Kada se ide u kazalište, tada se znaju pravila odijevanja i ponašanja. Neće valjda čovjek u hram kulture u klompama ili japankama kao da je baš stigao s nudističke plaže, kapi šilterici i minjaku. Vjerujem da su se kazališni djelatnici svačega nagledali, ali smatram da su se više načudile stjuardese koje svakodnevno pozdravljaju milijune putnika diljem planeta. Ipak, baš kao i svagdje, postoje pravila ponašanja kojih se u zrakoplovima rijetko tko drži?! Niskotarifne kompanije "ubile" su komforna zračna putovanja jer su u zrak dovele putnike koji pokatkad razmišljaju da putuju seoskim autobusom ili kombijem, a nekad su, dobro je poznato, letjeli samo odabrani. S jedne strane, sjajno je to što se sada može letjeti za nekoliko eura, ali s druge strane postupak ukrcavanja je katastrofalan, svi sve guraju, neljubaznost pršti u zraku, svi su neljubazni, a kada ti dođe da pomakneš noge, ne možeš jer si u takvim prenatrpanim avionima kao u kutiji sardina iz Postira.



Čak ni poslovni razred nije kao što je nekada bio, svi nešto štede, Lufthansa i Austrian izbacili su besplatno serviranje hrane na europskim letovima, a dignitet letenja još uvijek drži samo Turkish Airlines, kojem skidam kapu! Croatia Airlines ponudi keksić ili neku grickalicu i sokić, ali ako putnik ima pristup nekom poslovnom salonu na aerodromu, serviranje za vrijeme leta mu doista ne treba, a i mnogi su alergični na jednoličnu avionsku hranu. Nedavno su naši mediji prenijeli vijest o influencerici koja je odbila dati mjesto u zrakoplovu majci s djetetom. Na Tik Toku je objavila video o iskustvu na letu za Pariz kada ju je osoblje pitalo želi li ustupiti mjesto mami koja je htjela sjesti pokraj kćeri. Odgovorila je da joj ne pada na pamet, što apsolutno podržavam. Iako je većina ljudi u komentarima stala na njezinu stranu, velik dio pratitelja se zgražao jer, kao, više nema humanosti! Glupost, kakva humanost? U većini kompanija mjesta pokraj prozora dodatno se plaćaju prilikom čekiranja i ako si netko želi priuštiti zadovoljstvo sjedenja uz najmilije, promatranja oblaka i zalutalih ptica i gromova, neka to i plati. Smiješno je okolo zvati stjuardese da pitaju ostale putnike hoće li ustupiti mjesto zbog obiteljskih razloga jer se to sve moglo isplanirati ranije nakon kupnje karte. Ako s nekim putujem, tada ću već na šalteru zamoliti, ako je moguće u toj kompaniji, mjesto jedno do drugog, a to uglavnom nije moguće, posebice ako je riječ o niskotarifnim kompanijama Wizzair ili Ryanair. Zapravo, kako napisah, moguće je uz dodatno plaćanje! O kakvoj mi humanosti razgovaramo. Kao čest putnik, stotinu sam se puta našao u raspamećenom stanju kada su mi prije i tijekom leta upućene najrazličitije molbe oko sjedala, prtljage… Uglavnom sam bio vođen motom "produži dalje…" i nastavio uživati u letu. Ljudi uvijek stavljaju svoje osobne interese na žalost drugih, gledajući samo svoj komoditet. Nikada neću zaboraviti let kompanije Air Serbia na letu Moskva - Beograd kada je putnica pokraj mene na silu "ćakulala" sa stjuardesom da bi je na kraju desetominutnog "small talka" pitala za još jedan sendvič, na što su mi se spustile žaluzine! Naravno da uvijek možete pitati, a kabinsko se osoblje doista trudi pomoći, ali što je previše, previše je. I da, na nekim sam dugim letovima i sam zamolio obrok više jer su doista bili mizerni, i svaki mi je put želja uslišana, ali bez "small talka" i gnjavaže. Ono čega se još grozim tijekom leta, kada smo već kod hrane - jete tzv. sendvič-mjesto (u redu po tri sjedala). O tome sam davno pisao, ali nije loše ponoviti. Bonton je da držače za ruke prepustimo osobi koja sjedi u sredini (u sendviču) jer je ionako stiješnjena. Ostali putnici imaju svoj držač za ruke, pa čemu problem?



Također, pri ulasku u avion treba uljudno odgovoriti na pozdrav stjuardesa te kasnije ispuniti svaku naredbu kako ne bi došlo do nemile situacije jer sam u dugoj letačkoj karijeri doživio i "iznošenje" putnika iz zrakoplova jer se nisu željeli vezati. Ne, nije to bio let iz Crne Gore, mislim da je u pitanju Malezija ili Indonezija. Kabinsko osoblje odazvat će se na svaki vaš poziv (tipka iznad glave), ali doista to ne treba zloupotrebljavati. Sjećam se nekih putnika koji su svakih desetak minuta zvali za čašu vode ili za neke informacije o njihovu sljedećem letu. Posebno treba poštovati druge putnike, pa i one koji nisu pretjerano druželjubivi. Mnogi su umorni ili iz zemalja u kojima baš nije uobičajeno odmah razgovarati o svemu pri prvom susretu (kao kod našeg naroda, nap. aut.). Na putu od Osijeka do Zagreba, ako u kupeu sretnete pravu sugovornicu, možete protresti svoj cijeli životni put uz brojne savjete i primjedbe. Dakle, od putnika se u avionu ne očekuje da razgovaraju, ali je pristojno pozdraviti susjede i suzdržati se od radnji koje bi ih ometale. Ne treba izbacivati nogu u prolaz, vikati, rastezati se poput orla ili ispuštati vjetrove (osim ako niste iz SAD-a, tamo je to valjda normalno). Treba biti strpljiv, ljubazan, a ako vam baš dođe da poludite, popijte nešto alkoholno da se smirite jer alkohol na 10 kilometara visine brže i jače djeluje… I kada vam je najteže, sjetite se: kad čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna.