Datum objave: 2. listopada, 2023.
Proteklih su se dana Osječani, kroz različite aktivnosti, uključili u svijet
filantropije, na manifestaciji Tjedan filantropije. Među najveća filantropska
ostvarenja naših sugrađana svakako se ubraja osnutak Zaklade
Kohlhoffer-Hüttler-Monsperger zahvaljujući kojoj je sagrađeno gornjogradsko
sirotište i zakladna bolnica u Donjem gradu. I to plemenitom gestom tvrđavskog
gostioničara Johanna Kohlhoffera, koji je nakon smrti kćeri jedinice svu svoju
imovinu darovao 29. travnja 1782. za potporu osječkoj sirotinji.
Osim novca, u ostavštini je bilo i nekretnina među kojima je svakako
najpoznatija ona u kojoj se nalazila glasovita gostionica Tri potkove. Ova
uglovnica pozicionirana na sjeverozapadnom dijelu križanja Ulice dr. Kamila
Firingera i Franjevačke ulice i danas postoji u nešto izmijenjenom stanju. Kuća
zvana Tri potkove poznata je i po tome što je u njoj početkom 1773. godine,
zahvaljujući angažmanu utjecajnog grofa Stjepana Nitzkog, utemeljena
slobodnozidarska loža Vigilantia/Budnost koja je od 1773. do 1783. godine radila
na latinskom, a zatim do ukinuća pred sam kraj 18. stoljeća na njemačkom jeziku,
pri čemu je prilagođen i naziv Zur Wachtsamkeit. Znakovita je činjenica da je u
kući prvog velikog osječkog dobrotvora širih razmjera utemeljena loža čiji su se
pothvati u izgradnji zgrada i utemeljenju kulturnih, obrazovnih i socijalnih
ustanova u 20. stoljeću u Osijeku i danas osjeća njihova prisutnost. Da ne bi
bilo dvojbe, i ulica u kojoj se nalazila ova glasovita gostionica u prvoj je
polovini 20. stoljeća nosila ime po ovom osječkom donatoru.

Iste godine, osam mjeseci kasnije, 2. prosinca 1782. i donjogradski je
vlasnik kožare Josef Hüttler ostavio svu svoju imovinu, uključujući tvornicu,
kuću i vodenicu na Dunavu, gradu Osijeku. Treći veliki donator, isusovac
Kristijan Monsperger, imenovan je izvršiteljem oporuke, te je od imovine
prethodnika utemeljio zakladu kako bi se novac umnožio za ostvarenje viših
ciljeva. Neobična je poveznica među ovom trojicom filantropa što su sva trojica
umrla jedan za drugim: Hüttler 1801., Kohlhoffer 1802. i Monsperger 1803.
godine.
Izgradnja dječjeg sirotišta, nedaleko crkve svetog Roka u
današnjoj Strossmayerovoj ulici, trajala je od 1868. do 1869. Ova samostojeća
jednokatna zgrada i danas plijeni pozornost prolaznika, a u vrijeme kada je
svečano otvorena imala je kapacitet dovoljan za zbrinjavanje šezdeset štićenika.
Danas se u zgradi osječkog zakladnog Kohlhoffer-Huttler-Monspergerovog sirotišta
nalazi vikarijat Đakovačko-osječke nadbiskupije, a prije toga bila je u sastavu
onodobne Opće bolnice Osijek, poznatija kao plućna bolnica. Nekoliko godina
nakon izgradnje sirotišta u Gornjem gradu sagrađena je 1873./74., unutar
topometne linije uz Donji grad, nova samostojeća historicistička bolnička
zgrada. Bolničku su zgradu projektirali i izveli vrsni osječki graditelji Alois
Flambach i Vjekoslav Flambach koji su u međuvremenu u Gornjem gradu sagradili
nizove ranohistoricističkih građanskih i poslovnih zgrada. Osječani su se
donatoru Huttleru odužili imenovavši donjogradsku ulicu, tik uz bolnicu,
Huttlerovom ulicom.
STROSSMAYER. DESZATHY, JÄGER
Jedan od velikih osječkih filantropa tijekom druge polovice 19. stoljeća bio
je i biskup Josip Juraj Strossmayer koji je u Osijeku podigao Biskupsko dječačko
sjemenište, darovao zemljište za izgradnju Velike kraljevske gimnazije, te
financijski i na svaki drugi način, inicirao i potpomogao izgradnju
gornjogradske župne crkve sv. Petra i Pavla, tada najveće župne crkve u
Hrvatskoj, koja je nakon zagrebačke i đakovačke katedrale treća po veličini
crkva u našoj zemlji. Među značajne donatore ubrajamo i Adelu Deszathy koja je
također svu svoju imovinu 1885. darovala gradu Osijeku. Ubrzo nakon što je
napisala Darovnicu, neki ju je manijak ubio 5. travnja 1885., a Osječani, duboko
potreseni njezinom smrću, imenovali su Ulicu divljeg čovjeka Ulicom Adele
Deszathy.
Ovoj skupini osječkih filantropa pripada i Lorenz Jäger koji je znatna
sredstva darovao potrebitima kroz nekoliko godina, a je 1886. primio titulu
počasnog građanina. Umro je 1888. u Beču, za vrijeme terapija, te je prevezen u
Osijek gdje je i pokopan na središnjem dijelu gornjogradskog groblja svete
Ane.