Isus u prispodobi govori kako je neki kraljev sluga pronevjerio veliku svotu novca – deset tisuća talenata, pri čemu je jedan talent bio mjera za težinu plemenite kovine, više od trideset kilograma zlata. Deset tisuća talenata proračun je jednog kraljevstva!

Na upraviteljevu kuknjavu i zapomaganje da će sve vratiti – što je bilo posve nerealno – kralj, ćudljiv kakav jest, tome upravitelju jednostavno oprosti sav dug. Sav dug! I onda, Isusova priča ide dalje, taj isti upravitelj sretne jednoga svoga druga koji mu je dugovao sto denara, pri čemu je denar bio jednodnevna nadnica. Kaže evanđelje: “Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: Vrati što si dužan.” Kad ga je taj njegov drug zamolio da pričeka i da će mu poslije vratiti, upravitelj nije imao milosrđa, nego ga je dao baciti u tamnicu dok ne vrati dug. Naravno, kralj je sve saznao, dozvao toga svoga slugu i rekao mu: “Slugo zli i opaki! Sav sam ti onaj dug oprostio, jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?” I kralj ga nato baci u tamnicu dok mu ne vrati dug. Kada i kako će ga vratiti? I onda Isus poentira: “Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama, ako svatko od srca ne oprosti svome bratu.”

Evo, to je taj nerazmjer, to je ta uskoća, to je to zlo u nama. Jedno mjerilo imamo za sebe, za svoju djecu i za svoga kuma, a drugo mjerilo imamo za druge. Pa smo onda prema sebi i svojima jako blagi i uviđavni i očekujemo da i dugi prema nama budu takvi. Međutim, prema drugima znamo biti strašno strogi, odnosno tražiti svoje pravo i pravicu bez prigovora i do posljednje sitnice. U ovoj prispodobi Isus poručuje da će Bog čovjeku sve, baš sve, oprostiti ako se pokaje i traži oproštenje, kao što je, na primjer, Isus onome raskajanom razbojniku na križu rekao da će još istoga dana biti s njim u raju. Bio je to razbojnik, dakle, nasilnik, otimač…

Bog će sve oprostiti ne ulazeći u to što, kako i zašto smo nešto učinili. Pri tome Bog postavlja samo jedan uvjet. Sve će nam oprostiti budemo li i mi drugima opraštali. Prisjetimo se, Isus veli: “Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se!” Dobro je zastati nad ovom riječi. I ne “daviti” svoga bližnjega.