Sredina je studenoga i za nepunih mjesec dana, nakon blagdana svete Kate, stiže nam prvi veliki božićni blagdan - Sv. Nikola. Sjećamo se iz djetinjstva kako su nas zastrašivali ucjenama ako ne budemo dobri da će nas odnijeti Krampus ili će nam sveti Nikola u čizmicu, uglancanu i stavljenu između dva orošena prozorska krila, umjesto slastica staviti šibu. Preživjeli smo, odrasli smo, ali dio smo te tradicije, netko više, a netko manje strašno, prenijeli i svojoj djeci.

Pojam strašnog lika Krampusa ostao nam je u svijesti kako se sav garav i rogat belji svojim crvenim jezikom. Lik Krampusa poslužio je i kao ukras jednog secesijskog osječkog pročelja pokraj kojega svi često prolazimo i gotovo da ga i ne primjećujemo. Oni koji ga u hodu skuže pitaju se kakav je to lik na vrhu pročelja lijepe zgrade. I sâm sam se dugo preispitivao kako definirati ovaj neobičan element arhitektonske plastike kojemu u Osijeku, a i drugdje, nisam našao para. Proučavajući fasadne ukrase našega grada, osobito brojne i raznolike maskerone ženskih i muških likova, primijetio sam da su to uglavnom nježni ženski, naročito u razdoblju secesije, senzualni portreti mladih ženskih lica ili strogi, često namrgođeni, muški likovi s osebujnim bradama ili golobradi.

Na pročelju secesijske jednokatne uglovnice Bauer Wranka sagrađene 1902. godine na sjeverozapadnom uglu onodobne Kolodvorske ulice i Žitnog trga, danas Ulice Stjepana Radića i Gajeva trga, nalazi se nekoliko dekorativnih ornamenata i maskerona. Arhitekt, i suvlasnik kuće, Adalbert Bauer središnji je dio pročelja, zakošeni ugao, naglasio pilastrima koji se protežu od podnožja do vrha atike. Jednako postavljenim pilastrima flankirao je sve plitke rizalite kuće i time stavio naglasak na ugao zgrade. Bočnim pilastrima protežu se tanke trake koje završavaju kuglama, a na dva su mjesta prekrivene vijencima, čime se pojačava dojam svečanosti. Središnju točku pročelja čini balkon s jednostavno oblikovanom prozračnom kovanom željeznom ogradom, a oko balkonskih vrata nastaje koncentracija ukrasa. Lijevo i desno od balkonskih vrata, u zoni oberlihta, trake pilastara završavaju maskeronima Merkura, rimskog boga trgovine i glasnika bogova. Izbor boga Merkura, sina rimskog vrhovnog boga Jupitera i njegove ljubavnice, nimfe Maje, za ovu kuću nije bio nimalo slučajan jer je kuća bila građena za najam, a ne za osobno stanovanje vlasnika. Odmah nakon izgradnje u kući su svoje utočište pronašli uredništvo prvih osječkih novina na hrvatskom jeziku Narodna obrana i Prva hrvatska dionička tiskara, koja je također utemeljena 1902. godine. Prva hrvatska dionička tiskara osnovana je 8. srpnja 1902., a utemeljitelji su joj bili: dr. Dragutin Neumann, dr. Ante Pinterović, dr. Ante Bedenić, Ivan Brnčić, Josip Firinger, dr. Vladimir Kovačević i Antun Zelenka. Tiskaru su s kupnjom po 20 dionica odmah financijski podržali dr. Dragutin Neumann i biskup Josip Juraj Strossmayer, a svrha osnutka tiskare bila je promicanje hrvatskih oporbenih ideja koje su se razvile kao reakcija na mađaronsku politiku hrvatskog bana Károlya grofa Khuena-Hédervárya. Narodna obrana koja se tiskala pod istim ovim krovom bila je utemeljena kao glasilo osječke hrvatski osviještene opozicije čiji je rad osobito podupirao dr. Dragutin Neumann, koji je i sam postao hrvatski ban, a na toj je banskoj časti i umro 1911. godine.

Iz navedenoga možemo zaključiti da se maskeron Krampusa s vrha atike ove kuće belji državnim institucijama koje su provodile, silom zakona, mađaronsku politiku i onim Osječanima koji nisu bili osviješteni o potrebi upotrebe hrvatskog jezika i razvijanja hrvatske nacionalne svijesti.