Kolumne
Đelo od Gisko "u gostima" Piše: Srđan Lukačević
Glazbu dijelim na dobru i lošu, to je moja jedina smjernica
Datum objave: 18. svibnja, 2024.

Osječki DJ i promotor sa zagrebačkom adresom. Interes za glazbu pokazuje još kao klinac, kada upisuje osnovnu glazbenu školu i stječe klasičnu glazbenu izobrazbu. Potom se zaljubljuje u elektronsku plesnu glazbu te počinje razvijati svoj skill za DJ pultom. Prvi nastup upisao je 2002. i od tada nastupa po klubovima i festivalima diljem regije, pa i šire. Osnivač je i glavni odgovorni iza "Playground" programa gdje izražava svoju iskrenu ljubav prema elektronskoj glazbi. O svemu navedenom danas razgovaramo sa Slavenom Tušekom, svima poznatijim pod umjetničkim imenom Pips.

Ples daje smisao



Dug je glazbeni put iza vas, možete li se prisjetiti početaka?

- Znatiželja prema glazbi postojala je oduvijek, na početku 3. razreda osnovne škole krećem u glazbenu školu "Franjo Kuhač" u Osijeku, ulaskom u pubertet slijedi punk-faza i sviranje u bendu, a negdje krajem 1999. godine prvi put odlazim na party s elektronskom glazbom, gdje se rađa ljubav na prvi pogled. Prvi "javni" nastup dogodio se u travnju 2002. godine u zagrebačkom &TD Teatru, nakon čega kreću prve promotorske aktivnosti u osječkom Art caffeu, koji se nekada nalazio u Bastionu, siguran sam da će se čitatelji sjećati tog mjesta.

Na tom putu okušali ste se u raznim žanrovima elektronske glazbe, no čini mi se da ste uvijek njegovali nekakav svoj prepoznatljivi zvuk. Koliko se teško boriti s glazbenim trendovima i ostati vjeran sebi i svom zvuku?

- Oduvijek me je zanimao širok spektar glazbe, ne samo elektronske, i ta neka eklektičnost je nešto što me određuje od samih početaka do danas. Glazbu dijelim isključivo na dobru i lošu, to je moja jedina smjernica. Utjecaj trendova je neizbježan i promjene u tom smislu su neizbježne. Bitno je zadržati autentičan pristup kreativnom procesu i estetiku koja vas čini prepoznatljivim.

Foto: Joanna Paciorek

 


Možemo li reći da ste oduvijek u potrazi za vrhunskim funkom i soulom, a sretni kada se publika zadovoljno njiše uz taktove glazbe koju puštate?

- Apsolutno, smatram da su upravo ti žanrovi fundament kompletne moderne plesne glazbe. Bez interakcije s publikom koja se manifestira kroz ples ništa ne bi imalo smisla.

Koliko vam je važan "kontakt" s publikom, odnosno povratna energija, određuje li njihova reakcija nastavak seta?

- Definitivno najvažniji faktor, iznimno je važno pratiti i, kolokvijalno rečeno, čitati atmosferu na podiju te rezonirati s njom. Jednom kada se ta veza uspostavi, DJ je taj koji određuje razvoj situacije i upravo zbog toga puno više uživam u duljim klupskim setovima nego onim kraćim, koji su specifični za festivalske slotove.

Kako zapravo DJ stvara glazbu? Kako ukomponirate različite zvukove, ploče…? Može li se opisati taj proces?

- Ono kako ja to vidim je da DJ u svojim setovima, koristeći glazbu mahom drugih izvođača, kreira kompaktnu cjelinu koja treba imati glavu i rep. To bi značilo da set mora biti dinamičan i imati flow, biti pitak a opet dubok i raznolik. Nažalost, današnji trendovi pokazuju upravo suprotno, pogotovo u masovnim festivalskim ekosustavima gdje je sve vrlo pravocrtno i završava kako i počinje.

Kakva je scena elektronske glazbe u Hrvatskoj? Ima li dovoljne publike i cijeni li se rad DJ-a?

- Jako dobra, nikad nije bilo više klupskih večeri i festivala i u domaćim i u stranim organizacijama. Scena je, kao i sve u našoj državi, prilično centralizirana i većina je zbivanja u Zagrebu do početka turističke sezone, kada se sve seli prema obali. Koliko će netko cijeniti vaš rad ovisi isključivo o vama, a dobar glas daleko se čuje, kao i u svakom poslu. Ukratko, glazba je zvonka radost, i to je moto kojim se vodim.

