Kolumne
Grgur Vremeplovac Piše: Grgur Ivanković
Ostavština osječkih dobrotvora i danas na korist građanima
Datum objave: 2. listopada, 2023.

Proteklih su se dana Osječani, kroz različite aktivnosti, uključili u svijet filantropije, na manifestaciji Tjedan filantropije. Među najveća filantropska ostvarenja naših sugrađana svakako se ubraja osnutak Zaklade Kohlhoffer-Hüttler-Monsperger zahvaljujući kojoj je sagrađeno gornjogradsko sirotište i zakladna bolnica u Donjem gradu. I to plemenitom gestom tvrđavskog gostioničara Johanna Kohlhoffera, koji je nakon smrti kćeri jedinice svu svoju imovinu darovao 29. travnja 1782. za potporu osječkoj sirotinji.



Osim novca, u ostavštini je bilo i nekretnina među kojima je svakako najpoznatija ona u kojoj se nalazila glasovita gostionica Tri potkove. Ova uglovnica pozicionirana na sjeverozapadnom dijelu križanja Ulice dr. Kamila Firingera i Franjevačke ulice i danas postoji u nešto izmijenjenom stanju. Kuća zvana Tri potkove poznata je i po tome što je u njoj početkom 1773. godine, zahvaljujući angažmanu utjecajnog grofa Stjepana Nitzkog, utemeljena slobodnozidarska loža Vigilantia/Budnost koja je od 1773. do 1783. godine radila na latinskom, a zatim do ukinuća pred sam kraj 18. stoljeća na njemačkom jeziku, pri čemu je prilagođen i naziv Zur Wachtsamkeit. Znakovita je činjenica da je u kući prvog velikog osječkog dobrotvora širih razmjera utemeljena loža čiji su se pothvati u izgradnji zgrada i utemeljenju kulturnih, obrazovnih i socijalnih ustanova u 20. stoljeću u Osijeku i danas osjeća njihova prisutnost. Da ne bi bilo dvojbe, i ulica u kojoj se nalazila ova glasovita gostionica u prvoj je polovini 20. stoljeća nosila ime po ovom osječkom donatoru.


Iste godine, osam mjeseci kasnije, 2. prosinca 1782. i donjogradski je vlasnik kožare Josef Hüttler ostavio svu svoju imovinu, uključujući tvornicu, kuću i vodenicu na Dunavu, gradu Osijeku. Treći veliki donator, isusovac Kristijan Monsperger, imenovan je izvršiteljem oporuke, te je od imovine prethodnika utemeljio zakladu kako bi se novac umnožio za ostvarenje viših ciljeva. Neobična je poveznica među ovom trojicom filantropa što su sva trojica umrla jedan za drugim: Hüttler 1801., Kohlhoffer 1802. i Monsperger 1803. godine.

Izgradnja dječjeg sirotišta, nedaleko crkve svetog Roka u današnjoj Strossmayerovoj ulici, trajala je od 1868. do 1869. Ova samostojeća jednokatna zgrada i danas plijeni pozornost prolaznika, a u vrijeme kada je svečano otvorena imala je kapacitet dovoljan za zbrinjavanje šezdeset štićenika. Danas se u zgradi osječkog zakladnog Kohlhoffer-Huttler-Monspergerovog sirotišta nalazi vikarijat Đakovačko-osječke nadbiskupije, a prije toga bila je u sastavu onodobne Opće bolnice Osijek, poznatija kao plućna bolnica. Nekoliko godina nakon izgradnje sirotišta u Gornjem gradu sagrađena je 1873./74., unutar topometne linije uz Donji grad, nova samostojeća historicistička bolnička zgrada. Bolničku su zgradu projektirali i izveli vrsni osječki graditelji Alois Flambach i Vjekoslav Flambach koji su u međuvremenu u Gornjem gradu sagradili nizove ranohistoricističkih građanskih i poslovnih zgrada. Osječani su se donatoru Huttleru odužili imenovavši donjogradsku ulicu, tik uz bolnicu, Huttlerovom ulicom.

 

STROSSMAYER. DESZATHY, JÄGER

Jedan od velikih osječkih filantropa tijekom druge polovice 19. stoljeća bio je i biskup Josip Juraj Strossmayer koji je u Osijeku podigao Biskupsko dječačko sjemenište, darovao zemljište za izgradnju Velike kraljevske gimnazije, te financijski i na svaki drugi način, inicirao i potpomogao izgradnju gornjogradske župne crkve sv. Petra i Pavla, tada najveće župne crkve u Hrvatskoj, koja je nakon zagrebačke i đakovačke katedrale treća po veličini crkva u našoj zemlji. Među značajne donatore ubrajamo i Adelu Deszathy koja je također svu svoju imovinu 1885. darovala gradu Osijeku. Ubrzo nakon što je napisala Darovnicu, neki ju je manijak ubio 5. travnja 1885., a Osječani, duboko potreseni njezinom smrću, imenovali su Ulicu divljeg čovjeka Ulicom Adele Deszathy.

Ovoj skupini osječkih filantropa pripada i Lorenz Jäger koji je znatna sredstva darovao potrebitima kroz nekoliko godina, a je 1886. primio titulu počasnog građanina. Umro je 1888. u Beču, za vrijeme terapija, te je prevezen u Osijek gdje je i pokopan na središnjem dijelu gornjogradskog groblja svete Ane.