Kolumne
Grgur Vremeplovac Piše: Grgur Ivanković
Stara je tradicija postavljanje jaslica u crkvama
Datum objave: 18. prosinca, 2023.

Za točno tjedan dana slavit ćemo Božić, jedan od najvećih kršćanskih blagdana, kojim obilježavamo rođenje Isusa Krista. Vrijeme adventa dio je liturgijske godine koji se sastoji od četiriju nedjelja koje prethode Božiću, a simboliziraju četiri tisućljeća, koliko je, prema Bibliji, prošlo od stvaranja svijeta do Isusova rođenja. Adventska priprava za Božić pojavila se u četvrtom stoljeću na Istoku, a u sedmom stoljeću na Zapadu, te počinje nedjeljom koja je najbliža blagdanu sv. Andrije apostola, koji se slavi 30. studenoga.



U obiteljskim se domovima advent obilježava adventskim vijencem s četiri svijeće koje se, jedna po jedna, pale svake adventske nedjelje tako da posljednje nedjelje gore sve četiri, pri čemu daju najveće svjetlo i stvaraju najljepši ugođaj. Proslava Božića u početku je bila 6. siječnja, ali je 534. godine, odlukom pape Liberija, premještena na 25. prosinca, kako ga i danas obilježavamo u zapadnoj Crkvi. Na taj je dan ujedno i zimski solsticij, kada su se svetkovale poganske saturnalije i kult boga Mitre, pa je crkva taj svjetovni običaj potisnula proslavom Božića. Prema Evanđeljima, sveti se Josip s trudnom Majkom Božjom iz Nazareta zaputio u Betlehem zbog popisa stanovništva, koji se provodio naredbom rimskog cara Augusta. Zbog velikih migracija prouzročenih tim popisom manjkalo je smještajnih kapaciteta, pa je Sveta obitelj smještaj pronašla u ruiniranoj štalici na rubu mjesta. U toj je štalici Bogorodica rodila Isusa, te ga povila i položila na slamu u jaslice među volovima i magarcima te ovcama i janjcima. Motiv štale preuzet je iz Pseudomatejeva evanđelja, prema kojemu je Bogorodica treći dan nakon porođaja u špilji s malim Isusom prešla u štalu, u kojoj su mu se prvi poklonili vol i magarac. Te dvije domaće životinje pri jaslicama prorok Izaija tumači kao: “Vol poznaje svoga vlasnika i magarac jasle svoga gospodara.”

Na temu Kristova rođenja tijekom povijesti vodile su se mnoge teološke rasprave koje su utjecale na ikonografski prikaz jaslica. Tako se u zapadnokršćanskom krugu Bogorodica od 14. stoljeća prikazuje kako kleči sklopljenih ruku i klanja se golom Isusu, koji leži na dijelu njezina plašta na slami ili u jaslicama. Pri tome se Djetetu klanjaju pastiri i anđeli, a sveti Josip sjedi oslonjen na štap ili se klanja klečeći. Od početka 15. stoljeća sveti Josip prikazuje se kako nešto radi i pomaže Bogorodici da bi se mogla odmoriti od porođaja. Figure vola i magarca prikazuju se kako leže uz jaslice u zapuštenoj štali, a likovi anđela lebde i pjevaju pod polusrušenim krovom. Motivu jaslica od kraja 15. i početka 16. stoljeća postaje uobičajeno dodati i pastire koji donose darove. Poslije se u tom prizoru javljaju i likovi sveta tri kralja, a među životinjama se javljaju i deve.

Tradicija postavljanja božićnih jaslica u crkvama također je stara. Svaka osječka župna, ali i samostanska crkva uoči Božića dio prostora pretvori u manju ili veću božićnu čaroliju. Najčešće su to jaslice izrađene rukama lokalnih vjernika ili redovnica i redovnika. Znamo da su stare jaslice donjogradske župne crkve 1948. godine zamijenjene novima, a izradile su ih, za šest tjedana, časna sestra Lambertina Grgec iz Zagreba i časna sestra Liberata Kos, donjogradska crkvena sakristantica.

JASLICE GORNJOGRADSKE ŽUPNE CRKVE
 

Jaslice gornjogradske župne crkve sv. Petra i Pavla, današnje konkatedrale, čuvaju se u posebno za tu namjenu izrađenom dubokom drvenom ormaru, koji se otvarao samo u vrijeme božićnih svečanosti. Figure svetaca, pastira i domaćih životinja koje okružuju jaslice izradio je osječki umjetnik Matija Pitinac. Njegov se umjetnički rukopis prepoznaje po načinu oblikovanja figura ljudskih tijela i izrazu njihova lica. Kada smo kao mali, još u komunističkom vremenu, dolazili u crkvu gledati Betlehem, te su figure izazivale veliko divljenje, a danas u vrijeme Božića stoje tužne u mraku iza zatvorenih drvenih vratnica betlehemskog ormara. Današnje jaslice, koje su postavljene ispred oltara svete Terezije, koje je dao podići osječki veleposjednik Josip Gustav Blau kao uspomenu na svoju majku Tereziju, okićene jelama, novim generacijama dočaravaju ugođaj Isusova rođenja blještavim figurama velikog formata.