Magazin
DOC. DR. SC. NENAD VERTOVŠEK, SURADNIK POSLOVNOG VELEUČILIŠTA ZAGREB

Prečesto zaboravljamo da su dezinformacije uvijek u korist tuđih interesa
Objavljeno 4. studenog, 2023.

Sada smo u tzv. oksimoronskom razdoblju, kako sam svojedobno u knjizi Drveno željezo medija analizirao i ocrtao masmedije. To postaje globalni trend u sve više područja, okušan u koronapandemiji, uzrocima i posljedicama rata u Ukrajini, a sada i kroz sve što se događa u Gazi - kaže doc. dr. sc. Nenad Vertovšek, stalni vanjski suradnik Poslovnog veleučilišta u Zagrebu, predavač kolegija Medijska komunikacija, Medijska kultura, Poslovna i komunikacijska etika i Izazovi umjetne inteligencije, te dodaje:



- Ono što se događa nije samo rat kao takav već njegovo iskrivljavanje, pretvaranje u opravdanu "neutralizaciju" drugih, posebno kroz stradavnje i žrtve civila, žene i djece. To je najplodnije tlo za dezinformacije, izvrtanje stvarnosti… kao da se ratno ubijanje svodi na nogometnu utakmicu, sraz Barcelone i Reala, a mi samo čekamo da netko da gol ili pobijedi "naša momčad", jer se onda i sami možemo osjećati kao navijači - pobjednički. Stari Rimljani bi nam zavidjeli.

Ratovanje postaje "svetinja" ili, kako to reče sažeto René Guénon: "Ne postoji sveti rat, samo sveti mir." Početkom prošlog stoljeća postojeća ministarstva rata preko noći su postala ministarstva obrane, a uvijek aktualni George Orwell bolje je to rekao u romanu 1984.: "Rat je (najbolji) mir, a mir je (najbolji) rat", ili "istina je laž, a laž je istina".

SKLONOST OPSJENAMA


U 20. stoljeću medijski aspekt informacije, dezinformacije i propagande do savršenstva je u djelo provodio zloglasni Joseph Goebbels, no bilo je i drugih, prije njega i poslije njega... Vaš komentar?

- Goebels je kazao ‘laž treba ponavljati što više puta, pa će postati istina…‘, to smo zapamtili, ali odavno uglavnom prestali primjećivati Goebbelse i Goebbelsiće koji nam to ponavljaju u praktički svim sferama, aferama i društvenim krizama. Uz laž i lažiranje uvijek je, simbiotički, vezana i veća ili manja prijevara, što najbolje pokazuje dio portala i tiska. Zaborav osnovnih standarda izvještavanja i komunikacije, odnosno prijenosa onog što se doista događa na lokalnoj, regionalnoj ili globalnoj razini, usko je vezano uz način na koji plasiramo ili koristimo činjenice kroz informacije. One su in-form, znači uobličavanje djelića stvarnosti u određene forme vijesti, izvještaja i komentara koji toj stvarnosti ne odgovaraju. Dezinformacija tako postaje legalna ili "normalna" istina, ali koja u post-truth društvu jednostavno nije više važna! Bezvremen i aktualan, uvijek humanist, Mark Twain u svojim satiričnim kritikama napominje kako je "lako prevariti čovjeka, a teško ga uvjeriti da je prevaren".

U čemu je zapravo "fatalna privlačnost" dezinformacije (lažnih vijesti, alternativnih istina, pa i teorija urota...)? Što je zajedničko svim štetnim sadržajima koji kreiraju informacijski poremećaj u kojemu je građanima teško razlikovati vjerodostojnu informaciju od obmanjujuće ili lažne?

- Slijedeći Twaina, bilo bi najjednostavnije reći kako je fatalna privlačnost u ljudskoj gluposti i sklonosti da širimo, ako treba i koliko treba, svoju "zonu komfora" na štetu drugih ljudi, pa i samih sebe. Kada mislimo i uvjeravamo sebe i druge kako je ovo najljepši od svih svjetova, gradova, regija, država. Kao fraza to je nzgled lijepo, ali najčešće dolazi onda kada ljudski ego - pojedinačno ili grupno - ne želi upoznati i razumjeti ništa drugo, iz bojazni prema promjeni ili prividno ugroženog statusa, kada pretjerujemo o svojem, ponižavajući drugo i druge. Skloni da stvarnost ili naše okruženje "zaštitimo" frazama, dezinformacijama i/ili iluzijama.

Ipak, u temelju nismo skloni senzacionalizmu, kontroverzijama, pravljenju nasilnika žrtvom i diskreditiranjem ranjivih skupina, navijanju da opravdamo zločine i ubijanje civila. Sklonost je samo toliko koliko smo, opet individualno ili masovno, podložni utjecajima i podmetanju lažima ili zataškavanjem istine. Da povučem usporedbu s potrošačkim mentalitetom - nerijetko smo skloni našu lošu kupnju ili krivu procjenu opravdati dugoročno dobrom i našim pravom da odredimo kako je uvijek netko drugi kriv…

Glavni su razlozi pojedinačni i grupni, interesni ciljevi tzv. elita, koje su za mene uvijek takozvane ili samozvane jer su zapravo fokusirali odvraćanje pozornosti, odnosno plasirali laži kao neke nadnaravne - povijesne, nebeske ili većinske - istine. Drugim riječima, za masovnije medijske i društvene iluzije ili dezinformacije nisu odgovorni nekakvi poluglupavi tračevi, ograničenja i zlobni egotripovi dokonih osoba i grupa. Dezinformacijama prethodi ili za njima slijedi obično mržnja, potekla iz bolesnog samoljublja, pohlepe, i izvrstan su "podmazivač" tuđih interesa, otuđenja ljudi od samih sebe i drugih.

