Novosti
OSJEČKE AKTIVISTICE NE ODUSTAJU

Želimo s policijom otvoren razgovor o Mihaelinu ubojstvu
Objavljeno 12. veljače, 2024.
Nastavljamo tragati za istinom i krivcima za pokušaj zataškavanja

Bliži se već protek i petog mjeseca od kada je policajac Marko Smažil hicem iz službenog vatrenog oružja usmrtio 20-godišnju Osječanku Mihaelu Berak, a da Ministarstvo unutarnjih poslova i osječka policija javnosti i obitelji nisu predočili rezultate istrage.



Istinu ili ostavke ministra unutarnjih poslova i načelnika PU osječko-baranjske tražila je tada osječka i hrvatska javnost, prije svega jer je tijekom istrage izneseno niz neistina, a onda i zbog sumnje da se na taj način pokušavalo zaštititi policijskog službenika koji je počinio ubojstvo. Kako je vrijeme protjecalo, interes osječke javnosti za ovaj slučaj kao da je splasnuo, no da se otrgne od zaborava ne dopuštaju članice neformalne građanske inicijative "Kava za ženska prava", koje i dalje organiziranjem skupova i održavanjem performansa na osječkim trgovima i pred zgradom policijske postaje traže istinu.

Kako je sve krenulo i kroz što su sve prolazile u proteklom razdoblju te što planiraju ubuduće otkrile su nam dvije najvrjednije aktivistice i organizatorice ove inicijative Maja Celing Celić i Sanja Kastratović, koje i danas javno i preko društvenih mreža ponavljaju zašto je važno da javnost dozna što se doista dogodilo te kobne večeri.

Ignorantski odnos


“‘Kava za ženska prava‘ nastala je kao neformalna inicijativa zabrinutih građanki za sigurnost svih nas, s obzirom na gluposti koje su iz osječke policije izišle u kratkom vremenu nakon ubojstva Mihaele Berak", započela je razgovor Sanja Kastratović napominjući kako ih je na inicijativu potaknula činjenica da je "Marko Smažil nekoga zvao prije nego je zvao, ne policiju, nego 112".

“Nakon toga smo iz policije čuli svašta, odnosno što je policiji Smažil više lagao, policija mu je više vjerovala. Sve to je na nas ostavilo dojam da se tu ‘muti voda‘, kako bi se dovoljno zamutila da se ne vidi jasno što se točno događa te nas je to potaknulo na djelovanje", objašnjava Sanja.

Maju Celing Celić je pak Mihaelino ubojstvo osobno jako pogodilo, a inicijalno, kaže, najviše izjava kako je Mihaela počinila samoubojstvo. "Užasavala me je pomisao o tome kako se osjećaju njezini roditelji. Saznaš da ti je kći ubijena, da je više nema, a iz medija čitaš da je počinila samoubojstvo. Cijelo tijelo me je boljelo zbog svega. Ubrzo sam saznala da obitelj Berak živi ulicu do moje, da je Mihaela išla u OŠ ‘Tin Ujević‘, u koju ide moja 14-godišnja kći. Svjesnost o tome da se ovo može dogoditi bilo kome od nas, našim kćerima, sestrama, prijateljicama… me užasava", pojašnjava Maja.

Ono što ih obje sada zgraža jest činjenica da im se nitko nije obratio s objašnjenjima i odgovorima na pitanja koja su uputile javno na prosvjedima, okupljanjima i direktnim akcijama, ali i koje su uputile službeno na nekoliko relevantnih adresa. Taj ignorantski odnos policije prema zahtjevima javnosti i građana koje bi trebali štititi im je neprihvatljiv. Sanja ističe da su od policije dobile mail koji je prema njezinu mišljenju samo pokušaj popravka komunikacije, a samu komunikaciju ne vide kao najveći problem.

“Jasno nam je da vodstvo osječke policije hoće lošu komunikaciju predstaviti kao najveći problem ovoga slučaja i fokus pomaknuti s onog spomenutog zamućivanja", nastavlja Sanja, napominjući kako ostaju pri tome da fokus drže na lažima koje su plasirane kao istinite, a koje su se temeljile na iskazu počinitelja.

Najozbiljnijim problemom nakon tragičnog ubojstva ipak ocjenjuju izlaganje načelnika PU osječko-baranjske Ladislava Becea na sjednici Gradskoga vijeća od 28. rujna 2023. na kojoj je iznosio svoje zaključke o slučaju za koji je istraga u tijeku. "To je činio na izrazito mizogin i seksistički način, navodeći nešto o kretanju Mihaele Berak kao nešto važno za slučaj", naglašava Sanja.

Maja podsjeća da od početka inzistiraju na odgovorima na pitanja o tome - kako je moguće da je policija u javnost, dok traje istraga, izlazila s lažima poput toga da je Mihaela Berak počinila samoubojstvo.

“U policiji čak navode kako ovo nije službeno izišlo iz policije, što je možda još i gore jer u takvoj situaciji policija dopušta da im neslužbeno cure informacije. Također da je Mihaelu Berak ubio sigurnosni metak premda većini javnosti, a tako ni meni, uopće nije jasno što je sigurnosni metak, a da nam nikada nitko to nije obrazložio. Onda i izjava da je Marko Smažil prilikom čišćenja pištolja slučajno opalio metak prema Mihaeli. Posljednja je ona načelnika PU Ladislava Becea, koji se 28. rujna, dakle tjedan dana nakon ubojstva, na sjednici Gradskog vijeća, prilikom predstavljanja izvješća o stanju sigurnosti u Osijeku ‘osvrnuo‘ i na ovaj slučaj. Prije svog ‘osvrta‘ rekao je kako ne može ići u detalje jer su izvidi tajni, a onda izišao s zaključcima izvedenim iz istrage. Nakon ovoga iz policije nije došla ni jedna izjava ili objašnjenje za njihovu komunikaciju. Ministar unutarnjih poslova tek je na početku kratko rekao da je policija dobro odradila posao i potpuno se oglušio o naše upite koje smo slali u više navrata i njemu", tvrdi Maja.


Za Sanju kao feministicu neprihvatljivo je uporno naglašavanje načelnika Becea da je "ona (Mihaela) u njegov stan došla kao i ranije". "Njemu je to, čini se, iznimno važno jer tako namjerava prebaciti bar dio krivnje na žrtvu femicida. To je posve neprihvatljivo ponašanje bilo koga, a posebno načelnika policije. Njegove gestikulacije, stanke kod tog izgovaranja i lažno skroman izraz lica su, u najmanju ruku, gadljivi za gledanje i slušanje. Iskreno se nadamo da će ministar Božinović reagirati prije nego što se još neki dečkić ‘zaigra‘ novi ubojitim igračkama koje mu njegovo ministarstvo ustupi na korištenje", poručuje.

Navodi također da i dalje ostaju pri prvotnim zahtijevima i traženju ostavki ministra i načelnika policije te da od toga neće odustati sve dok se javnosti ne obznani istina o ubojstvu mlade Osječanke. "Načelnik Bece je na sjednici Gradskoga vijeća vjerojatno i prekršio zakon, javno govorio svoje osobno mišljenje i zaključke o istrazi u tijeku te bio mizogin, osim toga nikad javnost nije informirana o tome je li netko snosio odgovornost za gluposti koje su plasirali u javnost. Ministar Božinović na sve nepravilnosti nije reagirao, te njegova pažnja uopće nije doprla do ovog slučaja. Ako zakonske osnove i nema, postoji politička odgovornost ministra za ponašanja vodećih ljudi u njegovu sustavu. Sad vidimo i kako se policija ponaša prema ekološkim aktivistima u Puli, pa se nameće zaključak da ovaj problem nije lokalni, osječki, nego je problem sustava, a za nefunkcioniranje sustava ili funkcioniranje represivnog aparata u službi vodeće politike odgovoran je isključivo ministar", zaključuje Sanja.

Moramo surađivati


Ovaj slučaj, smatraju naše sugovornice, svjedoči o neradu hrvatske policije, no ne zato što policajci ne znaju raditi svoj posao, već stoga što im je tako naloženo.

“Sjetimo se slučaja ličkih policajaca koji su nakon silovanja žene pušteni a da se nju o tome nije obavijestilo, sjetimo se slučaja Banožić i zataškavanja o njegovu stanju, tu je i nedavni događaj u Vukovaru gdje se zna da skupina nasilnika već godinama terorizira građanke i građane, a ni sada se ne bi znalo za slučaj da nisu napali skupinu prijatelja miješanih nacionalnosti", podsjeća Maja pozvavši ministra Božinovića da se ugleda na svoga kolegu, ministra obrane Ivana Anušića, koji je nedavno javno izrazio žaljenje zbog slučaja u kojem je vojna osoba izvan službe ostavila svog psa kod bake, a koji je staricu izgrizao do smrti.

Tvrde kako nisu naišle na ozbilnije prijetnje i pritiske policije, no Maja se prisjetila jedne neugodne situacije odmah nakon prvog javnog okupljanja 28. rujna prošle godine. "Poslije skupa na parkiralištu ispred željezničkog kolodvora, u večernjim satima, ostali smo posljednji. Sanja je otišla svojim putem, a moj muž, kći i ja sjeli smo u auto i krenuli kući. Već na početku Radićeve jedan policijski auto je krenuo ispred nas, a jedan iza nas. Skrenuli smo u Vukovarsku, sve vrijeme su bili uz nas. Auto ispred je na križanju s Trpimirovom skrenuo desno, valjda misleći da ćemo tim putem kući, a auto iza i dalje nas je pratio. Da, bilo me je strah jer mi je iza sjedilo dijete koje je takve stvari gledalo samo u filmovima. Bojala sam se doći do zgrade, na mračno parkiralište i predložila mužu da odem u Konzum, na Jugu 2 gdje živimo. Policijski auto je za nama ušao i na parkiralište, a kada smo se parkirali, samo je produžio. Došli smo kući, iako pod snažnim dojmom, shvatila sam da ne smijemo odustati i da si neću dopustiti da me zastraše", priča Maja dodajući da poslije nije bilo nikakvih prijetnji ni zastrašivanja.

Unatoč svemu osječke aktivistice svjesne su da s policijom zbog javnih interesa moraju surađivati te stoga pozivaju vodstvo osječke policije na razgovor, na kavu. "To nam je jedan od ciljeva. Želimo da otvoreno razgovaraju s građankama i građanima. Predlažem im svima da prouče povijest trgova, jer su neki od njih služili za sudjelovanje građana u politici", poručuje Sanja zamjerajući čelnicima lokalne samouprave što se nisu oglasili, izrazili sućut i stali uza sve one sugrađanke i sugrađane koji su se okupljali na mjestima nedaleko od njihovih ureda. Ono što im posebno smeta i što je za njih kao građanke Osijeka neprihvatljivo jest činjenica da se o ubojstvu mlade sugrađanke nisu oglasili nositelji vlasti lokalne uprave i samouprave koji se, unatoč upućenim pozivima, do sada nisu odazvali ni na jedno mirno okupljanje. "Na direktne akcije ih nismo zvali, to je nenasilno aktivističko djelovanje, na to svatko od nas mora odlučiti sam doći. Meni se čini da su svi, i načelnik Bece, i tadašnji župan, i tadašnji i sadašnji gradonačelnik, zaključili da će se naša volja ispuhati ako nas dovoljno dugo ignoriraju. No malo su se zeznuli", poručuje Sanja.

Od traganja za istinom i krivcima koji su pokušali zataškati ne namjeravaju odustati, a sve Osječanke i Osječane pozivaju već 24. veljače na “kavu za ženska prava” koju će s početkom u 10.30 organizirati na Trgu Lavoslava Ružičke, na parkiralištu ispred željezničkog kolodvora. Tako će, kažu, biti svake subote nakon 20. u mjesecu jer su to dužne učiniti za Mihaelinu obitelj i prijatelje, ali i za sve majke, sestre, bake koje se mogu naći u sličnoj poziciji.

Tomislav Prusina
MORAMO BITI GLAS I VAPAJ OBITELJI
Mihaelini roditelji i sestra došli su na prvi prosvjed koji građanska inicijativa organizirali na osječkom Trgu slobode. Maja se prisjeća da je susret s Mihaelinom majkom za nju bio vrlo emotivan. “Mi se do tada, iako živimo blizu, nikada prije nismo srele niti upoznale. U razgovoru koji je zapravo bio njezin krik i vapaj shvatila sam da mi moramo biti njihov glas, da moramo tražiti pravdu za njihovu Mihaelu, ali i sve žene koje trpe bilo koji oblik nasilja. Neko se vrijeme nismo čule, ali sam zamolila majku, kao i Mihaelinu kumu, da u bilo kojem trenutku, osjete li da radimo nešto pogrešno ili nešto što im se ne sviđa, reagiraju, da nam kažu. Koliko znam, oni su dobili jako malo pojašnjenja i prepušteni su sami sebi”, kazala je Maja Celing Celić.  

Sanja Kastratović

Osobno sam feministica, trenerica pasa i stilistkinja za pse. Imam dvije kćeri i ovo radim za njih i za sve druge kćeri na svijetu. Prije nisam sudjelovala u ovakvim aktivističkim akcijama, osim u tinejdžerskim godinama, kad smo to činili iz čistog bunta, jer se buniti mora. Sudjelovala sam u radu nevladina sektora o pitanju ljudskih prava i zaštite životinja, ali ne na ovako aktivistički način.

Maja

Celing Celić

Kada je riječ o aktivizmu, moji počeci sežu također u tinejdžersko doba, no bio je to ekološki aktivizam. Kada god sam mogla, bila sam podrška u akcijama za borbu protiv bilo kojeg oblika nasilja. Majka sam jedne kćeri, supruga, novinarka, u slobodno vrijeme se bavim vrtlarstvom. I da, feministica sam i iznimno mi je važno što imam podršku svoje kćerke, koja je svjesna koliko je važno ovo što radimo.

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TURISTIČKA SEZONA NEĆE USPJETI BEZ UVOZA RADNE SNAGE

Jadranu je potrebno čak 70 tisuća sezonaca, stižu i radnici iz Meksika

2

FENTANIL ZABRINJAVA EUROPU

Sve veći strah od širenja
i posljedica zombi-droge

3

NA TOJ ĆE DUŽNOSTI ZAMIJENITI ADMIRALA ROBERTA HRANJA

Kundid na čelu Glavnog stožera