Magazin
PARLAMENTARNI IZBORI

Matija Miloš: Ustavna kriza
već dugo tinja, a izbori
su je dodatno pojačali
Objavljeno 30. ožujka, 2024.
Treba imati na umu da trenutni predsjednik Republike već dugo tumači funkciju koju obnaša kao sredstvo pojačavanja vlastitog političkog glasa

U srži problema s kojima se sada suočavamo jest dramatična eskalacija odnosa prema Ustavu Republike Hrvatske koji naše političke elite zapravo dugo baštine, time poravnavajući staze za ono što se trenutno događa. Riječ je o odnosu sklonom po potrebi ignorirati Ustav i to ignoriranje nazivati ispravnim poimanjem hrvatskog temeljnog akta - naglašava doc. dr. sc. Matija Miloš s Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, te u nastavku svog priloga za ovotjedni Magazin piše:



- Nije sporno da se Ustav može tumačiti na različite načine. Međutim, da bi se Ustav tumačilo, moramo se usmjeriti na taj akt i na njegov smisao te dati argumentirana shvaćanja njegova sadržaja. Ako cijeli taj pothvat svodimo na tvrdnju da postupamo po vlastitoj savjesti koju ne nastojimo prevesti u ustavne okvire, kao što to čini predsjednik Republike, zapravo ne možemo govoriti ni o prazninama u Ustavu ni o njegovu alternativnom tumačenju. Jednostavno odbijamo tumačiti Ustav, stavljamo ga po strani.

POVRŠNO TUMAČENJE


Slična je tome i tvrdnja da se predsjednik Republike smije kandidirati zato što mu to Ustav izrijekom ne brani. Kao i kod pozivanja na savjest, ovdje se zapravo želi reći da Ustav ne treba tumačiti. Ako u njemu nešto izričito ne piše, taj se akt unaprijed ocjenjuje potpuno nevažnim bez ikakvog dodatnog misaonog napora. Ne želi se dati dokaz da praznina, točnije nepostojanje izričite zabrane zaista znači to što se tvrdi da znači. Zato se ni tu ne radi o alternativnom poimanju ili tumačenju Ustava, već o negiranju temeljnog akta.

Situacija u kojoj se nalazimo u bitnome otežava postupanje bilo koje institucije koju Ustav uspostavlja, jer njome se poriču osnove ustavnog poretka. Imamo jednu instituciju čiji nositelj odbija, sukladno Ustavu i zahtjevima vladavine prava, opravdati razloge i načine svojeg postupanja pred građanstvom kojemu vlast po Ustavu uvijek mora biti odgovorna. Prva je žrtva takvog postupanja institucija predsjednika Republike, koja je iz posrednika u osiguravanju stabilnosti vlasti odavno postala platforma za odašiljanje partikularnih političkih poruka. Time se poriču ustavne promjene kojima smo 2000. godine šefu države oduzeli takvu ulogu. S obzirom na to da se takav redizajn institucije ne odvija u ustavnim okvirima, već njegovim ignoriranjem, i Ustavni sud i Državno izborno povjerenstvo imaju ograničeni utjecaj. Obje institucije mogu koristiti ovlasti koje imaju. Ustavni sud može, primjerice, poništiti pojedine ili sve "izborne radnje ili odluke" ukoliko ocijeni da je došlo do povrede koja je "utjecala ili mogla biti od utjecaja na rezultat izbora". Međutim, u ovom se slučaju radi o iskakanju nositelja jedne funkcije iz ustavnih okvira na način koji ne mora izazvati nikakve probleme u konkretnim "izbornim radnjama ili odlukama". Radi se poglavito o političkoj instrumentalizaciji jedne funkcije koja za takvu instrumentalizaciju nije namijenjena, a to je širi problem od izbora. Zato ni poništavanje izbornih radnji ni izbora u cjelini neće nužno moći doskočiti problemu ili će to moći tek djelomično. Izvan utjecaja takvih zahvata ostat će, ponovno, cjelovito ignoriranje Ustava Republike Hrvatske.

Teško je predvidjeti kamo nas vodi trenutni razvoj događaja. Prema mojem se mišljenju doista radi o ustavnoj krizi koja već dugo tinja, a izbori su je rasplamsali do krajnjih granica. Treba naime imati na umu da trenutni predsjednik Republike već dugo tumači funkciju koju obnaša kao sredstvo pojačavanja vlastitog političkog glasa. S druge strane, već desetljećima se prema Ustavu naše političke elite odnose tako što ga tumače ili površno ili nikako. Ta dva faktora zajedno proizvela su trenutni rezultat, i to je ono što nas ponajviše treba zabrinuti. Kada bi se u situaciju interveniralo tako da se izbore poništi, krajnje je upitno što bi se dogodilo. Izbori bi se svakako morali ponoviti, ali ako je razlog njihova poništenja djelovanje predsjednika Republike, pretpostavka urednog provođenja nekih ponovljenih izbora mora biti vraćanje svih institucija, pa i šefa države, u okvire Ustava. U suprotnome bi i ponovljeni izbori mogli biti ugroženi. Dakle, bez ponovnog prihvaćanja temeljnog akta kao okvira političkih procesa, izgledno je da se tekući problemi neće moći otkloniti. Nisam uvjeren da bi pritisci izvana, iz Europske unije, u tome pomogli. Hrvatska bi potencijalno postala zemlja slučaj, ali primjeri drugih članica u kojima je došlo do zastranjenja u vladavini prava i demokratskom životu pokazuju da je djelovanje Unije krajnje ograničeno i usporeno.

PODRŽATI INSTITUCIJE


Podjele su neizbježne i, štoviše, mogu biti produktivne. Posebno ih nije moguće izbjeći u predizbornoj kampanji. Do problema dolazi kada birači, kojima vlast u konačnici pripada, ulaze u te podjele kao da su one same sebi svrha i kao da se ne odigravaju u okviru institucija i procesa koje uspostavlja temeljni akt. Kada se predizborna kampanja odvija poput mentalnog i duhovnog rata u kojemu je jedini cilj podijeliti puk na tabore te smlaviti protivnika, neovisno o tome što se to postiže gaženjem Ustava, ne može biti stvarnog pobjednika.

Birači su ti koji moraju podržati institucije kao tvorevine koje opstaju neovisno o smjeni vlasti. Dakle, ne moraju se složiti s njihovim nositeljima i imaju puno pravo i slobodu izabrati druge, ali moraju znati da je uspon jednog državnika koji se plaća dugoročnom transformacijom poretka u nešto čiji se konačni oblik sada i ne nazire jednostavno prodaja budućnosti u bescjenje.

Piše: DOC. DR. SC. MATIJA MILOŠ Katedra za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana