Magazin
PRIČA O MLJETU: OTOK UDALJEN OD SUKOBA I ZABLUDA

Oaza za otrježnjenje od svjetovnih želja
Objavljeno 20. siječnja, 2024.
U domu Kalipse: Mljet je poseban i po tome što jedini među najjužnijim dalmatinskim otocima ima pećinu...

Dragi moj, zbog tišine sam se vratila. Trideset godina u Dubrovniku sam radila. Sin mi naviga i sada samujem. Kada čovjek ostari, tako je najbolje, što manje imam, bogatija sam. Sretnija. Vidiš kako je sunčano vani. Predivno. Zrak. Vadim malo krumpira da imam za Božić. Tu nas je u Maranovićima nekoliko, većinom smo umirovljenici. Imamo i jedno dijete u selu. Cura ide u školu u Babino Polje, a to ti je točno na pola otoka - ispričala nam je, ozarena suncem, morem i svom ljepotom Mljeta, gospođa Marija.



Inače, jedino dijete Maranovića, jednog od najstarijih naselja na otoku, svaki dan putuje u trinaest kilometra udaljenu Osnovnu školu Mljet u Babinu Polju. Školu pohađa ukupno 60 učenika, od kojih je njih deset raspoređeno u područnu školu u Goveđarima. Babino Polje središnje je otočno mjesto, u kojemu je u vrijeme Dubrovačke Republike stanovao mljetski knez i zasjedala otočna univerzija, čemu svjedoče knežev dvor i Mljetski statut. Tu je podno, brda Velikog i Malog grada, otok najširi te ima najviše plodnih polja, udolina i pašnjaka, stoga je i najveća župa na otoku, a čine je još Sobra, Blato, Kozarica i Ropa.

ODISEJEVA ŠPILJA


Ispod sela je prostrano i plodno Babino polje, a na mjestu gdje se ono strmo obrušava u more priroda je izdubila atraktivnu Jamu, koju turisti zovu Odisejeva špilja. Prema Homeru, helenskom se junaku Odiseju pri povratku kući nakon dugogodišnjeg lutanja morima dogodio brodolom i more ga je izbacilo na začarani otok Ogigiju, gdje ga je dočekala nimfa Kalipsa, kći Atlantova. Lijepa Kalipsa vezala je uza se Odiseja tako što ga je uvjerila da će ga učiniti mladim i besmrtnim ako je uzme za ženu. Iz njihove veze rodili su se sinovi blizanci, Nausinoj i Nausitoj. Priču o Mljetu kao Kalipsinu otoku Ogigiji krajem tridesetih je godina prošlog stoljeća stvorio maštoviti amaterski dubrovački povjesničar Aristid Vučetić. Prema njemu, Mljet jedini među najjužnijim dalmatinskim otocima ima - pećinu, koja po svojim prirodnim obilježjima odgovara boravištu nimfe Kalipse. S tim da ova koju zovu Odisejevom nije ta špilja, nego je to ona koja se nalazi na suprotnoj strani otoka, kod mjesta Okuklja, i zove se Galičnjak. "Mnoga mjesta na Mljetu i mnoge oznake nose naziv babe, i najveće mjesto na sredini Mljeta zove se Babino Polje... Sadašnji nazivi babe mogli su nastati stoga što je nimfa Kalipso na otoku doživjela duboku starost i što su stanovnici Mljeta njezin posjed nazivali - babinim. Do danas među žiteljima Mljeta postoji legenda po kojoj je u pradavna vremena vlasnica cijelog otoka bila nekakva baba koja je živjela kao kraljica, a to je ta famozna Kalipsa..." tim je riječima maštu u stvarnost pretakao Vučetić, pišući dalje: "Na pučini prema jugu, koju otočani nazivaju Pelag (grčki Pelagos), smješten je pusti otočić, hrid/stijena Ogiran, koji je po svom imenu jedini ostatak Homerove Ogigije. U poznatim indoeuropskim jezicima riječ Ogiran nema nikakvog značenja, pa bi bilo logično zaključiti da potječe od zaboravljenog i vremenom iskrivljenog originalnog naziva otoka Mljeta - Ogigija."

ZIMSKA SAMOODRŽIVOST


Kako god bilo, Jama ispod Babina polja puno je atraktivnija od špilje Galičnjak, pa je zato pretočena u turističku priču i usput u nezaobilaznu kupačku i skakačku destinaciju otoka. U blizini valja obići mjesto Blato, koje je zbog odličnog položaja prije bilo veliko naselje s vlastitom osnovnom školom. Danas rijetka djeca odatle idu u područnu osnovnu školu u Goveđarima, starom naselju u sklopu NP-a Mljet. Osnutak naselja dokumentirali su redovnici mljetskog samostana sv. Marije u 17. stoljeću, koji su se tu akomodirali na ostatke ilirske naseobine Polača.

Zbog sigurnog veza u Polači se od pamtivijeka preko zime zaklanjaju teretni brodovi, a ljeti je zaljev pun jahti, jedrenjaka i barki. One daju živost i posao malobrojnim ljudima, ali i proizvode mnogobrojne negativne eksternalije poput buke i smeća, o čemu nam je više ispričao gospodin Medan iz Komunalnog Mljet: "Teško je učinkovito kontrolirati nautičare. To mogu samo rendžeri nacionalnog parka. Luke nautičkog turizma moraju po zakonu imati tankove za prihvat crnih voda. Najveća koncentracija plovila je upravo u nacionalnom parku. Lučka uprava Dubrovnik u Pomeni ima jednog zaposlenog. Imamo i trabakule koje dolaze s turistima i prave velike količine otpada, a događa se da neozbiljni nautičari vežu kamen za smeće i bace ga u more. Jednom godišnje posjete nas ronioci, s kojima čistimo podmorje do deset metara dubine. Međutim, jugo nam uvijek iznova donosi albansko i crnogorsko smeće, pa se nekima naš trud čini uzaludnim. Sustav nam funkcionira tako da idemo s dva kamiona, na južni i sjeverni dio Mljeta, pa u pretovarnu stanicu. Kada napunimo i razvrstamo otpad, kontejnere vozimo na odlagališta u Splitu i Dubrovniku. Zimi smo samoodrživi, no ljeti kupimo svaki dan dva kamiona otpada. Imamo goleme troškove goriva i amortizacije. Prelazimo 150 km dnevno. Četiri godine s privatnim partnerom preuzimamo sve vrste otpadnih ulja, kojega je sve više. Nemamo odlagalište otpada, što je dobro za otok. Čekamo da se otvori centar za gospodarenje otpadom, pa se nećemo toliko navozavati. Mislim da su spalionice otpada jedino učinkovito rješenje, pogotovo za turizmu orijentirane države poput Hrvatske. Nedostaju nam zaposlenici, jer se, uz gospodarenje otpadom, brinemo i o devet otočnih groblja, o signalizaciji, rasvjeti, javnim površinama i plažama. Bez subvencija ne bi išlo. Što se tiče pitke vode, imamo desalonizatore na jugu otoka, a sjever je povezan s Neretvom."

Za one koji ne znaju, sjeverni je dio Mljeta razvijeniji od južnog dijela, što se pripisuje boljem geografskom položaju, širini polja i povoljnijoj klimi. To su nakon Ilira i Helena prepoznali lokrumski benediktinci, utemeljivši na otoku Sveta Marija, na južnom dijelu mljetskog Velikog jezera, samostan s crkvom sv. Marije. Počevši s 1177. objekt se širo i dograđivao, a redovnici su strogo ustrojili samostan prema Pravilu sv. Benedikta, brinući se o otoku i prirodi na slavu Boga. Godine 1345. benediktinci se odriču vlasti na dijelu otoka, te Mljet dobiva Statut i Univerziju (općinu) u Babinu Polju. Formalno je bio pripojen Dubrovačkoj Republici 1410., a sa širenjem dubrovačkog kulta u 16. stoljeću na trijem je bio postavljen grb Gundulića. Samostan je nastavio s radom sve do 1809., kada ga je Napoleonova uprava skršila. Od tada se vlasnici otoka mijenjaju, samostanskom imovinom upravljala je država, a duhovnost je sustavno zanemarivana. Godine 1960. objekt je preuređen u hotel, koji je u njemu ostao sve do 1991. Krajem devedesetih ruševina je vraćena Dubrovačkoj biskupiji, koja ju obnavlja. Nasuprot samostanu na Velikom jezeru, "na samom izvoru ljepote otoka Mljeta", smjestilo se selo Babine Kuće. A nekoliko kilometra južno, na izlazu iz Velikog jezera prema kanalu, nalaze se predivne Soline. Osnovane su 1825. naseljavanjem obitelji Sršen. Razgovarajući s Ivom Sršenom iz Nacionalnog parka doznali smo da se sustavno radi i ulaže u infrastrukturu s ciljem dovođenja parka do vrhunske razine u smislu turizma, zaštite prirode i uključivanja lokalnog stanovništva kao prioriteta. "Mi smo u sklopu investicija u infrastrukturu investirali u razne staze, solarnu energiju za brodove, vlakiće i ture koje imamo u parku. Opće je prihvaćena Hibridna posjetiteljska staza u NP-u Mljet jer objedinjuje vidikovce i ture vlakićem i brodovima na solarni pogon koji voze jezerima. Sada se sve može vidjeti i iskoristiti, i to je prepoznato kao vrhunski proizvod", ispričao nam je Sršen.

BROJNE STAZE I ŠUME


Podsjetimo, Hibridna posjetiteljska staza počinje atraktivnim pješačkim putem kod ulaza Vrbovica, lociranom u blizini Velikog jezera. Usmjerena putokazima, vodi laganim usponom kroz zelenilo prema brdu i vidikovcu Montokuc, koji se nalazi u sredini nacionalnog parka na 253 m nadmorske visine i čiji stjenoviti vrhunac krasi paviljon izgrađen od prirodnih materijala. Vrh pruža spektakularan pogled na otvoreno more, a za lijepa vremena i na otoke Korčulu i Lastovo, poluotok Pelješac, kao i na Mljet, prekriven gustom šumom alepskog bora i hrasta crnike, s prizorima Solinskog kanala, Velikog i Malog jezera te otoka Sv. Marije. Važno je napomenuti i kako zbog iznimne vidljivosti vidikovac Montokuc služi i kao protupožarna promatračnica. Nakon vrhunskih pogleda pješačka staza nastavlja silazak po južnim padinama prema Velikom jezeru. Nastavlja se Šetnicom Branimira Gušića uz obalu Velikog jezera u sjeni borova. Za ambicioznije izletnike postoji Mljetska planinarska obilaznica, u duljini od 43 km, koja ima deset kontrolnih točaka. Počinje na sjevernom dijelu otoka u Pomeni i preko najvišeg vrha Veliki Grad završava u Sobri, u kojoj se nalazi trajektna luka. Postoji i prirodan nastavak obilaznice, koji obuhvaća južni dio otoka. Na putu ima brojnih prirodnih i povijesnih znamenitosti, hlada šuma i tri pješčane plaže. Najpoznatije su sestrinske Velika i Mala Saplunara te obližnja i najveća otočna plaža Blace (Limuni), koja izgledom podsjeća na lagunu. Tu je, prema predaji nekih zanesenjaka, brodolom doživio apostol sveti Pavao. Čovjek koji je od progonitelja kršćana u samo nekoliko godina postao obraćenik, apostol, misionar, mučenik i naposljetku svetac.

Sveti Pavao se danas štuje kao zaštitnik novinara, pisaca, glasnogovornika, biskupa, misionara, zaštitnik od zmijskog otrova, zaštitnik je grada Rima i Malte, ali ne i Mljeta, koji štiti nekoliko drugih svetaca, uključujući sv. Ivana i sv. Nikolu. Kako god okrenemo, Mljet je u ovom hiperkonzumerističkom vremenu ostao prostor za otrježnjenje od svjetovnog onih koji razvijaju želju za boravkom na osami. Otok za one rijetke sretnike koji šeću mirnim i tihim mjestima, daleko od sukoba i zabluda.

Dario Majetić
Važna uloga volontera
Nacionalni park Mljet svake veljače ima volonterske programe. Volontirati se može u programima Graditelj planinarskih putova, Čistač mljetskih uvala, Istraživač mišljenja, Foto amater, Restaurator suhozida - čuvar prošlosti i Njegovatelj tradicijskog bilja. Svake godine u NP-u Mljet volontira dvjestotinjak ljudi. Oni prikupe više od 15 tona doplutalog otpada, očiste više kilometara planinarskih staza, uređuju maslinike, grade suhozide, fotografiraju prirodu i rade na općem očuvanju Mljeta. Smještaj, prehrana i prijevoz su za sve volontere osigurani i besplatni. Volonteri su smješteni u zgradi Kulijer, u vlasništvu Parka. Na raspolaganju je sedam soba s krevetima na kat, toaletom, tuševima, kuhinjom, dnevnim boravkom. Zgrada je udaljena 2 km od naselja Pomene, u kojem je jedini hotel na otoku, “Odisej”, nekoliko restorana i dvije trgovine, koje su otvorene tijekom ljetnog razdoblja. (D.Ma.)

Čarobne mljetske šume
Mljetske šume uglavnom tvori alepski bor, te su među najljepšim i najočuvanijim šumama tog tipa na Sredozemlju. Posljednji katastrofalni požar koji je potpuno devastirao ovaj otok dogodio se 1917., kad je većina muškaraca bila u Prvom svjetskom ratu. U tom vremenu nastala je šuma koju vidimo i danas, ali ona polako završava svoj životni vijek, stvarajući goleme količine zapaljivog materijala. “Nije da nemamo požara, otprilike ih je kao i na drugim dijelovima obale. Naime, 95 % nacionalnog parka prekriveno je gustom borovom šumom, koja je izrazito opasna jer je pogodna za širenje požara. Računamo da imamo oko pola sata vremena za reakciju, dok se požar ne razbukta. Učinkovitost pripisujem prevenciji i organizaciji vatrogastva u Parku i na otoku. Kod nas većina zaposlenika Nacionalnog parka ima potvrdu za vatrogasca, duže svoju vatrogasnu opremu i prema protupožarnoj procjeni na zborno mjesto dolaze za 15 minuta”, ispričao nam je Ivo Sršen iz Nacionalnog parka Mljet. (D.Ma.)

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana