Magazin
RAZGOVOR: DAVOR GJENERO

U centru je najveće lovište glasova, znaju to i stranke desnice i ljevice
Objavljeno 28. listopada, 2023.
DAVOR GJENERO, POLITIČKI ANALITIČAR I KOMENTATOR S KRKA

U sad već više od 30 godina hrvatskog višestranačkog parlamentarizma, na vlasti su se izmjenjivale samo dvije velike stranke - HDZ i SDP, a svi ostali uglavnom su bili i ostali koalicijski ili nezavisni "dekor" u Saboru. S tim stanjem u svezi, zašto u RH dosad nisu uspijevale tzv. treće opcije, koji su glavni razlozi, je li krivac izborni model, odnosno izborni zakon...? Bilo je pokušaja, bombastičnih najava, koalicija...



POZICIJA NEGLASAČA


O toj temi za ovotjedni Magazin razgovarali smo s Davorom Gjenerom, političkim komentatorom i analitičarom s Krka.

- Niste posve u pravu kad kažete da se samo dvije stranke izmjenjuju na vlasti. Od 2000. godine nadalje sve su hrvatske vlade koalicijske, što je neizbježna posljedica dugotrajne primjene razmjernog izbornog sustava. Vladu Ivice Račana, iz razdoblja 2000. - 2003., ni prema politikama koje je provodila, ni prema unutarnjim odnosima, nije moguće definirati kao dominantno socijaldemokratsku, jer je vrlo uočljiv utjecaj centrističkih, prije svega liberalno-demokratskih politika članica te koalicije (u početku HSLS, onda Libra, HNS, LS) na vladine politike. Vlade u kojima je ključna stranka bio HDZ u većoj je mjeri moguće definirati kao svjetonazorski demokršćanske, jer je i glavnina partnera u vladi bila iz tog političkog miljea, a utjecaj HDZ-a unutar koalicije bio je bitno veći od utjecaja SDP-a unutar Račanova koalicijskog kabineta. Vladu Zorana Milanovića vrlo je teško vrijednosno definirati, vrlo je teško reći po čemu bi politike koje je ovaj populistički vođa provodio mogli definirati kao socijaldemokratske. Za razliku od Račana, on je uspostavio autoritarne odnose unutar SDP-a, a posljedice tada unesenog autoritarizma, odstupanja od Račanove politike koja je tu stranku pretvarala iz stranke autoritarne ljevice u stranku demokratske ljevice, i danas potkapaju ostatke političkog utjecaja SDP-a, a današnji vođa Peđa Grbin, voljno je prihvatio Milanovićev autoritarni model.

Što se tiče uspješnosti "treće opcije", one su u nas bile podjednako uspješne kao u većini europskih parlamentarnih sustava. Kad govorimo o trećoj opciji, onda uglavnom mislimo na liberalne demokrate, kao opciji između demokršćana ili konzervativaca s jedne, i socijaldemokrata s druge strane. Rijetke su države u Europi, poput Danske ili Nizozemske, u kojoj liberalni demokrati imaju potencijal uspostaviti se kao ključna stranka vladajuće koalicije. Liberali su u Njemačkoj kroz dugo razdoblje odlučivali o tome tko će obnašati vlast, demokršćani ili socijaldemokrati, a njihov položaj treće opcije zasnivao se na tome da su mogli surađivati i s jednima i s drugima. Njihov je utjecaj, pak, počeo slabjeti jačanjem zelenih, a posebice stvaranjem klime u kojoj je postalo zamislivo da zeleni koaliraju s demokršćanima.

Kad govorimo o trećoj opciji, načelno govorimo o jačanju političkog centra, a upravo ta treća opcija kao svojevrstan jezičac na vagi pridonosi pomicanju i najveće stranke desnice i najveće stranke ljevice, prema političkom centru. Taj se proces odvija i u sustavima s većinskim izbornim modelom, jer u centru je, jednostavno, najveće lovište glasova, pa se i stranka desnice i stranka ljevice primiču centru, kako bi privukle te glasove.

Može li se, u nekom pojednostavljenom smislu, zaključiti da su u RH treća opcija u državi zapravo neodlučni glasači, kojih prije svakih izbora ima i više od 10 posto, u svibnju ove godine bilo ih je više od 15 posto... Kako to objasniti? U usporedbi s drugim zemljama (EU, SAD...), je li u RH neodlučnih više ili manje? To je u neku ruku povezano i s manjom ili većom izlaznosti na izbore... Vaš komentar?

- Ne, jer su u pravu oni koji rezolutno tvrde da oni koji ne izlaze na izbore ne sudjeluju u nacionalnom političkom tijelu. Ne glasovati ili primijeniti strategiju praznog listića, ne glasovati ni za koga, legitimna je politička odluka, ali nije moguće neglasače definirati kao političku grupaciju koja bi imala zajedničke političke prioritete, pa čak ni zajedničke razloge za odabir pozicije neglasača.

U političkoj je propagandi uobičajena i tvrdnja kako oni koji su sami odlučili da ne budu dijelom političkog tijela u trenutku izbora, u sljedećem razdoblju nemaju "pravo glasa" i da nemaju pravo kritizirati ni vlast, ni opoziciju. To, naravno, nije točno, jer, kao što smo rekli, neglasanje može biti izraz političkog stava, stava koji je kritičan prema političkoj klasi, a svaka kritika političke klase i njezina djelovanja ostaje legitimna i u slučaju da niste glasali na izborima.

MOGUĆNOSTI SURADNJE


Uoči superizborne 2024. traju pregovori i sklapaju se predizborne koalicije. Vidimo da su socijaldemokrati ušli u savez s HSS-om i Laburistima, da se Most dogovorio sa Suverenistima, da IDS želi suradnju s PGS-om, Fokusom, Čačićevim Reformistima i nezavisnom platformom Sjever župana Matije Posavca... Kako sve to komentirate?

- IDS je najsnažnija hrvatska regionalna stranka, ali je ujedno i vrlo jasno profilirana kao liberalno-demokratska. IDS je već jednom bio važan pokretač liberalne političke skupine, Amsterdamske koalicije koja je omogućila izbor Valtera Flega u Europski parlament, gdje je tijekom aktualnog mandata djelovao kao uspješni zastupnik liberalne skupine Renew Europe. Suradnja IDS-a i PGS-a, čiji je ključni čovjek krčki gradonačelnik Dario Vasilić, već je tradicionalna i uspješna. Ta skupina surađivala je s HNS-om, pa je logično da danas želi suradnju s frakcijama koje su "preživjele" disolucijske procese u toj stranci, a to su i skupina oko Radimira Čačića, i skupina oko Matije Posavca, ali i Fokus koji je skupina mlađih političara od kojih su neki počeli svoj politički razvoj unutar HNS-a. Druga relevantna liberalno-demokratska skupina, HSLS s gradonačelnikom Bjelovara Dariom Hrebakom, tradicionalno i uspješno surađuje s HDZ-om, a HSLS je uvijek u hrvatskoj parlamentarnoj areni igrao ulogu "desnih liberala". U skupini želja za suradnju IDS-a nema Glasa, vjerojatno zato što oni očekuju predizbornu suradnju sa SDP-om.

IDS-ova inicijativa dugoročno može biti osnovica za povezivanje regionalnih liberalno-demokratskih političkih opcija u Hrvatskoj, stvaranja udruženja stranaka koje bi zajedno nastupale na nacionalnim izborima, a individualno na lokalnima i regionalnim. To bi bio svojevrstan doprinos izgradnji "trećeg političkog bloka", pogotovo ako bi se ova grupacija jasno definirala kao ona koja predizborno nastupa zajedno, dok postizborno zajedno odlučuje kojoj od dvije veće skupine će se prikloniti. Ne bi bilo dobro da se hrvatski liberalni demokrati opredijele isključivo za postizbornu suradnju s ljevicom, koja postaje sve više autoritarna, bar kad su u pitanju SDP i njezin vođa, ali i njihov pokrovitelj, trenutni predsjednik Republike, a da unaprijed odbaci suradnju s europski i euroatlantski orijentiranom umjerenom desnicom, kakvu je od HDZ-a profilirao trenutni premijer Andrej Plenković.

Kad smo kod HDZ-a, ta stranka ima i više nego stabilno biračko tijelo, no vjerojatno će, ako pobijedi (što se po sadašnjem rejtingu stranke čini posve izvjesnim), za vladajuću saborsku većinu morati ipak s nekim u koaliciju. Tko bi bio optimalan kandidat, SDSS vjerojatno ponovo, no govori se i o koaliciji s Domovinskim pokretom... Ivan Penava i Milorad Pupovac zajedno s HDZ-om, je li ta kombinacija uopće realno moguća?

- Englezi bi rekli "One Step at a Time"; koalicijska suradnja se gradi korak po korak. Vidjet ćemo najprije kako će se izgraditi predizborne koalicije i kakve će rezultate postići pojedini blokovi ili stranke. Tek nakon izbora počinje izgradnja koalicija, a predizborno preuzimanje obveza je besmisleno. Isto tako, besmisleno je pokušavati povezivati demokratsku ili autoritarnu ljevicu s desnim populizmom, što je intencija trenutnog predsjednika Republike. Uspješni politički sustavi su oni u kojima je uobičajeno da sve stranke ustavnog luka mogu međusobno surađivati u obnašanju vlasti, uključujući i veliku koaliciju demokršćana i socijaldemokrata, a istovremeno je jasno postavljen sanitarni kordon prema strankama koje ne pripadaju ustavnom luku. Činjenica da taj firewall, koji je u Njemačkoj naročito naglašeno zastupao CDU, postupno počinje popuštati, postaje porozan na utjecaj AfD-a, golema je politička opasnost, a rušenje te "zavjese protiv vatre" dio je strategije nekih od utjecajnih hrvatskih policy planera.

Politiku ne smijemo svoditi na osobne odnose, koliko god lideri personaliziraju političke opcije. Važno je ne misliti "u sličicama", nego opredjeljenja zasnivati na interesima, vrijednostima i prioritetima. (D.J.)
Koalicijska suradnja gradi se korak po korak. Vidjet ćemo najprije kako će se izgraditi predizborne koalicije i kakve će rezultate postići pojedini blokovi ili stranke...

Kad govorimo o trećoj opciji, onda uglavnom mislimo na liberalne demokrate, kao opciji između demokršćana ili konzervativaca s jedne i socijaldemokrata s druge strane...

Možda ste propustili...

INTERVJU: PREDRAG HARAMIJA, O PREDIZBORNOJ RETORICI U SUPERIZBORNOJ GODINI

U Hrvatskoj se negativna izborna kampanja ne isplati

ŽENSKA SNAGA: ZRINKA POSAVEC I SANDRA LONČARIĆ

Svakodnevno se osjeti umor i nemir, a žene su posebno pogođene

AMERIČKI CIRKUS

Veliki konzervativni show

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

ŽENSKA SNAGA: ZRINKA POSAVEC I SANDRA LONČARIĆ

Svakodnevno se osjeti umor i nemir, a žene su posebno pogođene

2

PREDIZBORNE PREDSTAVE (I)

Neki idu na sve ili ništa,
uvrede postaju pravilo

3

ŽENE U DIPLOMACIJI: SVIJET U HRVATSKOJ - HRVATSKA U SVIJETU

Za mirniji, napredniji
i pravedniji svijet