak psima a nikome od njih nije pao promet "jer kupci ne vole životinje u trgovini" ili "jer su ljudi alergični", to više što kulturan pas u ruksaku nipošto ne može onečistiti prostor oko sebe. Ustvrdila sam da takvom nazadnom i diskriminatornom poslovnom politikom ne opravdavaju reputaciju društveno odgovorne tvrtke, na koju se rado pozivaju, i da nikako ne idu ukorak s 21. stoljećem, kojemu toliko teže, to više što i sami slatkorječivo reklamiraju vlastiti asortiman namijenjen ljubimcima.

I što se dogodilo? Nakon nekog vremena saznajemo da je spomenuti trgovački centar, zamislite, promijenio poslovnu politiku, dopustivši ulazak psima u trgovinu! Ne umišljam si da su svoju nazadnu poslovnu politiku promijenili zbog mog prigovora, ali volim misliti da je moj prigovor ipak bio iskrica u smjeru promjene. Upravo je u tome važnost prigovora: svaki je prigovor iskrica u smjeru promjene, svaki podignut glas okončava muk i svako posezanje za vlastitim pravima pokazuje da potrošač nije tek hodajući novčanik bez mozga.

Nije taj trgovački centar iznimka; ima u Hrvatskoj još mnogo mjesta na kojima je ulazak psima zabranjen, čak i u ruksaku iz kojega biće od tri i pol kilograma zbilja ne može izazvati baš nikakvu štetu. Ipak, sve je više svijetlih primjera, pa smo tako naišli na čak dva domaća muzeja koja psima dopuštaju ulazak, uza sve one progresivne trgovine, restorane i kafiće koji već tradicionalno širom otvaraju vrata našim krznenim prijateljima. Nikada, primjerice, neću zaboraviti kako su našega Baltazara ugostili u hotelu Sacher u Beču, od srdačnosti pa sve do toga da su mu poslužili zdjelicu s vodom a da ju uopće nismo tražili. Pa ako može jedan hotel svjetskoga glasa i dugogodišnje tradicije (ili pak aviokompanije, koje također dopuštaju prijevoz malih pasmina u putničkoj kabini zrakoplova), ne vidim zašto ne može bilo koji drugi objekt. Koliko znam, Sacheru zbog takve poslovne politike nimalo nisu pali posjećenost i promet, a bome ni aviokompanijama.

Bilo kako bilo, naši su ljubimci također potrošači. Priželjkujemo li da budu dobrodošli kod trgovaca i ugostitelja, ali i u kulturnim objektima, javnom prijevozu, državnim institucijama i povijesnim znamenitostima, važno je strogo se pridržavati tzv. psećeg bontona.

1) Objektivno procijenite jesu li karakter, raspoloženje i veličina vašeg psa prikladni za mjesto na koje ga dovodite. 2) Brinite se o higijeni psa. 3) Psa držite na povodcu. 4) Psa držite u odgovarajućoj nosiljci ako tako nalažu pravila. 5) Pas treba biti pod neprekidnim nadzorom. 6) Psa ne vežite za namještaj u objektu. 7) Ne tolerira se nekontrolirani lavež. 8) Ne tolerira se skakanje psa na druge ljude. 9) Ne tolerira se agresivno ponašanje. 10) Prethodno prošetajte i nahranite psa, kako bi njegove potrebe bile zadovoljene. 11) Ponesite psu vodu, nekoliko psećih keksića i omiljenu igračku, u slučaju da se uznemiri. 12) Sjedite ili hodajte sa psom postrance, kako ne bi smetao drugim gostima ili kupcima. 13) Ne dopustite psu da se penje na namještaj. 14) Ne hranite psa iz svog tanjura u restoranu. 15) Ne dopuštajte psu da njuška, liže ili se trlja o inventar i proizvode izložene u trgovini. 16) Obavi li pas slučajno nuždu, vaša je dužnost imati sa sobom vrećice za izmet i dezinfekcijske maramice, počistiti te o tome obavijestiti osoblje. 17) Uznemiri li se pas i svojim ponašanjem ometa druge ljude, odmah ga izvedite van.

Ne postoje loši psi, uvjerena sam, postoje samo neodgovorni vlasnici, koji se ne brinu o potrebama svojih pasa, u koje svakako spadaju nadzor i odgoj - i zbog dobrobiti psa i zbog dobrobiti ljudi u njegovoj okolini. Budite zato odgovoran vlasnik i time još jedna iskrica u smjeru promjene - pa da naši šaponje budu rado viđeni gosti na što više adresa!