Osijek
TANJA I VALENTIN HORVATEK, UDOMITELJI

Mališanima smo dali dom,
ljubav i sigurnost, zbog
njih možemo biti roditelji
Objavljeno 26. veljače, 2024.
Ne bavimo se udomiteljstvom, ono nam nije zanimanje, oboje smo u radnom odnosu. Na udomiteljstvo nas je potaknula nemogućnost da imamo vlastitu djecu

Udomiteljstvo? Hm... Ne bih rekla ni poziv ni pomoć, nego ljubav. Život s udomljenom djecom sa sobom nosi iste one situacije koje proživljavate i s vlastitom djecom, događaju se i neki manji problemi i nesuglasice, no riječ je o djeci. Poseban je, prekrasan osjećaj gledati ih kako rastu, vidjeti kako se vaša ljubav, trud i vrijeme koje ste im posvetili pozitivno odražavaju na njih.



Šestero djece


Tako Tanja Horvatek iz Ivanovca opisuje život s djecom koju su udomili ona i suprug Valentin. U obiteljskoj su kući svili gnijezdo od ljubavi i zajedništva, u koje su primili šestero djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Jedno od njih uspjeli su i posvojiti prije dvije i pol godine, a posljednja je, i to prije nekoliko dana, u njihov dom stigla beba od tek mjesec i pol dana.


Dok ju drži u naručju, Tanja Horvatek otkriva nam kada se i zašto sa suprugom odlučila posvetiti udomiteljstvu, obliku skrbi izvan vlastite obitelji kojim se korisniku (u ovom slučaju djetetu, no postoji i udomiteljstvo za odrasle osobe, nap. a. ) osigurava smještaj i skrb u udomiteljskoj obitelji, a za kojim u sustavu socijalne skrbi postoji velika potreba. Djeca koja se smještaju u udomiteljske obitelji najčešće su bez odgovarajuće roditeljske skrbi - djeca bez roditelja, djeca koju roditelji zanemaruju ili zlorabe roditeljske dužnosti, djeca žrtve obiteljskog nasilja, djeca s teškoćama u razvoju.

Već sedam godina


“Mi nismo tipični udomitelji, ne bavimo se udomiteljstvom, ono nam nije zanimanje, oboje smo u radnom odnosu, imamo svoje poslove, a na udomiteljstvo nas je potaknula nemogućnost da imamo vlastitu djecu. U početku nismo razmišljali o udomiteljstvu niti smo znali što sve ono podrazumijeva, nego smo razmišljali o posvajanju, no kako je ta procedura kod nas i komplicirana i dugotrajna, ipak smo se okrenuli udomiteljstvu. Razmišljali smo: ‘Puno je djece o kojoj se nitko ne brine, a nama treba dijete, hajdemo udomiti jedno i pružiti mu obitelj, a ono nama roditeljstvo.‘ Željeli smo jedno dijete, no ipak smo udomili dvoje, a danas ih imamo šestero", otvoreno govori udomiteljica.

Nju i supruga ne obeshrabrije činjenica da djeca koju su udomili, a uz koju su se neizbježno emocionalno vezali, u jednom trenutku mogu napustiti njihov dom. Naime, smještaj djeteta u udomiteljsku obitelj smatra se privremenim, a tijekom tog smještaja roditelji djece dobivaju podršku s ciljem da steknu uvjete i preuzmu skrb o svojem djetetu. U nekim je slučajevima taj proces uspješan i dijete se može vratiti u obitelj, u suprotnom mogu se steći uvjeti za posvajanje djeteta. U oba slučaja prestaje smještaj djeteta u udomiteljskoj obitelji.

“Kada se čovjek ovoga prihvati, mora biti spreman na to da djeca kako su došla, tako mogu i otići, no mi smo bili spremni na tu mogućnost, jer zaista smo jako željeli dijete, iza nas je bilo desetak godina neuspjeha i razočaranja u nastojanju da posvojimo jedno, i bili smo spremni dati naš maksimum u toj ulozi, pa makar djeca ostala kod nas šest mjeseci, godinu ili pet. Sva djeca koja su došla k nama još su tu, a ako nas i napuste, uvijek će nas ispunjavati misao da smo im u teškim trenutcima života pružili ljubav i dom kakav zaslužuje svako dijete", ističe Tanja.


Smještaj u udomiteljskim obiteljima osigurava se za djecu od najranije dobi (za neku djecu potrebno je osigurati smještaj već od samog rođenja, kao što je to s bebom koja je stigla u Tanjin i Valentinov dom) do završetka redovitog školovanja, a najduže do 26. godine. Udomiteljskoj se obitelji može izdati dozvola za obavljanje udomiteljstva za smještaj do troje djece, a za udomitelja koji je samac dozvola se izdaje za najviše dvoje djece. Ako je potrebno smjestiti veći broj djece, koja su braća i sestre, moguć je smještaj i više od troje djece u udomiteljsku obitelj postoje li uvjeti i ako su udomitelji zainteresirani. Tanja i Valentin žive potonji slučaj, njihov dom danas ispunjava radost šestero mališana. Najstarijih troje (dva brata i sestra) stiglo je prije sedam godina, stoga smo Tanju upitali kako je tekla njihova prilagodba i kako se općenito nose s izazovima koje donosi odgoj djece koja dolaze iz obitelji koje im nisu znale pružiti sve ono što je djeci potrebno.

“Rekla bih da su ljubav i želja da im pomognemo ključne. Kakav god se problem javio, koliko god bilo teško, uvijek se nekako snađeš. Ponekad se i sama sebi čudim što sve uspijevamo. Da je lagano, nije. Kada si biološki roditelj, imaš taj neki period pripreme i prilagođavanja, od trudnoće, porođaja, prvih djetetovih mjeseci itd., a nama je praktično odjednom na vrata stiglo troje djece, od sedam i pol, pet i pol i tri godine. Ne moram ni reći, život nam se promijenio iz temelja, u jednom smo danu dobili školsko, predškolsko i malo dijete! S obzirom na to da dolaze iz obitelji u kojima nema normalnog odgoja, reda, pristojnog ponašanja i razvoja, potrebno im je posvetiti maksimalan trud i pažnju. Učenje nekih elementarnih obrazaca ponašanja koje inače usvjajaju već puno mlađa djeca, mi smo morali proći s djetetom od sedam i pol godina. Bilo je teško, no danas su sva dobro. Kada vidimo da imaju geste kao mi, da pričaju kao mi, da su se sva povezala s nama, vidimo da su se sav naš trud i ljubav isplatili", ponosno, sa sjajem u očima, govori Tanja.

Dotaknuli smo se i suradnje sa socijalnim radnicima te upitali kakva je podrška sustava.

Ako želiš - i možeš


“Ne mogu se požaliti, ali ni reći da je sustav bez mana, jer nije, no ja to gledam drukčije. Tko pita druge roditelje kako se snalaze, kako izlaze na kraj sa svim izazovima? Jedina je razlika, kako ja to vidim, što mi nemamo svoju biološku djecu, nego onu koju smo udomili. U istim smo problemima i radostima kao i drugi roditelji, tako da se nikada nisam puno oslanjala na sustav. Prije je postojao problem s nedostatkom slobodnog vremena. Nismo imali mogućnost plaćenog dopusta koji bismo iskoristili za prilagodbu djece, pa smo se snalazili na sve moguće načine, uzimajući godišnje odmore, a dok djeca nisu krenula u vrtić i školu, pomagale su nam i tete i baka, no po novome zaposleni udomitelji mogu dobiti šest mjeseci dopusta i to je veliki plus, a povisili su i naknade, što je danas svakako olakšanje. Rekla bih kako su se definitivno poboljšali uvjeti za udomitelje", napominje Tanja.

Na kraju razgovora slijedila je poruka za sve one koji razmišljaju o udomiteljstvu.

“Postoji puno parova koji ne mogu imati svoju biološku djecu, pa neka razmišljaju u ovom smjeru. Da je bajno, nije uvijek, nikome nije bajno, ni roditeljima koji imaju svoju biološku djecu, no kada vidiš djecu kako se igraju, da su tim i da su dobro, znaš da je to to. Ljudi se možda boje i ustručavaju i ja ih razumijem. Ni nama nije bilo svejedno, no ako nešto želiš, znači da i možeš, bitna je samo ljubav i ta odluka, što će ih sigurno ispuniti. Ta djeca zbog svojih obiteljskih situacija nemaju kamo ili su smještena u dom, a ti si sam, imaš vremena, ljubavi i volje. Zašto ne? Koliko god trajala moja uloga u životu tog djeteta, znat ću da sam mu pružila dom, ljubav, sigurnost, ono osnovno što bi svako dijete trebalo imati", ističe Tanja, koja je na kraju razgovora s nama podijelila jednu lijepu misao: "Majka se ne definira samo prezimenom ili krvlju, definirana je i predanošću i ljubavlju, majčinstvo ne zahtijeva DNK, nego dušu i srce."

“Uvijek je za dijete bolje da bude u nekoj obitelji nego u domu. To je sigurno, makar i na samo šest mjeseci ili godinu dana. I u tako kratkom vremenu ono dobije normalnu životnu rutinu, obitelj, događaje, prijatelje, te se kroz to razvija, a ustanove kao ustanove to im ne mogu pružiti jer za to nemaju uvjete", dodao je Valentin.

Ivan Alilović
ZAKONSKI PREDUVJETI ZA UDOMITELJSTVO

 

Osim samog unutarnjeg poziva, postoje zakonske predispozicije koje je potrebno ispuniti da bi se postalo udomiteljem. To moraju biti osobe mlađe od 60 godina pri prvom zahtjevu, imati hrvatsko državljanstvo, zdravstvene sposobnosti, završenu srednju školu i sudsku potvrdu da nisu kažnjavanje zbog nasilja u obitelji ili nekog drugog kaznenog djela. Nakon toga timovi stručnjaka, koje čine socijalni radnici i psiholozi, odlaze k njima kako bi se upoznali s uvjetima u kojima će korisnici boraviti, te socijalni radnik uzima detaljnu anamnezu kandidata, kada se razgovara o njihovu životu i motivima za bavljenje udomiteljstvom, a potom psiholog napravi psihološku obradu.

Također, tradicionalni udomitelji, kakvi su naši sugovornici, moraju prije nego što dobiju dozvolu proći i edukaciju, odnosno osposobljavanje. Ako sve to zadovolje, izdaje se dozvola i oni su spremni primati korisnike.

Kako bi bila od pomoći svim udomiteljima, nedavno je pri Hrvatskom zavodu za socijalni rad osnovana Županijska služba za udomiteljstvo Osječko-baranjske županije, čiji će timovi za udomiteljstvo surađivati s 210 udomiteljskih obitelji s područja OBŽ-a, od kojih su 52 u Osijeku.

Možda ste propustili...

PLANINARSKO DRUŠTVO ZANATLIJA

Ponovno na Podunavski pješački put u nedjelju

PREDSTAVLJENI NOVI PROSTORI ZAVODA ZA DERMATOLOGIJU I VENEROLOGIJU

Stacionar Dermatologije nakon čak 40 godina ponovno u krugu KBC-a Osijek

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana