Kolumne
Grgur Vremeplovac Piše: Grgur Ivanković
Dom na Jankovcu još služi svrsi, i nakon 90 godina
Datum objave: 10. lipnja, 2024.

Osijek je grad koji leži usred ravnice, uz desnu obalu rijeke Drave, a od prvih viših gora udaljen je pedesetak kilometara. Upravo je u tom ravničarskom gradu 1895. godine nastala ideja o osnutku Planinarskog društva Bršljan, a poslije i drugih planinarskih društava.


U petak, točno u podne, u sklopu obilježavanja Međunarodnog tjedna arhiva u Hrvatskoj, pod arkadama Novogradske vojarne, u kojoj već desetljećima djeluje Državni arhiv u Osijeku, otvorena je izložba “U planine” autorica Ivane Ćurik i Ljiljane Arambašić. Osim autorice Ivane Ćurik i ravnatelja Arhiva, dr. sc. Dražena Kušena, na otvorenju je govorila, i izložbu svečano otvorila, izaslanica Ministrice kulture i medija Republike Hrvatske, dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, te Zdenka Predrijevac, ravnateljica Muzeja Slavonije u Osijeku. Izložbeni su nas panoi podsjetili na to da Osječani nisu bili samo graditelji svoga grada nego i da su svojim poslovnim i privatnim pothvatima bili aktivni graditelji niza privatnih i javnih zgrada diljem osječke okolice, pa i cijele Slavonije. Jedna od takvih osječkih investicija na slavonskom prostoru bila je i izgradnja planinarskog doma na Jankovcu, koji i danas, unatoč višekratnim rušenjima i ponovnim građenjima, obnovama i proširenjima, služi svrsi za koju je i sagrađen prije točno devedeset godina.

Odlukom Načelstva sreza u Podravskoj Slatini od 14. lipnja 1932. odobrena je građevna dozvola kojom se Hrvatskom planinarskom društvu Jankovac u Osijeku odobrava novogradnja kuće na zemljištu u Slatinskom Drenovcu, čiji je vlasnik tada bila tvrtka S. H. Gutmann. Nadalje je propisano da kuća mora biti smještena glavnim pročeljem prema putu, da mora imati dimenzije 10 x 8 metara, da temelji i zidovi moraju biti od kamena, debeli najmanje 70 cm, da krovna konstrukcija mora biti izvedena prema majstorskim propisima i od zdrave građe, a da krov mora biti prekriven šindrom. Zidarske radove kamenom izveo je zidarski majstor Andrija Smojver iz Velike, a voditelj gradnje bio je graditelj Vjekoslav Mandić. Proslava svečane posvete i otvorenja planinarskog doma na Jankovcu održala se 3. lipnja 1934. u 11 sati. Njegova jednostavna vanjština i unutrašnja organizacija prostora bile su u skladu s namjenom za koju je građen. U visokom prizemlju nalazila se velika središnja društvena prostorija, blagovaonica s kuhinjom, u koju se ulazilo s natkrivenog trijema, a uz blagovaonicu su u prizemlju bile još dvije sobe za spavanje, te stubište za potkrovlje, u kojemu su bile još dvije spavaće sobe. Godine 1939. osječkom je planinarskom društvu bila odobrena dogradnja kata, a ukupne vanjske dimenzije nisu smjele prijeći 14 x 10 metara. Dogradnja je provedena prema projektu osječkog ovlaštenog graditelja Franje Dlouhyja, a dom je izgorio u ratnom metežu 1943., pa je obnovljen tek daleko nakon završetka Drugog svjetskog rata, 1951. godine. Tridesetak godina poslije, na Novu godinu 1987., dom je izgorio u požaru, ali je odmah obnovljen i otvoren 27. prosinca iste godine. Planinarski je dom ponovo stradao tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku 1991., te je obnovljen i stavljen u funkciju nakon završetka toga posljednjega rata.

Izgradnja planinarskog doma na Jankovcu osim inicijativom i financiranjem pojedinaca bila je omogućena i novcem koji su osigurali pojedini osječki građani, osječke tvrtke, ali i Gradsko poglavarstvo Osijeka.