Isus govori u prispodobi kako je neki čovjek koji je slučajno našao blago zakopano na njivi, sav radostan pojurio kući, rasprodao sve što je imao i kupio tu njivu. Isus hoće reći da je svaki njegov učenik sličan tome čovjeku. Evo, Petar i Ivan i ostali apostoli smjesta su ostavili sve i pošli za Isusom. Uopće im više nije bilo važno sve što su ranije činili ili što su posjedovali. Pa ćemo onda reći da je to razumljivo za Antu Gabrića, misionara koji je kao mlad čovjek otišao u Indiju, postao svećenik i cijeli svoj život posvetio najsiromašnijem sloju tadašnjeg indijskog društva. To su velikani kojima se divimo.

Međutim, kao da to ne bismo mogli primijeniti za nas “normalne” ljude i vjernike. Zar bi se čovjek trebao svega odreći da bi bio pravi kršćanin? Naravno da ne. Međutim, događa se puno češće nego što mislimo da netko “rasproda sve što ima” i pođe za nekim svojim snom. Evo. Čovjek nakon višegodišnjeg rada u Njemačkoj shvati da tamo, istina, puno zarađuje, ali po koju cijenu. Rad i samo rad među ljudima koji mu po mentalitetu nisu bliski. Pa se onda jednoga dana odluči na povratak svjestan da će u svojoj zemlji s manje novca puno bolje živjeti u svom okruženju. Ili, drugi slučaj. Mlada majka će - uz manja primanja - ostati kod kuće uza svoje dijete koliko god joj zakon dopušta, jer smatra da je puno važnije biti s djecom nego povećati kućni proračun. Drugi će ljudi žrtvovati i novac i vrijeme da bi se posvetili nečemu što vole. Kad čovjek nešto prihvati kao blago, za to isto blago će puno toga žrtvovati.

O tome je dakle riječ. Pa će čestit čovjek “žrtvovati” mogućnost sumnjive zarade, ili će žrtvovati svoje vrijeme za obitelj, za svoje vjerske dužnosti, smatrajući da je njegova vjera na svoj način veliko blago, kao što je to i obitelj. Za kršćane je evanđelje pravo blago. Život po Isusovoj nauci je pravo blago. Vjera u Boga koji nas poziva u vječnost pravo je blago, blago za koje se isplati žrtvovati neke životne probitke, blago koje me ispunja dubokim mirom i radošću. Veli Isus: “Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.” Stvarno, gdje je moje blago? Nešto što danas jest, a sutra ga nema? Ili ipak nešto uzvišenije? Važno je to pitanje. Vrijedi nad njim zastati.