Magazin
RAZGOVOR: VEDRAN OBUĆINA

Ovo je prilika da BiH napravi velik korak prema članstvu u Uniji
Objavljeno 23. ožujka, 2024.
DR. SC. VEDRAN OBUĆINA, PREDSJEDNIK CENTRA ZA MEĐURELIGIJSKI DIJALOG

Stanje u Bosni i Hercegovini uoči sjednice Europskog vijeća neočekivano je zakomplicirala blokada rada državnog parlamenta nakon što su bošnjački zastupnici u ponedjeljak srušili kvorum na sjednici Doma naroda, u koju su zastupnici iz Republike Srpske pokušali uvrstiti novi zakon o Ustavnom sudu, i to po hitnom postupku, sa željom da na taj način što prije izbace inozemne suce iz tog suda.



Na takve inicijative iz RS-a odmah je reagirao visoki predstavnik Christian Schmidt, izjavom u kojoj je upozorio kako je to neustavno i ne može biti prihvaćeno. Sada je neizvjesno kada bi rad Doma naroda mogao biti nastavljen, a dok se to ne dogodi, blokiran je proces usvajanja svih novih zakona. U kontekstu donošenja ključne odluke o proširenju, o čemu su šefovi država ili vlada EU-a raspravljali na samitu proteklog tjedna, 21. i 22. ožujka, to se nametalo kao jedan od novih problema, premda na kraju nije utjecao na donošenje pozitivne odluke da se konačno otvore pristupni pregovori s Bosnom i Hercegovinom. Inače, u BiH je u godinu dana učinjeno pomaka nabolje više nego u posljednjih deset godina, što se uređivanja stanja u državi tiče, uključujući usklađivanje niza odredbi sa zakonima Europske unije. Da prokomentira odluku o otvaranju pregovora s Bosnom i Hercegovinom, kao i druge aktualnosti, zamolili smo dr. sc. Vedrana Obućinu s Instituta za europske i globalizacijske studije, predsjednika Centra za međureligijski dijalog u Rijeci.



 

UDALJAVANJE I PRIBLIŽAVANJE



Koliko je u sadašnjoj, složenoj geopolitičkoj situaciji, s ukrajinskim ratom na istoku Europe, opravdano širenje EU-a na tzv. Zapadni Balkan, napose BiH, kao prvi korak u tom smjeru?

- Odluka o proširenju je dobra, ali je to mali korak. Sada europske institucije moraju donijeti odluku o otvaranju pregovora, na temelju te preporuke. Sada samo Kosovo mora održati status "europskog potencijalnog" kandidata. Zapadni Balkan, Ukrajina, Moldavija, Gruzija i Turska zapeli su u neizvjesnosti, na potpuno različitim razinama - ukupno deset zemalja koje zapravo ne znaju što im je dalekosežna politička budućnost. Srbija je bila partner u pregovorima EU-a deset godina, a sada se čini da se više udaljila od EU-a nego što je bila prije nego što je podnijela zahtjev za članstvo. Ruski, turski ili kineski "otoci" u središtu Europe činili bi stalni politički uteg. To će biti jedna od ključnih teškoća odnosa sa susjedstvom za novi Europski parlament i novu Europsku komisiju.

Što s Ukrajinom i njezinim pregovorima oko ulaska u Europsku uniju, o tome je puno prijepora u kontekstu širenja...? Usput, kako komentirate ulogu RH diplomacije u pregovorima BiH s EU-om?

- Opravdanost širenja ne smije biti vezana uz Ukrajinu. Logika članstva BiH u EU-u nastala je davno prije bilo kakvih geopolitičkih situacija na istoku Europe, ali je ovo prilika da BiH napravi taj veliki korak i krene prema članstvu. U tome je veliku podršku dao hrvatski premijer Andrej Plenković, pa nije iznenađujuće što je hrvatska diplomacija također lobirala za tu preporuku. U BiH se vode razne debate o tome treba li ili ne treba ući u EU, često s političkim konotacijama, ali mišljenja sam da je upravo hrvatski slučaj, gdje nije bilo tako ogromne potpore ulasku u EU i gdje su euroskeptični glasovi bili jaki, pokazatelj koliko je dobro što smo dio europskog kluba.

U širem i dubljem kontekstu, koji su i kakvi najveći problemi sadašnje BiH, države utemeljene na Sporazumu iz Daytona kao zajednice dvaju entiteta - Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, uz Brčko distrikt, i triju konstitutivnih naroda? Je li taj i takav koncept uopće dalje održiv i treba li ga revidirati, osnažiti, korigirati... i je li to opće moguće i izvedivo u okolnostima kakve su danas?

- Kao i u drugim zemljama tzv. konsocijacijske demokracije, gdje konstitutivne sastavnice imaju pravo na veto, autonomiju, posebne privilegije u kulturnom i vjerskom smislu te teritorijalno razgraničenje, takvi sustavi političkog uređenja su privremeni jer zapravo zadiru u osnovna politička i građanska prava. Mnogo je primjera gdje je raspodjela vlasti uspjela zaustaviti nasilni sukob, ali ih je malo gdje je takav sustav doveo do skladne demokratske države. Izuzetci su Austrija i Nizozemska, ali to nije slučaj u npr. Belgiji ili Cipru. Istovremeno, u Austriji i Nizozemskoj nacionalnost nikad nije bio glavni razlog konsocijacije, a etnički je element iznimno važan drugdje.

Stoga se tu postavljaju dva pitanja. Prvo, može li se promijeniti ustavni poredak zemlje prema integralnijoj ili federalnoj zemlji, pri čemu se moraju poštovati sva građanska i politička prava, koja se ne mogu zasnivati na posebnostima etničkog ili bilo kojeg drugog identiteta? Drugo, ako ostane na snazi daytonsko uređenje BiH, može li u takvom sustavu opstati okvir prava kakav je prikladan za jednu europsku državu članicu? Iako je odgovor na oba pitanja trenutno ne, to ne znači kako ne postoji važan razlog da se krene u jedno od ta dva rješenja. Prepreka je politička elita, i to svih triju konstitutivnih naroda.

Koji su glavni unutrašnji i vanjski faktori koji remete funkcioniranje BiH na načelima Daytona, ali i načelima koje propisuje Europska unija kad se radi o pregovorima o priključenju?

- Mislim da je cjelokupna politička elita ogrezla u oblik etnobiznisa u kojemu je važno zadržati "svoje" i plesati kolo po načelu "jedan korak naprijed, dva natrag". Izborni sustav omogućuje mobilizaciju glasača svake dvije godine, što trajno drži ljude u borbenoj spremnosti protiv "drugih" i nacionalističkom zanosu, na kojemu političke stranke žive. Međutim, stanovništvo stari, mladi odlaze u velike gradove ili se iseljavaju. A slika na izbornim mjestima ne odražava stvarni život u BiH, gdje i dalje postoji komšiluk i dodir među ljudima, gdje su teškoće života zajedničke, ali čiju građansku aktivnost ipak valja buditi i poticati. Kako nemaju snažnog uporišta za dugotrajni nacionalistički narativ, te političke stranke nastoje "zarobiti" vjerske zajednice (recimo, nepostojanjem restitucije vjerske imovine, pa religijske zajednice ovise o političkim dužnosnicima i njihovu doprinosu), te se povezati s onima koji se vide kao "zaštitnici" istinske nacionalne borbe u BiH. Srbi gledaju u Beograd, Hrvati u Zagreb, a Bošnjaci u Ankaru. I svi na tome gube, jer realno ne postoji mnogo pomoći, osim deklarativne podrške. Kako graditi onda opstojnost u zemlji gdje Dodik svako malo priprema referendume za odcjepljenje u entitetu koji je ionako već odcijepljen, ali u kojemu nema baš mnogo stanovništva? Ili kada se ugrožavaju sva prava hrvatskoga naroda, osim u zapadnoj Hercegovini, koja se ponaša kao i da nije u BiH? Ili među Bošnjacima, koji stvaraju neku svoju viziju BiH po uzoru na Tursku? Kada postoje ovakva razilaženja u osnovnim postavkama neke zemlje, onda je lako velikim silama ulaziti kao remetilački čimbenik i provoditi neke svoje interese.



 

MIJENJATI IZBORNI ZAKON


Proteklog je tjedna povjerenik za proširenje Oliver Varhelyi, između ostalog, upozorio kako izborni zakon i dalje ostaje uvjet za daljnji napredak BiH u europskim integracijama, ali za to još ima vremena, do lokalnih izbora, koji će se održati na jesen ove godine... Vaš komentar na situaciju oko izbornog zakona?

- Pretpostavljam da se radi o smanjenim uvjetima za sam početak pregovora, ali izmjena izbornog zakona zasigurno će doći na red i dobro je da je tako. On je jako važan dio promjene bosanskohercegovačkog sustava jer će smanjiti diskriminaciju. I tu ne mislim samo na poznati slučaj Sjedić-Finci, odnosno kršenje Ustava zakonom, jer se, primjerice, Romi i Židovi ne mogu kandidirati za pojedina mjesta u političkom sustavu. Više će to pridonijeti cjelokupnoj političkoj kulturi i pravima građana da biraju za stranke koje možda nisu nužno etničke ili će onemogućiti političke malverzacije i razne "predstavnike" pojedinog naroda koji su namješteni od drugih političkih klika. Dakako, tu ciljam i na tzv. hrvatske predstavnike koje Hrvati nisu uopće birali, ali majorizacijom su stavljeni na margine ne samo političkog nego i društvenog života u BiH. Promjena izbornog zakona omogućit će upravo smanjivanje tih nacionalističkih bitaka i napokon dovesti politiku na građansku razinu, gdje će se moći vidjeti istinski identitet svih triju naroda - kao i drugih naroda koji žive u BiH.

Kako vidite, da se tako izrazim, Bosnu i Hercegovinu u budućnosti? Može li joj otvaranje pristupnih pregovora s EU-om biti ključni poticaj da ustraje na putu prema uređenoj, uljuđenoj i funkcionalnoj državi u dogledno vrijeme, spremnoj za ulazak u EU?

- Svakako. Sustav će zahtijevati te promjene, pa čak i ako one neće biti dobrovoljno donesene, ipak će pridonijeti boljoj budućnosti BiH. (D.J.)
Izmjena izbornog zakona BiH zasigurno će doći na red i dobro je da je tako. On je jako važan dio promjene bosanskohercegovačkog sustava jer će smanjiti diskriminaciju...

Ruski, turski ili kineski "otoci" u središtu Europe činili bi stalni politički uteg. To će biti jedna od ključnih teškoća odnosa prema susjedstvu za novi Europski parlament i novu Europsku komisiju...

Slika na izbornim mjestima ne odražava stvarni život u BiH, gdje su i dalje mnoge teškoće života zajedničke, ali čiju građansku aktivnost ipak valja buditi i poticati...

Možda ste propustili...

DAN PLANETA ZEMLJE: VEDRAN OBUĆINA O VJERSKIM ZAJEDNICAMA I EKOLOGIJI...

Ekološka je kriza prije svega duhovna kriza čovjeka

POSLJEDNJE UTOČIŠTE: TURIZAM I DAN NAŠEG PLANETA

Dom je tamo gdje je zemlja

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana