Osijek
MAJA BOŽIČANIN MAXYAMA & TOMISLAV ŠILOVINAC - PRIJATELJI / KREATIVCI / SURADNICI

Zajedno rasplamsali vatru kreativnosti i skuhali mnoge nevjerojatne projekte
Objavljeno 2. prosinca, 2023.
Iako oboje rade i druge poslove, u stiliziranju hrane i njezinom ambijentalnom snimanju pravi su velemajstori

Ne znam jesam li ikada srela Maju Božičanin (52) a da se nije žurila, uvijek je u petoj brzini. Kako i ne bi bila kada godinama usporedno vozi dvije karijere, a u svakoj daje pun gas. Ravno sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta zaposlila se prije 26 godina u tvrtki Europapier Adria, gdje je voditelj prodaje za Slavoniju i Baranju, a svoj je alterego maXYama stvorila 2008. godine pokrenuvši istoimeni blog, iz kojeg će se godinama poslije iznjedriti i njezin obrt.



Estetika i hrana



“Podrijetlom sam Orahovčanka, no smijem reći da sam Osječanka jer od 1997. živim i radim ovdje. Ipak, imam veliki respekt prema Esekerima, toj mojoj dragoj osječkoj obitelji, koja je iz godine u godinu sve veća, tako da prepuštam vama, rođenim Osječanima, da odlučite jesam li kvalificirana", kaže Maja, koja se s ljubavlju sjeća svog djetinjstva, škole, privatnih sati glazbe, rukometa i folklora... Roditelji su joj, kaže, svestrani ljudi, ali nikada nisu bili ambiciozni u smislu odlaska u veću sredinu. Ona je, pak, vrlo rano odlučila da njezini talenti i interesi, kao i sav dragocjeni prtljag stečen idiličnim odrastanjem u malom gradu, neće ostati samo mrtvi kapitali. Reterilala je samo jednom, odbivši ponudu za posao u Zagrebu. To ne iznenađuje, baš je tada, nakon godina po domovima i podstanarskim stanovima, stekla vlastiti krov nad glavom, u Retfali. I ostala je do danas. Osječanka je!



“Budući da se nisam udala i nisam se ostvarila kao majka, pojavio mi se višak slobodnog vremena. Kako ga ne bih trošila na lošu energiju, poželjela sam raditi nešto vezano uz estetiku, jer kad, recimo, putujem, prvo obiđem galerije i muzeje, obožavam umjetnost i lijepe stvari. Budući da su i moje drage nećakinje jako kreativne (Tena je povjesničarka umjetnosti, Tila je pred doktoratom, diplomirala je molekularnu biologiju, nap. a.), podržale su me i napravile mi blog. Počela sam pisati o hrani, primjerice o gljivama koje sam nalazila na obroncima Papuka, a usput sam pratila druge kreativce po društvenim mrežama vezano uz prirodu, hranu, fine dinning, foodstyling, kuhanje na vatri... Osim toga, zbilja volim kuhati, jer kad dođeš u neke godine, više ti nije svejedno što jedeš i piješ, kako je to servirano, jednostavno, razviješ bolji ukus, određeni rafirman", smatra Maja. Osim toga, uz svoju je baku Katu u djetinjstvu dobila dragocjenu poduku o domaćoj slavonskoj kuhinji, naučila je sve zvonke starinske izraze o "kuvanju" i nagrabila si proustovske nostalgije dovoljno za dva života. "Shvatila sam da se hranom mogu estetski izražavati, stiliziranjem tog seta i fotografija, gdje hrana, piće, začini, stolnjaci, ubrusi, posuđe, svijeće, cvijeće, otvoreni prostor... postaju sredstva moje unikatne ekspresije. Svoje sam prve tajne ručkove u šumi (na obiteljskom imanju Kokočak), inspirirane Vivaldijevim remek-djelom Četiri godišnja doba, organizirala 2017. godine. No nakon što mi se mama teško razboljela, a ona mi je bila od velike pomoći u pripremi, kao i cijela moja obitelj, okrenula sam se nekim drugim izazovima. Preko svojih sam skrivenih ručkova upoznala proizvođače hrane i pića, koje sam i međusobno umrežila, a sama sam uz njihovu pomoć uspjela zadovoljiti svoje najvažnije kriterije: sezonsko i lokalno", otkriva Maja, te nastavlja: "Tako da sam počela raditi za lokalne proizvođače, najčešće sadržaje za njihove društvene mreže. Ljudi nisu željeli da to radim gratis ili za šunke i vino, pa sam otvorila svoj paušalni obrt."

