Kolumne
Biblijska poruka Piše: Zvonko Pažin
Malenkost časovite nevolje
Datum objave: 8. lipnja, 2024.
Što je velika nevolja? Uzmimo vrhunske glazbenike ili pak športaše. Svakoga dana treniraju tri do četiri sata, živeći u strogo propisanom ritmu bez alkohola, bez kasnih izlazaka, bez loše prehrane. To je život kao u samostanu: strogi red, stroga pravila… Je li to lako? Ne baš. Što reći o roditeljima koji godinama bdiju uz svoje bolesno dijete? Koliko neprospavanih noći, koliko odricanja… I onda, da zapitate i jedne i druge - je li to doista toliko strašno, nepodnošljivo, je li tragično voditi takav život? Uopće ne. Jednostavno, radi se samo o motivu. U ovom slučaju je to športski uspjeh odnosno dobrobit vlastitog djeteta.

Na sličan način govori Pavao o velikim poteškoćama njegova apostolskog života. Naporna putovanja, neimaština, loša prehrana, neodgovarajuća odjeća, težak rad, zatim potvaranja njegovih protivnika. Doživio je i šibanje i kamenovanje i tamnovanje. Izuzetno težak život. I što on na sve to kaže? Evo: "Ne malakšemo. Ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave."

On govori o "malenkosti nevolje". Težina muke i nevolje ne mjeri se po sebi, nego po motivu onoga koji to podnosi. Pavlu je bilo najvažnije da bude sluga Kristov, da naviješta evanđelje. Smatrao je to svojom jedinom i najvažnijom zadaćom: "Što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem."

Zato je posve neopravdano gledati kršćansku vjeru u tome da nešto ne smijemo a da ono drugo moramo. Ne. Kršćanin bi trebao vršiti zapovijedi u dubokom uvjerenju da je to dobro za njega i za njegove bližnje, da je to njegov poziv. Pa ako zbog toga nastanu i nevolje, to ga neće pokolebati, baš kao što čestite roditelje neće ništa odvratiti od ljubavi prema svome djetetu, ma kakve god nevolje nastupile. Ovo zemaljsko je "časovito", nestalno, prolazno. Ono vječno jest vječnost s Bogom. O toj vječnosti govori Knjiga otkrivenja: "I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu." Prekrasno je živjeti u takvoj vjeri i u takvoj adi.