Kakva je situacija s globalnom kulturom elektronske glazbe?

- Na globalnoj razini elektronska je glazba ponovno ušla u mainstream, DJ-evi danas uživaju status rock-zvijezda i oko toga je kreiran golemi hype. Underground scena također nikada nije bila jača i količina dobre glazbe nikad nije bila veća ako znate gdje trebate tražiti i ne prepuštate algoritmima da vam diktiraju smjer u kojem se krećete.

Kada biste povukli paralelu sa svjetskom scenom, nedostaje li našim prostorima išta u kontekstu elektroničke glazbe, DJ-inga i industrije?

- Svakako ne, jer činjenica je da sve veći broj velikih stranih produkcija bira našu obalu za održavanje svojih festivala, što generira sve veći broj dobrih mladih DJ-eva i producenata s ovdašnjih prostora.

Funk delegacija i Playground


Član ste Hrvatske dunk delegacije, recite nam više.

- Hrvatska funk delegacija formirana je 2015. godine, kada je održana i prva Funk konferencija. Kolektiv je to od 16 vrlo osebujnih likova, prije svega kolekcionara gramofonskih ploča i ljubitelja glazbe koji gaje istu strast prema soul, funk, disco, breaks, hip-hop glazbi i svemu između toga. Količina ljubavi, entuzijazma i vještina koji se preko gramofona i vinila prebacuju na plesni podij fascinantna je i ovom se projektu nekako najviše veselim iz godine u godinu. Godine 2023. ujesen održano je sedmo izdanje u klubu Peti kupe, nakon dvije godine pauze.

U Osijek stiže vaš novi projekt, tu je i suradnja s našim dizajnerom Ivanom Klisurićem.

- Novi se projekt radnog naziva "Playground" nastavlja od jeseni u novom prostoru, o čemu će osječka publika biti obaviještena uskoro. Svoje je prvo izdanje doživio 23. prosinca 2023. u klubu Epic kada smo u gostima imali pionira regionalne elektroničke scene, beogradskog DJ-a Marka Nastića. Koncept iza projekta je da kroz četiri eventa po sezoni dovodimo zvučnija regionalna i strana imena koja bi osječka publika imala priliku čuti u dužim, extended setovima gdje će gostujući DJ imati dovoljno vremena i prostora maksimalno se opustiti i odvesti publiku na jedinstveno putovanje kroz elektronsku glazbu.

Moja malenkost u tom bi slučaju bila zadužena za warm up slot i pripremu terena za gosta. Ovaj serijal simbolički nosi naziv "Playground" jer glazba je igra, a mjesto gdje se održava postaje igralište slobode i kreativnosti. Na ovom projektu posebno ćemo obratiti pozornost na vizualni identitet, gdje će Ivan Klisurić stavljati svoj jedinstveni pečat na sva vizualna rješenja. Na neki način time radimo puni krug budući da smo surađivali i na samim počecima prije više od 20 godina, i to me posebno veseli. Klis je početkom ožujka imao samostalnu izložbu pod nazivom "Točke u kretanju" u HDD-u (Hrvatsko dizajnersko društvo) gdje je prvi put na jednom mjestu predstavio presjek dizajnerskog djelovanja i zanimljivih suradnji koje je ostvario unatrag 20-ak godina. Ono što je meni u tom slučaju bilo vrlo zanimljivo jest da su na jednom zidu između ostalih bili izloženi radovi za moj prvi i posljednji party koji sam organizirao u životu, a što označava cijelu jednu epohu djelovanja.

Hoće li u nadolazećem razdoblju biti mjesta za knjigu i čitanje? Kakvi vas naslovi privlače?

- Definitivno hoće, s obzirom na to da sam kao mlađi vješto izbjegavao čitanje, u posljednjih se nekoliko godina trudim nadoknaditi izgubljeno ako je to uopće moguće. Naslovi koji mi padaju na pamet ovako na prvu su Tvoj sin Huckleberry Finn Bekima Sejranovića i Serotonin Michela Houellebecqa. Trenutno čitam Potop Damira Karakaša.