I oko i duša



U Osijeku je stekla, kako kaže pjesma, "druga do groba", fotografa Tomislava Šilovinca, s kojim će udružiti kreativne snage i postat će braća, prijatelji i kolege. Naletio je jednom u Majin ured u potrazi za kuvertama. Dva-tri dana poslije Europapier je slavio 20 godina osječke poslovnice i Maja ga je pozvala da snimi nekoliko fotografija s domjenka. "Ostalo je povijest", kažu uglas, smijući se, Maja i Šiki, kako ga svi zovu odmilja, pa i mi u Glasovoj redakciji, jer smo bezbroj puta objavili njegove izvrsne fotografije. Štoviše, kasnih 90-ih kratko je radio na Glasovu prijelomu, no ipak se odlučio za drugu karijeru.



“Rodio sam se u Osijeku 1977. godine i završio u rodnom gradu Trgovačku školu, valjda me tata time zarazio jer je radio u nekoliko knjižara. Pjevao sam u Lipi. Stekao sam VŠS na Ekonomiji (smjer Trgovina), a dok sam razmišljao hoću li dalje, kupio sam prvi kompjutor i počeo ‘čačkati‘, prvo s grafičkim programima i dizajnom. Sretna je slučajnost što je zagrebački fakultet otvorio izvanredni studij grafičkog dizajna u Osijeku u trajanju od dvije i pol godine, koji sam upisao i završio. Prije faksa kupio sam prvi digitalni fotoaparat. Do tada se uopće nisam bavio fotografijom, no s vremenom mi se fotografiranje sve više sviđalo i pomislio sam da imam i oko i dušu za to. Fotografirao sam sve više, otvorio svoj obrt i snimao vjenčanja, a zarada od toga omogućila mi je da kupim ozbiljnu opremu. Radim već 13 godina, bavim se fotografijom, grafičkom pripremom, grafičkim dizajnom... Uz Maju sam se počeo razvijati i u tzv. shutingu hrane. Volim fotografirati sve, u svemu vidim ljepotu na svoj način. Nastojim neprekidno učiti i usavršavati se, opravdati povjerenje ljudi s kojima godinama radim, naročito kada su u pitanju umjetnički projekti ili projekti udruga. Iako često nemam financijske koristi, opet radim s užitkom, iz prijateljstva, a za novac odradim druge poslove. Imam posla koliko želim raditi. Moja mi je životna partnerica Sanja Andraković podrška u svemu", ne skriva fascinaciju svojim životnim pozivom Tomislav. "Ta njegova kompleksna kreativnost pokreće, njegova estetika iskače, od njega učim i dobro je da je tu, uz mene", zahvalna je Maja, koja Tomislavovu Sanju zove Snajka. Sanja je iz Semeljaca, pa su i njezino selo i mamu Ankicu uspješno ubacili u neke svoje projekte.

“Hitno moramo naći skladište za sve to posuđe, servise, čaše, bokale, čajnike, pribor za jelo, stolnjake, ubruse, svijeće, šerpe, komade namještaja, ne znam više gdje mi je što, stan mi je preplavljen. Moja je sestra Sanja u našem proširenom timu zadužena za nabavljanje vintage posuđa, ona prati aukcije, specijalizirane dućane, stranice... Nema čega nemamo", kroz smijeh nabraja Maja.

Iskustvo i dobra reputacija ovom marljivom dvojcu donose sve više posla i sve je raznovrsniji. U vrijeme našeg razgovora dobili su dvije izvrsne poslovne ponude. "Počeli smo raditi i u drugim formatima. Naš je kolega Josip Grizbaher videograf, tako da u suradnji s njim radimo i videorecepte, reelse, videospotove (posljednje što su zajedno radili bilo je snimanje spota za bend Fluentes, nap. a.). Organizirali smo i jedno vjenčanje, mladenci su ga ocijenili savršenim", otkriva Tomislav.

Perfekcionisti ne lažiraju


Snimanje jednog seta s hranom traje satima, dok Maja sve osmisli, skuha i stilizira, a onda i dok Tomislav sve snimi. Potom ga čekaju sati obrade fotografija. "Oboje smo perfekcionisti", tvrdi Tomislav. "Ništa nam nije palo s Marsa! I nas dvoje ništa ne lažiramo na fotografijama, kuham pravu ukusnu hranu, a poslije ju pakiram i dijelim prijateljima", otkriva Maja, koja je uvjerena da je fina hrana fotogeničnija.

Ipak, oboje se slaže da im je iskustvo donijelo određenu rutinu i sigurnost. Posljednji set, nazvan Purple Something, ambijantiran u polje, snimili su najbrže do sada iako je bio pun fantastičnih detalja. "Sve je to u mojoj glavi. Jedino kad sam radila ručkove u šumi, svojim sam pomoćnicama dala zadatke i uvijek sam ja složila prvi tanjur, kako to rade i chefovi. Kod ambijentalnih snimanja sada izabirem jela koja stajanjem neće promijeniti boju i konzistenciju, a jako pazimo i na prirodno svjetlo. Dekoracijom se cijeli set uistinu podiže, no da bismo skupili svu tu rekvizitu, nekada prođemo stotine kilometara dok sve nabavimo", kaže Maja.

U trendu je, otkriva nam iskusni dvojac, rustikalna hrana, da je sve stilizirano kao pomalo neuredno, da je posuđe staro, a prostor pljesniv... "Zato smo se i odlučili ovaj set za Glasov svečarski prilog snimiti u takvom ambijentu. Fini porculan i escajg donijeli smo u haustor kuće iz 19. stoljeća, to je baš naša furka", oduševljena je Maja. Od Tomislava je, kaže, kroz godine njihove suradnje naučila puno o fotografiji i rasvjeti, koja zna biti presudna za krajnji rezultat. Tomislav je od Maje, naglašava, naučio mnogo o hrani i njezinoj fotogeničnosti. Zajedno su rasplamsali vatru kreativnosti i skuhali niz nevjerojatnih projekata. "Neprekidno rastemo i nikad se ne ponavljamo", zadovoljan je Tomislav. Apetit za nove avanture ne gube, dapače! Rastu im zazubice na ideju o novom zajedničkom projektu - knjizi. Glavni bi sastojak bila njihova kreativnost, a začini vrhunski dizajn, papir i tisak. Estetika života by maXYama i Šiki!

Ivana Rab Guljaš

POVIJEST U SADAŠNJOSTI

Čajanka u kući “oca fajferice”

Čajanku za Dan grada Osijeka maXYama je ambijentirala u jednu od najslikovitijih osječkih historicističkih uglovnica, sagrađenu na uglu Kapucinske i Radićeve ulice 1890. godine, u stilu zrelog historicizma, prema nacrtima koje su potpisali arhitekti Materna i Despot.


“Vlasnik kuće bio je osječki veleposjednik Leopold Carl Pfeiffer, rođen 1834. u mađarskom gradu Sopronu, a umro u Osijeku 1913., gdje je i pokopan u rimokatoličkoj kapelici na Donjogradskom groblju. Kao vlasnik kuće Leopold Carl Pfeiffer naveden je i u popisu kućevlasnika prilikom obnove katastra na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, s naznakom da je riječ o dvjema kućama s dvorištima i popratnim gospodarskim zgradama. Njegovo je vlasništvo nad objema ovim kućama potvrđeno i 1911., kada se navodi da se kuće nalaze u Chavrakovoj ulici, a ne više u Kapucinskoj. Iz popisa je vidljivo da su obje kuće jednokatnice, te da jedna ima jedanaest soba, dvije kupaonice, dvije kuhinje i šest nusprostorija, dok druga kuća ima devet soba, jednu kupaonicu, jednu pisarnu, jednu kuhinju, jednu štalu i četiri nusprostorije.

Leopold Carl Pfeiffer bio je istaknuti osječki veleposjednik koji je 1909. postao plemić dobivši titulu baruna s pridjevkom Orlovnjački. Pridjevak barunskog naslova Pfeifferu proizlazi od naziva pustare Orlovnjak u okolici Osijeka koju je kupio od nasljednika baruna Ivana Kapistrana Adamovića. Na ovoj je pustari Pfeiffer intenzivirao ratarsku i stočarsku proizvodnju uvođenjem mreže kanala i navodnjavanjem te gradnjom industrijskih pogona od ciglane preko mlina do tvornice dugmadi i češljeva.

Leopold Carl Pfeiffer zaslužan je i za nastanak svinjske pasmine, fajferice, koja je 1873. godine na Svjetskoj izložbi u Beču dobila zlatnu medalju za kvalitetu. Ta crna slavonska svinja, krmača i nerast, poslužila je i kao model mladom hrvatskom kiparu Robertu Frangešu Mihanoviću koji je, među ostalim, za skulpturu fajferice, izvedenu u gipsu 1899. godine, dobio zlatnu medalju na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. godine", u svojem Grguru Vremeplovcu piše povjesničar umjetnosti Grgur Marko Ivanković.

Igrom slučaja Maja Božičan izabrala je tu historicističku kuću za snimanje svoje čajanke. U svjetlu činjenice da surađuje s farmom Sin ravnice, koja, pogađate, uzgaja baš fajferice, mi bismo to nazvali sretnim usudom koji pokazuje isprepletenost povijesti i sadašnjosti, tradicije i suvremenosti. Osijek je u toj priči jedan od junaka. Uzajamnost na djelu!



(Zahvaljujemo suvlasnicima zgrade na ustupanju prostora za snimanje.)

POŠTAUBANA UZAJAMNOST

Rođendanski kuglof

 

Lani je, Osijeku za njegov dan, Osječanka Mirta Ivanković ispekla gracilnu tortu prema receptu iz privatne kuharice Thesse Weissmann, supruge Hermana Weissmanna, koja ga je svojedobno zapisala pod nazivom Esseger-Torte. Ove godine Maja Božičanin maXYama predlaže Osječki kuglof za čajanku kakve je, primjerice, u kući na današnjoj Europskoj aveniji 24 priređivala Matilda Gillming Hengl. Maja je svoj elegantni kolač poslužila u susjedstvu, u kući "oca fajferice", posipavši štaub-šećerom uzajamnost koju slavimo ovim prilogom za Dan grada Osijeka.



Sastojci:

4 jaja

170 g šećera

1 vanilin-šećer

korica naranče

250 ml tekućeg jogurta

300 g mekog brašna

1 prašak za pecivo

130 ml ulja

3-4 žlice kakao praha



Priprema:


Zagrijte pećnicu na 170-180 ºC. Namažite kalup za kuglof s malo masti, blago pobrašnite. Izmutite pjenasto jaja sa šećerom i vanilin-šećerom te narančinom koricom. Neka se masa udvostruči. Postupno dodajte i ostale sastojke uz neprekidno miksanje. Podijelite smjesu na dva dijela pa u jedan umiješajte kakao. Ulijte obje smjese izmjenično u kalup, te pecite 45 - 50 minuta. Ukrasite prije posluživanja s malo šećera u prahu.

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

INVALIDU IZGORIO STAN, POMAŽU MU SUGRAĐANI

U pomoć Heleru priskočili su poduzetnici i kohortaši

2

ZANIMLJIVA NAGRADA NA JEDNOM OD OSJEČKIH KVIZOVA

Hipokrasni kirurzi putuju u Sarajevo

3

UDRUŽENJE STANARA GRADA OSIJEKA BIRA NOVO RUKOVODSTVO

Izjasnite se o stanovanju u zgradama