Magazin
TEMA TJEDNA: DVIJE GODINE UKRAJINSKE DRAME

Jadranka Polović: Suočeni smo s geopolitičkim izazovima bez presedana
Objavljeno 24. veljače, 2024.
DOC. DR. SC. JADRANKA POLOVIĆ Politologinja s Međunarodnog sveučilišta Libertas

Izgledi su Ukrajine nakon dvije godine iscrpljujućeg rata, koji je uzeo goleme ljudske žrtve i koji je proizveo strahovita materijalna razaranja infrastrukture, neizvjesni. Demografske gubitke, kako u smislu izgubljenih života na bojnom polju tako i zbog enormne emigracije nakon invazije, Ukrajina će jako teško nadoknaditi. S obzirom na kritičnu ovisnost Ukrajine o političkoj, gospodarskoj i vojnoj potpori Zapada, to je zabrinjavajuće - kaže doc. dr. sc. Jadranka Polović, politologinja s Međunarodnog sveučilišta Libertas, te dodaje:



- Ne vjerujem ni u sposobnost europskih političkih lidera čije su zemlje izložene procesima unutarnje destabilizacije da održe javnu potporu za nastavak transfera pomoći Ukrajini.

Primjerice, glasači u Francuskoj i Njemačkoj znatno su zabrinutiji zbog deindustrijalizacije, zahuktale inflacije i strmoglavog pada životnog standarda, masovnih migracija i radikalnog islamskog terorizma nego zbog Putinovih planova za Ukrajinu ili susjedne zemlje. Štoviše, Ukrajina nije jedina kriza koja zahtijeva pozornost kolektivnog Zapada. Tu je i rat u Gazi, situacija s hutistima, koji blokiraju opskrbne pravce itd. U tom kontekstu, rat u Ukrajini postao je velika i sve skuplja smetnja.

Dvije godine nakon početka ruske invazije na Ukrajinu suočeni smo s geopolitičkim izazovima bez presedana. Negdje 2014. zašli smo u razdoblje drugog hladnog rata, koje deset godina poslije klizi prema trećem svjetskom ratu, a tri faze novog globalnog sukoba već se jasno kristaliziraju pred našim očima: rusko - ukrajinski, koji je izrazito destruktivan za Europu; sukob na prostoru Gaze, koji je zapalio Bliski istok; te, finalno, osporavanje američke dominacije na prostoru Indopacifika sa strane Kine, koje bi moglo kulminirati mogućom blokadom Tajvana, kao i uvlačenjem u rat Kine, obiju Koreja, Japana, ali i SAD-a i Australije. To je putovanje kojemu svjedočimo, a čiji je ishod neizvjestan, kako bi rekao Kissinger.

Pitanje opstanka američke hegemonije neće biti riješeno na prostoru Ukrajine, napetosti će se proširiti prema prostoru Azije, Bliskog istoka, Afrike te na kraju vratiti i razbuktati u srcu Starog kontinenta - Europskoj uniji. Više je nego očito da se pax americana suočava s vrlo koordiniranim izazovima koji dolaze od Kine, Rusije, Irana i Sjeverne Koreje.

Prije nekih godinu i pol profesor Michael Clarke, bivši glavni direktor Kraljevskog instituta ujedinjenih službi (RUSI), upozorio je kako bi rat u Ukrajini mogao trajati i 50 godina! S obzirom na sadašnje stanje na bojištu, takav višegodišnji scenarij čini se lakomogućim i ne pruža baš optimističan pogled na budućnost...?

- Svijet je očito zapeo u svojevrsnoj Tukididovoj zamci - nemogućnosti izbjegavanja globalnog sukoba u policentričnom svijetu u nastajanju. Na žalost, u Europi je već postavljena jednaka pozornica kao uoči Prvog i Drugog svjetskog rata - veliki neprijatelj na istoku, politička i gospodarska kriza unutar Europe, uništena srednja klasa i zgaženo radništvo, a uz to i kriza sustava političke vlasti unutar nadnacionalne tvorevine EU. Istovremeno, Velika Britanija i SAD, iako duboko involvirani, djeluju blago distancirani od europskih zbivanja, a u središtu europskog kontinenta kuha.

Rat u Ukrajini, dominantno pitanje od početka 2022., nastavit će se i u 2024., te dodatno iscrpiti Europu. Kijev se suočava s ozbiljnim nedostatkom ljudstva, rezervi streljiva i općenite potpore Zapada, a Moskva pokazuje namjeru vođenja dugotrajnog i iscrpljujućeg rata. Ako se pobjeda definira kao potpuni poraz druge strane i diktiranje uvjeta poslijeratnog teritorijalnog ili političkog rješenja, nerealno je očekivati da će Ukrajina, ali i Rusija, ostvariti potpunu vojnu pobjedu. Mir zahtijeva lidere koji su voljni i sposobni za kompromis, dva ključna čimbenika koja su očito odsutna na obje strane.

S druge strane, Amerika svjedoči izvanrednom stanju unutar vlastite kuće. Otrovna konvergencija nekoliko megatrendova - imperijalnih ambicija u inozemstvu, koje sve češće gube podršku međunarodne javnosti, neobuzdanih socijalnih i ekonomskih nejednakosti, kao i kulturnih ratova (woke kulture), guraju je prema rubu. U tom kontekstu bauk pobjede Donalda Trumpa na izborima 2024. proganja i Europu, jer ju zabrinjava moguća iznenadna promjena američke politike prema Ukrajini. To osobito frustrira istočnoeuropske zemlje najbliže Rusiji, uključujući Poljsku i baltičke države, koje u takvim okolnostima ostaju izložene (ne)milosti ruskog medvjeda. Izgledi da će Europa biti gurnuta u sigurnosnu krizu zbog Trumpova predsjedanja pojačani su činjenicom da u Sjedinjenim Državama postoji moćna struja koja smatra da bi SAD trebao koncentrirati sve svoje resurse na izazove povezane s Kinom, a Europu prepustiti Europljanima jer je riječ o navodno manjoj prijetnji, koju čini Rusija.

Međutim, Trumpova retorika sugerira da je on puno više zaokupljen svojim "domaćim" neprijateljima. Njegovo nastojanje da očistiti "duboku državu" i postavi svoje ljude na čelo ključnih institucija moglo bi Ameriku dovesti do kaosa. Možda griješim, ali intuitivno vjerujem da Trump nipošto neće moći preuzeti vodstvo SAD-a čak i u slučaju da pobijedi. U svakom slučaju, politički ishodi predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama, koji će se održati početkom studenoga 2024., proizvest će golemu dozu političke nestabilnosti u međunarodnim odnosima, a koja će se trenutno prenijeti na Europu.

Europska unija uvodi novi paket sankcija Rusiji, a Zelenski traži i više oružja te usput smjenjuje generale. No čini se kako međunarodna zajednica, uključujući i EU, sve više pokazuje nemoć i da nema efikasnih rješenja, pri čemu se o miru gotovo i ne raspravlja. Vaš komentar?

- Vrlo je problematično što Europska unija nema mirovnih inicijativa. Rusija je naš susjed i tu geopolitičku činjenicu ne možemo promijeniti. Tajni diplomatski kanali između SAD-a i Rusije su otvoreni, posreduje niz država, a EU je potpuno marginaliziran te rješenje vidi u ubrzanoj militarizaciji kontinenta i pripremama za sukob s Rusijom.

Nakon pada Avdiivke rusko samopouzdanje je naraslo, kao i apetiti - vidimo da djeluju na nekoliko dodatnih pravaca i nije jasno žele li osvojiti cijelu Novorosiju, dakle prostor od Odese do Harkiva. Istaknula bih tri ključne točke: prvo, ako se sukob nastavi sadašnjom putanjom i ako narativ o ratu u kojem zapravo nema pobjednika još više osnaži, nikakva potpora Zapada neće spriječiti daljnje teritorijalne gubitke Ukrajine, što bi bilo opasno poniženje za Zapad; drugo, daljnjom eskalacijom sukoba riskira se izravno konfrontiranje Rusije i NATO-a, krajnje nepoželjan scenarij; treće, rusko bi napredovanje ubrzalo pad sadašnjeg međunarodnog poretka, koji se još kako-tako drži, iako na klimavim nogama.

Što mislite o nedavnom Putinovu intervjuu s američkim novinarom Tackerom Carlsonom...?

- Intervju Tackera Carlsona, moguće najgledaniji intervju svih vremena, s više od milijardu pregleda, bio je svojevrsna predstava, igrokaz koji je ostvario svoj cilj. Putin je poslao otvorenu poruku Zapadu - nakon što je jasno doveo u pitanje postojanje Ukrajine u međunarodno priznatim granicama, ponudio je neku vrstu kompromisnog rješenja. Zapad bi priznao anektirane teritorije, ali bi istovremeno mogao Rusiju proglasiti gubitnicom jer nije ostvarila svoje prvotno proklamirane ciljeve - denacifikaciju i demilitarizaciju Ukrajine. Granica na Dnjepru, o kojoj se priča, podijelila bi Kijev kao glavni grad, a u igru bi zasigurno ušle i susjedne zemlje poput Poljske, Mađarske i Rumunjske, koje bi u takvoj konstelaciji odnosa posegnule za dijelovima ukrajinskog teritorija. Sve je vrlo nejasno, jer čak i ako dođe do postavljanja nove granice, Rusija će nesumnjivo zahtijevati određenu tampon-zonu od nekih 150 km koja bi trebala biti demilitarizirana.

Ukrajina je nedavno sklopila bilateralne sigurnosne sporazume s UK-om, Francuskom i Njemačkom, moguće da će slijediti i dogovori s nekim drugim državama. Ti bi dogovori mogli pružiti više, dakle, jamčiti cjelovitost preostalog teritorija. Svakako su realniji od trenutnih ciljeva - potpune obnove teritorijalnog integriteta zemlje ili vjere u skoro članstvo u NATO savezu. Preispitivanje trenutne stvarnosti na bojnom polju na ovaj način mnogi odbacuju, međutim, to je realnost. Izazov za Ukrajinu i njezine zapadne partnere jest uspostaviti ekvivalent 38. paraleli, koja je 1953. godine kao rezultat sporazuma i kompromisnog rješenja uspostavljena na Korejskom poluotoku. (D.J.)

Tajni diplomatski kanali između SAD-a i Rusije su otvoreni, posreduje niz država, a EU rješenje vidi u ubrzanoj militarizaciji kontinenta i pripremama za sukob s Rusijom...

Putin je poslao otvorenu poruku Zapadu - nakon što je jasno doveo u pitanje postojanje Ukrajine u međunarodno priznatim granicama, ponudio je neku vrstu kompromisnog rješenja...

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana