Magazin
IZBORNA I POSTIZBORNA KOMUNIKACIJA

Nikolina Borčić: Graditi komunikacijsku kulturu
Objavljeno 11. svibnja, 2024.

U širem kontekstu izborne i postizborne komunikacije knjiga "Vrag je u detalju" (TIM press, 2023.) doc. dr. sc. Nikoline Borčić sa Sveučilišta Vern‘ u Zagrebu bila je i više nego dostatan povod da o tom vrijednom izdanju porazgovaramo s autoricom.

Iz izvrsno pogođenog naslova (i naslovnice), kao i iz podnaslova "Diskurs i imidž u politici", reference između ostalog i na sve što se zbivalo u kampanji u proteklim RH izborima za Sabor i sadašnjem postizbornom stanju itekako su moguće i relevantne... Vaš komentar i na ovu moju primjedbu?


- Birajući naslov knjige ‘Vrag je u detalju‘, inspirirala me je njemačka poslovica koja naglašava preciznost (na njemačkom je detalj, a u hrvatskoj su verziji detalji). Smatram da je upravo određeni detalj u nekoj komunikacijskoj situaciji "ključ" za dešifriranje namjere i cilja komunikacije. U politici svaki detalj ima svoje značenje, a strateški pristup u komunikaciji može oblikovati cijeli narativ. Odabirom riječi usmjeravamo perspektivu. Odabirom onoga što želimo naglasiti ili onoga što namjerno ili slučajno izostavimo - kreiramo pogled na situaciju i argument. Oni koji su (ne)svjesno vješti u odabiru riječi, pauza, uporabi elemenata neverbalne komunikacije... upravljaju dojmom, ali pažnjom sugovornika - bilo da se radi o pojedincu ili publici nekog medija. Drugi faktor kojim sam se vodila kod stvaranja knjige jest da je nemoguće o nečemu pričati, a da obuhvatimo apsolutne sve elemente i perspektive u tekstu (izrečenom) i podtekstu (neizrečenom, ali prisutnom kod komunikacije) te da je istina jako "rastezljiv" pojam, a time i objektivnost u smislu perspektive. Osoba, namjere, ciljevi komunikacije, vrijeme i kontekst u kojem se događa, dostupne i nedostupne informacije nama kao publici - sve su to elementi koji utječu na razumijevanje nečijih poruka. U tom je smislu stvaranje priča i perspektiva te njihovo pakiranje i potom razumijevanje naša najveća moć u međusobnim interakcijama. U trenutnim političkim porukama i javnim nastupima imamo bezbroj primjera za navedeno.

Kad smo kod referenci, da parafraziram naslov vaše knjige kroz pitanje: U kojim je i kakvim detaljima vrag u hrvatskoj politici? Čemu nas u tom smislu poučava i domaća parlamentarna demokracija i s njom u svezi politička komunikacija, komunikacijske strategije, retorika... uključivo i izborni i postizborni kontekst kojem svedočimo posljednjih tjedana na domaćem terenu?

- U hrvatskoj politici "vrag je u detalju" manifestira se u komunikacijskim strategijama, retorici i načinima na koje političari predstavljaju svoje ideje javnosti. Parlamentarna demokracija često nam pokazuje kako pojedinci vješto manipuliraju narativom, koristeći više ili manje suptilne tehnike da bi oblikovali mišljenja birača. Posebno u izbornom i postizbornom kontekstu, možemo vidjeti kako se ključne poruke prilagođavaju ciljanoj publici, dok se određene informacije prešućuju kako bi se izgradila određena percepcija. Detalji, poput odabranih riječi u političkim govorima, naglašavanje određenih podtema ili gledanja na neku temu, tempiranje izjava za medije i brojni drugi "detalji" - sve je to ono što utječe na to kako će pojedinci ili, grupno gledano, birači prihvatiti, shvatiti, komentirati te raspravljati o osobi, temi ili situaciji. Pritom je važno prepoznati i ono što ostane neizgovoreno, a to se uglavnom pokaže tek nakon izbora. I vrlo zorno nas svemu tome podučava naša politička komunikacija, pritom u većini slučajeva nismo primjeri najbolje prakse, već upravo suprotno. Političari su svakako zrcalo naroda, odnosno razine samopoštovanja pojedinaca koji (ne)vjeruju političkim porukama i traže ili ne traže dokaze provedenih aktivnosti, rezultate obećanja i drugo.

Vratimo se na konkretnu situaciju vezanu uz političku komunikaciju. Retorika prije izbora i retorika poslije izbora, sličnosti i razlike...?

- Retorika prije i poslije izbora često ima sličnosti, jer strategije kao što su napadanje, kritiziranje i optuživanje ostaju uobičajene i tijekom postizbornog razdoblja, jedino nerijetko dolazi do promjena predmeta (osoba ili tema) kritika. Iako su sličnosti na prvi pogled očite u leksiku i tonu, nakon izbora stranke pokušavaju transformirati neprijateljske stavove u pomirljivije tonove kako bi osigurale političke saveze i zadržale ili stekle podršku. I tome svjedočimo kod svakih izbora kod nas, uvijek bude primjera kada se donedavni suparnici zbog različitih interesa nađu na istoj strani. Kako se postizborno razdoblje nastavlja te kako će prijeći u razdoblje vladanja i upravljanja raznim resorima, politikama i projektima, sigurno će se pojaviti nove teme i priče, koje će nadmašiti trenutne manje ili više vidljive kontroverze i moguća neslaganja. Svaki izborni ciklus nas uvjeri u to da se povijest ponavlja, ovako ili onako. Osobno, vjerujem da ljudi koji donose ključne odluke trebaju biti obrazovani, kompetentni i vrijedni povjerenja.

Nakon svega pa i proteklih izbora, uključujući i one koji slijede (europski, predsjednički), kakav treba biti hrvatski put u budućnost, koji su i kakvi smjerokazi, prioriteti... Možemo li pritom kao društvo, uključujući i politiku, konačno normalno komunicirati, bez mržnje, prozivanja, podmetanja... Vaš završni komentar?

- Hrvatski put u budućnost trebao bi biti usmjeren na strateške prioritete u politici, ekonomiji, razvoju, napretku i kulturi. Kako bi društvo uspješno napredovalo, moramo izgraditi komunikacijsku kulturu koja je afirmativna, utemeljena na činjenicama i usmjerena prema rješenjima, umjesto da se temelji na mržnji, optuživanju i podmetanju. No iluzorno je očekivati da će se politička komunikacija temeljiti isključivo na tome, jer skeptičnost javnosti prema političarima raste, kako pokazuju istraživanja. Čudi li vas to? Ako se osvrnute oko sebe, sve je više ljudi koji postaju sve manje zainteresirani za aktivno praćenje političkih tema, čime u startu svi gubimo. (D.J.)