Kolumne
Biblijska poruka Piše: Zvonko Pažin
Izabrao
Datum objave: 11. svibnja, 2024.
Nakon Isusova uskrsnuća apostoli su se sastali da odrede tko će biti dvanaesti apostol umjesto Jude. Postavili su dvojicu: Josipa zvanog Just i Matiju. Međutim, oni nisu htjeli odlučivati, pa su odredili da će baciti kocku. Prije toga su se pomolili govoreći: “Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži kojega si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda, da ode na svoje mjesto.” I kocka je pala na Matiju, koji je tako postao dvanaesti učenik.

Pogledajmo. Apostoli vjeruju da je Bog onaj koji izabire. Za vjernike je to veoma važno. Tek djelomično je moj životni put moj izbor. Ja sam pozvan u život. Bog me je izabrao i pozvao baš u ovakve životne prilike. Bog me je stavio u moju obitelj – kakva već jest. Ništa nije slučajno: školovanje koje mi je omogućeno, prilike i neprilike koje su se otvarale u mome životu, moje vrline, ali i moje slabosti. Evo. Bog je izabrao Matiju za apostola, a ne onoga satnika koji je pokazao veliku vjeru govoreći: “Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj.” Mojsije koji je – ljudski govoreći – bio najzaslužniji da su Izraelci izišli iz Egipta, nije nogom kročio u Obećanu zemlju… Bog je izabrao Ivanova brata Jakova da prvi položi život za evanđelje, dok je Ivan, njegov brat, prema predaji proživio stotinu godina.

Važno je to. S jedne strane, nipošto se ne bismo smjeli oholiti zbog nekog svog društvenog uspjeha ili položaja. Ako mislim da sam nešto postigao, Bog me je postavio u takve okolnosti. No, s druge strane, jednako je važno prihvatiti sebe i životne prilike u kojima živim. Ludo je uspoređivati svoj život s bilo kime. Upravo je tragično kada netko, na primjer, ne prihvaća sebe kao bijelca ili kao crnca, ili, još gore, kao muškarca ili kao ženu. I moj stas i glas i moje sposobnosti – ako gledamo očima vjere – nisu plod slučajnosti ni igra gena, nego Božji poziv i Božji izbor. Zato se istinski vjernik nikad ne osjeća ni u čem prikraćenim. Koliko je ljudi, toliko je i poziva. Za čovjeka vjernika nebitno na koji nas je put Bog postavio, nego je bitno kako njime hodimo. Budemo li imali takav stav, živjet ćemo mirno i bez ogorčenja. Nisam bačen u život. Bog me je pozvao i izabrao. To je izvor dubokog mira i radosti.