Kolumne
Smisao u besmislu Piše: Katarina Dodig-Ćurković
Kad si s nekim, dobrota se - udvostručuje
Datum objave: 8. prosinca, 2023.

Prosinačko je razdoblje u godini doista posebno, ne samo zbog adventa i božićnih blagdana nego i zbog prirode vremena, mraza, maglovitih jutara, kada bismo voljeli ostati pod toplom dekom u svom već uvelike okićenom domu. Lijepo je jer već ujutro, na radiju, puštaju božićne evergrine koji ti nekako odmah usmjere misli na obiteljski dom, djetinjstvo, roditelje, bake i djedove, na važna mjesta na karti srca kao što su škola ili omiljeno igralište, gdje je, dok si bio dijete, sve bilo najljepše.



“Driving Home for Christmis" jedna je od meni posebnih pjesama. Uz pjevačevu "rašpu" i nostalgičnu notu pjesme, promišljam o godini koja je na odlasku i ljepoti djetinjstva, odrastanja i topline rodnoga doma. Često se sjetim kako moja mama zna reći da si dijete sve dok imaš žive roditelje. I u pravu je. Zašto me to potaknulo na ovotjednu kolumnu? U istom trenutku i osjećaj tuge i osjećaj radosti, zapravo onaj osjećaj prolaznosti svega oko nas, a najviše ljudi koji, nažalost, brzo odlaze iz naših života. Uvijek je pred Božić teža ta spoznaja da mnogih dragih nema tu uz nas.

Od mnogih čujem kako im je ova godina bila posebno teška, kažu mi kako su poslije pandemije, koja je nekako pokrila mnoge uz nju nevezane probleme, "progledali" i shvatili da su godinama živjeli na potpuno pogrešan način, te da su godinama ulagali u krive ljude, aktivnosti, možda i poslove.

Često smo skloni na sve oko sebe gledati s negativnim predznakom, ne ulazimo u dubinu onog što nam se događa, pa nam se na kraju godine čini da nas je preplavila neka gorčina, nezadovoljstvo, pa si iznova obećavamo da ćemo se promijeniti ili ćemo nešto drugo pokušati raditi. Božićno vrijeme i općenito dolazak blagdana mnogim su ljudima posebno emocionalno teško razdoblje, jer kada uspore ritam i konačno se malo opuste, shvate da za stolom više nema dragih ljudi i da je sve manje onih kojima žele čestitati jer ili ih fizički više nema, ili su ih tijekom godine iznevjerili, pa su se distancirali. Ljudi shvate da su i sami drukčiji, zreliji, starija su im i djeca, i ona se mijenjaju, neka su našla sebe, neka tek postaju buntovna i zahtjevna...

Obično su ljudi pred blagdane dodatno osjetljiviji, neki i depresivniji. Lako su podložni depresivnim stanjima jer, okruženi glazbom koja podsjeća na bit Božića - okupljanje, svjetlima izloga i energijom koju općenito blještavilo nosi tih dana, padaju u stanje tuge i osjećaja usamljenosti. Znam mnoge odrasle, ali i djecu koja upravo najviše strahuju od tih blagdanskih dana, kada se njihov ionako jako izraženi osjećaj usamljenosti dodatno povećava. Neki su tijekom godine ostali bez prijatelja, neki bez životnog partnera, neki bez roditelja, nažalost neki i bez svog djeteta, mnogima u tim danima nedostaju ionako malobrojni prijatelji, odlaze vršnjaci s kojima su proveli lijepe dane u djetinjstvu, u školi, nestaju ljudi i s njima fragmenti naše zajedničke povijesti.

Upravo zato i pišem ovu kolumnu kako bih vam poručila da za Božić doista nitko ne bi trebao biti sam, osjećati se usamljenim. Nitko ne bi trebao imati razloga misliti da je baš vrijeme kada se slavi obiteljsko zajedništvo, mir, sklad, ljubav i humanost, povod da se osjeća kako više nije zaslužio ništa od toga. Danas kao nikada prije ljudi su jako razočarani i sobom i drugima oko sebe, osjećaju se često prevarenima, izgubljenima, nekako dodatno ranjivima na sve što im se događa. Povlače se u svoj svijet, traže neki svoj mir i pri tome ulaze u samoizolaciju i osamljivanje koje zna u tim danima biti pogubno i za neke, nažalost, tragično. Stoga, prolistajte svoje adresare, pokušajte se prisjetiti ljudi koje dugo niste nazvali, sjetite se da uvijek za stolom bude mjesto viška, hrane ionako imamo svi previše, a premalo možda lijepih misli. Nije tako teško nekoga nazvati i poželjeti mu sretne blagdane, pozvati ga na kuhano vino ili kolače, osvježiti radosne uspomene i zlatne danke, podijeliti ako imamo i zajedničke teške trenutke.

Premda svi imamo niz loših iskustava s nekim ljudima i često si na kraju godine obećamo da ćemo u idućoj drukčije i pametnije, pustite sve crne misli, život sve nekako posloži, a ako uđete u iduću godinu s toplinom u srcu i mišlju da će biti bolje, pokušajte to s nekim još i podijeliti. Kažu da se dobre stvari i misli udvostručuju kada ste s nekim - vrijedi pokušati!