I opet dolazi ono doba godine kada se treba malo opustiti i raspametiti, jer počinje blagdansko ludilo. Još sam prošlog mjeseca u Antwerpenu vidio okićena božićna drvca, možda u izlogu stoje od Uskrsa! Iako sam pomislio da jeftinih aviokarata nakon pandemije korone više neće biti, eto ih. Već za nešto više od 400 eura može se do Balija, a od Londona do Novog Zelanda za samo 700 eura, što smatram odličnom cijenom za razmatranje.

Jeftini letovi od Zagreba mogući su jedino Ryanairom, ali već sam pisao da s njima letim samo kada se trebam povezati do nekog većeg aerodroma i ako let ne traje dugo, kako mi zbog skučenih, "sardina" sjedala ne bi stradala kralježnica i većina unutarnjih organa. A mana im je i prtljaga, pa me karta, kada zbrojim dodatnu prtljagu, stoji isto onoliko koliko i običnim kompanijama u kojima poslužuju hranu i piće, a i takvih je sve manje! Volim letjeti komforno, a ne kao u gradskom autobusu, iako je ta opcija u današnjem svijetu katkad - i jedina!

Putnike je razveselila vijest da EU razmatra dimenzije standardizirane kabinske prtljage, što smatram punim pogotkom. Dimenzije variraju od kompanije do kompanije, što je doista nevjerojatno ako prilikom jednog putovanja letite s više njih. Wizzair, Easyjet i Ryanair imaju svoja pravila o prtljazi, pa će EU parlament pokušati revidirati postojeće zakonodavstvo o pravima putnika u zračnom prometu i implementirati stav Suda EU-a da kompanije ne bi trebale naplaćivati dodatak za ručnu prtljagu ako je ona razumnih dimenzija, a pročačkat će i skrivene troškove s raspodjelom sjedala! Naime, uvijek se divim ljudima koji niskotarifnim kompanijama putuju svijetom nepovezanim kartama (npr. Wizzairom do Sejšela), pod velikom opasnošću da im neki od letova kasne, jer tada uopće nisu zaštićeni i moraju kupovati nove karte. Kada putujem daleko, uvijek imam minimalno veliki kofer od 24 kilograma (onaj kilogram u povratku uvijek oproste jer je standard 23 kg, pa slobodno spakirajte još koju sitnicu). Ovisno o destinaciji, ostavim dovoljno praznog prostora za proizvode koje ću kupiti na putovanju. Ako putujem u SAD, tamo za koji dolar kupim još jedan kofer jer imam pravo na dva (status u "frequent flyer" programu) i napunim ga odjećom i obućom. Općepoznato je da je Amerika obećana zemlja za kupnju tekstila i tehnike. Ako baš želite kupiti prijenosno računalo ili mobitel, savjetujem da sletite na neki drugi aerodrom u Europi, prođete carinu na kojoj carinike i ne vidite te onda drugom linijom dođete u Hrvatsku (ili možda da u New York letite iz Budimpešte?) Naši carinici znaju mrcvariti po torbama i vječno stoje na izlazu (šteta što nema rampi), a mnogo je tužnih sudbina kojima sam svjedočio kada su putnicima poput gavrana uzimali šteke cigareta, boce finih pića, ali i naplaćivali PDV na tehničku robu pri dolasku iz SAD-a. Nisam švercer, ali svakako zaslužujem dostojanstven ulazak u domovinu i ako imam poklon viška za bezbrojne prijatelje u obliku boce pića, onda se može i opomenuti, a ne odmah oduzimati i kažnjavati! Naravno, govorim o tretmanima kada putnici dolaze iz zemalja koje nisu u EU-u, a otkud putujete, carinici odlično vide po vašem koferu i naljepnici, ako ima zeleni rub, tada vas ne diraju, jer dolazite iz EU-a, a ako je rub bijeli ili crveni – tada ste neznanjem postali lovina!



Ali pustimo sada tehničke probleme, prvo treba kupiti kartu, pa bih za ostatak godine preporučio nekoliko destinacija. Za početak Jordan i popularnu Petru. Vrijeme u studenome je fino, viza za hrvatske državljane košta 40 jordanskih dinara (JOD), ili 52 eura, a letovi iz Budimpešte ili Beča dvadesetak eura za tamo i natrag. Ljudi u Jordanu su srdačni, cijene su slične našima, a ako volite pustolovinu, eto prilike. Za one koji više vole toplo plavo more, tu su Maldivi. Iz Frankfurta se u maldivski plićak može za 425 eura, a do Frankfurta niskobudžetno prilično jeftino... Hotele sami možete rezervirati internetom, ali zapamtite da uvijek prvo kupite kartu – pa onda rezervirate hotele! Za one koji vole zimovanja Austrija, Slovenija, Italija i Slovačka nisu daleko. Za oko mi je zapeo austrijski Obertauern, iako me ne zanima skijanje i vratolomije, već samo hedonističko uživanje u saunama, kuhanom vino i finoj papici.

I tako, trla baba lan da joj prođe dan. Još ako vas čeka čašica dobrog kutjevačkog vina – dan prolazi još brže. Sretan put i pošaljite razglednicu!