Kolumne
Grgur Vremeplovac Piše: Grgur Ivanković
Od rodnog Osijeka preko Zagreba do Sarajeva i Skopja
Datum objave: 13. svibnja, 2024.

Usred najljepše osječke ulice, Europske avenije, koju čine prekrasne javne i stambene zgrade iz razdoblja historicizma i secesije, a koja je uglavnom nastala u posljednjem desetljeću 19. i prvom desetljeću 20. stoljeća, nalazi se i nenametljivo pozicionirana bista na mramornom postamentu. Bista je to hrvatskog povjesničara umjetnosti i povjesničara te arheologa, Osječanina Ćire Truhelke.



Ćiro Truhelka rođen je u Osijeku 2. veljače 1865. godine, a umro je u Zagrebu 18. rujna 1942. godine. Roditelji su mu bili Antun Truhelka, osječki učitelj i glazbenik, i Marija Truhelka, rođena Schön. Sestra Jagoda Truhelka bila je poznata hrvatska književnica, a brat Dragutin visoki vojni časnik osječke 78. pješačke pukovnije, zahvaljujući kojemu je Osijek naručio brončani spomenik tzv. Umirućeg vojnika, koji slovi kao prva moderna skulptura u Hrvatskoj. Ćiro Truhelka se nakon završene Njemačke pučke škole i pet razreda osječke gimnazije, nakon nesretne smrti oca Antuna, koji se na Antunovo 1877. utopio u Dravi, s majkom, sestrom i bratom 1787. iz Osijeka preselio u Zagreb. Posljednje trenutke osječkog djetinjstva Ćire, Jagode i Dragoša, kako su od milja zvali Dragutina, Karla, Jagoda je zauvijek sačuvala u Zlatnim dancima i time nam ostavila neprocjenjiv trag Osijeka iz 1877. i 1878. godine. Osijek Jagodina djetinjstva srećom je fotoaparatom zauvijek sačuvao fotograf Julius Exner, koji je u Osijeku imao otvoren svoj fotoatelje koji je djelovao nepune dvije godine, a koji je 1877. snimio prvu sustavnu seriju fotografija grada Osijeka.



Nakon Osijeka Ćiro 1882. završava srednjoškolsko obrazovanje na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, a zatim na Mudroslovnom fakultetu upisuje studij povijesti umjetnosti i povijest, te je na istom fakultetu 1885. doktorirao povijest umjetnosti s disertacijom Andrija Medulić: njegov život i rad. Prvo se zaposlio kao kustos Strossmayerove galerije slika u Zagrebu, gdje je 1885. izradio katalog Galerije, a zatim1886. odlazi u Sarajevo, gdje je postavljen za prvog kustosa Zemaljskog muzeja, u nastajanju, koji je otvoren 1888., a 1903. postao je njegov ravnatelj. Kao ravnatelj ovog najvećeg i najvažnijeg muzeja u Bosni i Hercegovini Truhelka je osigurao izgradnju suvremenog kompleksa muzejskih zgrada građenog od 1908. do 1913. godine koji i danas privlači pozornost posjetitelja. Nakon Sarajeva 1926. godine seli se u Skopje, gdje do 1931. predaje arheologiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu. Kao stručnjak bavio se srednjovjekovnom poviješću Bosne, istraživanjem stećaka te drugim zanimljivim temama od numizmatike do arheoloških istraživanja.



Osobito je zanimljivo da je Ćiro Truhelka kao kustos etnografske, prapovijesne i srednjovjekovne zbirke Zemaljskog muzeja u Sarajevu uredio paviljone Bosne i Hercegovine na Milenijskoj izložbi 1896. u Budimpešti, 1897. na Svjetskoj izložbi u Briselu i 1900. na Svjetskoj izložbi u Parizu.



Bistu znamenitog Osječanina Ćire Truhelke izradio je slavni hrvatski kipar, profesor Likovne akademije u Zagrebu Vanja Radauš. Jedna je to u nizu Radauševih bista i skulptura koje su bile postavljene u javnim prostorima grada Osijeka 1960-ih godina. Vanja Radauš rođen je 29. travnja 1906. u Vinkovcima, a umro je 24. travnja 1975. u Zagrebu. Nakon osnovnog i gimnazijskog školovanja u Vinkovcima, od 1924. do 1930. studirao je kiparstvo na zagrebačkoj Akademiji, te diplomirao u klasi Ivana Meštrovića. Nakon studija u Zagrebu i usavršavanja u Parizu od 1939. do 1943. bio je profesor na zagrebačkoj Obrtnoj školi, a zatim je otišao u partizane. Nakon završetka Drugog svjetskog rata 1945. do 1969. bio je redoviti profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 1947. postao je član JAZU, današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Od 1950. kao majstor kiparstva dobiva svoju majstorsku radionicu. U Osijeku su osim biste Ćire Truhelke u javnim prostorima postavljene i Radauševe biste Paje Kolarića, Franje Kuhača, Huge Konrada von Hötzendorfa, Adolfa Waldingera, te skulptura Franje Krežme, a bista Ive Marinkovića od 1995. godine čuva se u Zbirci skulptura Muzeja Slavonije.