Između ostalog, usput rečeno, već niz godina javljaju se i problemi u kontekstu vojno-industrijskih projekata na kojima rade ljudi s najjačih sveučilišta ili korporacija, visokoobrazovani, natprosječno inteligentni stručnjaci. Najopasnije jest to da su oni postali dijelovi praktički izopačenih globalizacijskih trendova kroz koje moćnici ozbiljno planiraju samo njima korisne globalne promjene, ne samo u vojnim operacijama, masovnim društvenima krizama već u promjenama društvenih i državnih poredaka, temeljenih na golemoj centralizaciji novca, financijskog utjecaja, posebno onih u mainstream medijima.

OTVARANJE BUDUĆNOSTI


Hrvatska je dobila novo središte za borbu protiv dezinformacija i provjeru točnosti činjenica u digitalnom okolišu, u okviru ADMO-a (Adria Digital Media Observatory), regionalnog centra za borbu protiv dezinformacija u digitalnom okolišu na području Hrvatske i Slovenije... Vaš komentar?

- Nisam baš siguran da su, u današnjem globalnom digitalnom okružju, projekti provjere vjerodostojnosti uvijek korišteni za opće dobro i održanje etičkih vrijednosti medija i institucija gdje se informacije proizvode ili kroz koje prolaze. Nisam nipošto nikakav teoretičar zavjere, premda stvarnost i događaji ponekad velikim dijelom potvrđuju sumnje kritičara, a naizgled djeluju apsurdno. Nije tajna ni ocjena kako Ujedinjeni narodi postaju sve više Liga naroda (znamo kad je i kako to završilo), a ovakav UN čak kritiziraju i oni koji dosada uglavnom poštovana načela bezobrazno i okrutno krše. Dezinformacije su takvima izvrstan materijal, oruđe i oružje za ono što zovemo obrtanje stvarnosti. Ono što radite ili ćete učiniti odmah, prije ili poslije, pripišete drugoj strani, pa imate izvrsno opravdanje za sve uključujući i kršenja osnovnih ljudskih prava ili diskreditiranje pojedinih političara, aktivista i građana koji imaju drugo mišljenje. Pandemija je stoga bila i veliki društveno-psihološki poligon na kojima je tzv. elita (iz)vježbala plasiranje dezinformacija i poluistina, bitno je samo jesmo li kao većina i mi nešto iz toga naučili.

Umjetna inteligencija (UI) posljednjih je mjeseci prilično uznapredovala i zapravo je teško točno utvrditi je li nešto što upravo čitamo napisala stvarna osoba ili možda računalo. Koliko UI može dodatno utjecati na širenje dezinformacija? Sve se više govori o tzv. deepfake videozapisima stvorenima uz pomoć umjetne inteligencije, u kojima stvarni ljudi govore stvari koje zapravo nikad nisu rekli, u SAD-u su prepoznati kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti... Vaš završni komentar?

- Više sam puta naglašavao kako zapravo ne postoji problem umjetne inteligencije (UI), već ljudske zlouporabe visoke tehnologije. Oni bezobzirniji i s nedostatkom empatije za većinu čovječanstva, oni koji sa zauzimaju samo za vlastite interese, bez viška etike, sigurno će prigrliti sadašnje mogućnosti umjetne inteligencije. Problem nije opasnost od umjetne inteligencije, već ljudske neinteligencije ili zločestoće dijela ljudske inteligencije. Postoje razmišljanja kako buduće neizbježno podizanje (samo)svijesti UI-ja ne generira samo naš povećani strah od "robota" nego će možda biti i korektivni faktor za podizanje etičkih razina ljudskosti. Počevši od novih shvaćanja i kritike odnosa laži i istina, u što spadaju i deepfake sadržaji...

Nešto više o tome pisali smo kolegica Ivana Greguric s Hrvatskih studija i ja, u knjizi Filozofija budućeg - ogledi o neljudskom, koju je nedavno preveo i objavio na engleskom ugledni izdavač Cambridge Scholars, što je za nas, mislim i hrvatsku filozofiju, bila posebna čast, zadovoljstvo i priznanje. Polazimo od promišljanja kako suočavanje i razumijevanje budućnosti nužno sadrži najprije šire i dublje razumijevanje ljudske prirode i ljudskih vrijednosti i djelovanja. Uz (pre)poruku kako budućnost nosi i možda početak nove vrste i suživota neutralnih mreža, kvantnih računala, te samosvijesti iznad sadašnje razine destrukcije ljudske vrste.

Mogu li neljudski oblici života imati više ljudskosti od današnjih nositelja mržnje i razaranja i dezinformacijskog kaosa u kakvom živimo?

- Mislim kako naša, pojedinačna i grupna, sadašnjost i budućnost, mogu i trebaju nositi mnogo više ljudskosti, čak i ako podrazumijevaju i dijelove tzv. neljudske budućnosti, od kiborga, avatara ili izvanzemaljaca. Možemo li stvarati svijet budućnosti ne polazeći manjom istinom prema većoj, nego od rastvaranja većih laži, iluzija i dezinformacija prema manjima, pitanje je na koje odgovor/odgovori stižu vrlo brzo... (D.J.)
Možda ste propustili...

TEMA TJEDNA: DVIJE GODINE UKRAJINSKE DRAME

Filip Dragović: Europa mora jačati vlastite obrambene snage

UREDNIKOV IZBOR: KNJIŽEVNO PROLJEĆE ZA ČITANJE I RAZMIŠLJANJE...

Stvarnost bez mašte je kao svijet bez ljudi

PUT IZ LABIRINTA: ANTE MIHALJEVIĆ, O MUŠKO-ŽENSKIM ODNOSIMA...

Muškarci se koriste riječima kao alatom, a žene kao kistom

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana